Oni su među rekorderima po broju nastupa, pripremaju megakoncert u zagrebačkoj Areni, dobili su vlastitu poštansku marku, pripremaju monografiju, ali i dokumentarni film. Veterani su domaće glazbene scene, u odličnoj su formi i lijepa je usporedba jedne djevojke koja je netom prije našeg intervjua s Davorom Gopcem kupovala ulaznice za slavljenički nastup 12. listopada i pritom komentirala da je njoj Psihomodo Pop poput Rolling Stonesa, a Davor Gobac glazbeni Luka Modrić.
Kultnom zagrebačkom bendu ništa nije teško: putovanja, svirke, druženje s publikom, gotovo isto kao i sada već davne 1988. godine kada je bend objavio svoj prvi, fenomenalni album "Godina zmaja", koji ga je promovirao u jedan od omiljenih domaćih rock bendova. Hitovi s tog albuma i danas čine okosnicu nastupa benda. Od tada pa do danas su uspjeli opstati, i to punih 40 godina. U ovom odličnom društvu promijenilo se malo. Jedino što ih je zauvijek obilježilo prerani je odlazak Tigrana Kalebote. Gobac, Brada, Šparka i Kuzma ipak su smogli snage i nastavili putem koji su prolazili s Tigranom.
Velikih 40 godina slavi Psihomodo Pop. Kako osobno doživljavate obljetničku godinu?
Kao veliko veselje. Uspjeli smo preživjeti i opstati četrdeset godina, a s druge strane kao užas jer ne mogu vjerovati da je već prošlo četrdeset godina.
Kroz desetljeća je tu bilo svega, što ćemo uskoro moći i čitati u knjizi. Ali koji moment smatrate najvrednijim u karijeri?
Bilo je uistinu tih vrijednih trenutaka, no zasigurno su najvredniji momenti svirke s Iggyjem Popom, Ramonesima, Billyjem Idolom. Upoznali smo sve te ljude koje smo slušali još kao klinci da bismo se na kraju s njima družili i skupa svirali.
Zagreb je vaš grad i kruna svega dobrog što vam se događalo u karijeri. Da ste u ulozi glazbenog kritičara, kako biste najavili zagrebački koncert?
E da sam ja glazbeni kritičar, napisao bih i najavio ovako: "Opet onaj Psihomodo Pop svira neku obljetnicu, imaju već milijun godina, pa dokle više?"
Autorima je teško izdvajati drage pjesme, manje drage ili najdraže. No koje su te koje se s repertoara ne smiju skinuti jer publika jednostavno ne dozvoljava?
Hitovi kao što su "Ja volim samo sebe", "Ramona", "Frida" i još brojni drugi koji su nas obilježili, a ima ih puno. I sve te stvari moramo svirati jer se, realno, svaki koncert svira najviše za publiku.
Bend je vrhunski usviran, prašite, ne pazite na minutažu i, bez obzira na kilometražu, još uvijek vam svirke predstavljaju gušt. Koja je tajna vašeg uspjeha?
Nemam pojma. Vjerojatno je osnovni razlog to što još to uvijek volimo to raditi i što ništa drugo u životu ne bismo znali tako dobro raditi.
Bez obzira na ozbiljan broj utakmica u nogama, imate li pozitivnu tremu pred ulazak u Arenu?
Nemam neku veliku tremu što se tiče koncerta, zato što smo ovo ljeto odsvirali trideset ili četrdeset koncerata. Ali imam pozitivnu tremu oko samog događaja jer ipak je ovo naš grad i jedan od najvećih koncerata u našoj karijeri.
Spremate i pjesmaricu, notni zapis pjesama Psihomodo Popa. Briju li današnji klinci na dobru glazbu bez obzira na trendove koji se pojavljuju?
Pjesmaricu smo napravili zbog obljetničke godine, četrdeset pjesama za četrdeset naših godina. Tko zna čitati note, može svirati jer su napisani i akordi i tekstovi pjesama. I to mi je jako drago da smo napravili. Vjerujem da još ima klinaca koji će posegnuti za tim i koji će probati nešto skinuti. Jednostavno je. Rock‘n‘roll je uvijek jednostavan i energičan.
