Kingdoms of Amalur: Reckoning

2003. developer Big Huge Games je prodrmao svijet strategija sa svojim fantastičnim naslovom Rise of Nations. Dugo si bili tihi, izdavajući samo ekspanzije za RoN te Rise of Legends. Sve je to bilo do