Ovo ljeto odradili ste zavidan broj koncerata i zasigurno spadate u rekordere po broju nastupa?
Ja mislim da mi posljednjih nekoliko godina spadamo pod rekordere po broju nastupa. Sviramo non-stop. Naša raska (menadžerica Lidija Balija) ne popušta. Upregnuti smo od jutra do sutra.
Vrište li cure još uvijek u prvim redovima kao nekad?
Naravno da vrište, a kaj budu drugo kad svira tako dobar bend?! Šalim se, ali da, u prvim redovima su još uvijek tinejdžeri, ne možeš vjerovati, ali je tako.
Čime se hranite, što pijete, kako živite da bez problema možete izdržati takav ritam?
Hranimo se hranom za ljude, pijemo sokove, alkohol i vodu i živimo bez problema, odnosno takav ritam još uvijek možemo izdržati.
Srećete li na putovanjima i glazbenu ekipu svoje generacije? Veseli li vas što su još uvijek aktivni i u dobroj formi?
Sve manje na putovanjima srećemo ekipu naše generacije. Uglavnom su mlađi. Ali drago mi je da je scena aktivna jer to je dobro i za nas i za njih.
Uz sve ovo o čemu pričamo, imate vremena i za neke svoje uživancije. Koje su vam najdraže?
Ne znam što bih rekao za uživancije. Valjda sve što vole mladi.
U studenom vas očekuje vruća stolica u showu "Voice Kids". Kako vas klinci doživljavaju?
Ovo mi je treća sezona kako sam u žiriju "Voicea". Ove godine uslijedit će "Voice Kids" i mislim da me dobro doživljavaju, iako mislim da će biti teže nego s odraslima jer moramo biti puno pažljiviji. Ipak su u pitanju djeca.
Sanjarenja su sastavni dio glazbeničke branše. O čemu vi maštate?
Sanjarenja jesu sastavni dio glazbeničke branše, ali ja mislim da sam dosta imao svojih snova vezanih za glazbu. Sada sanjam o novoj kosilici samohodnoj koja neće zapinjati kad kosim dvorište.
Svojevremeno ste iznenadili "unpljugd" koncertima. Biste li ih voljeli u dogledno vrijeme ponoviti?
Unplugged je uvijek zanimljiv. Naročito nakon struje daje jedan drugačiji feeling i uvijek je bilo dobro na našim "unpljugd" koncertima. Volio bih ponoviti takvo što ako bude imalo smisla.
Kako sebe Davor Gobac vidi za deset-petnaest godina?
Za deset-petnaest godina se vidim kao živog čovjeka, a ne kao nekog koga su već davno pokopali.
Svoje ste radove izlagali preko šezdeset puta, no posljednju veliku izložbu imali ste krajem devedesetih u Klovićevim dvorima. Slikate li i planirate li ponovo iznenaditi publiku umjetničkim radom?
Želja mi je napraviti veliku izložbu gdje bih predstavio sve one radove koji su mi dostupni. U međuvremenu sam napravio i nove slike, nastale u doba izolacije, i htio bih sve te radove objediniti i predstaviti javnosti.
Psihomodo Pop je ušao među privilegirane, dobili ste vlastitu poštansku marku.
Super mi je to. To je vrijedan dokaz da smo postojali i radili u nekom vremenu.
Studiozno se radi i na monografiji benda?
Ona je u izradi, ima gomilu materijala i radi se polako i vrlo temeljito. Vjerujem da ćete biti zadovoljni i da će na najbolji mogući način pokazati trag koji smo ostavili iza sebe.
A moći ćemo vas gledati i na filmu?
O, da. Priprema se dokumentarni film. Sve je snimljeno, prikupljeni su i dokumentirani materijali iz naše prošlosti i sada slijede slatke brige kako sve skupa posložiti. Mislim da će premijeru doživjeti sljedeće godine. To će biti prvi pravi dokumentarac Psihomodo Popa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....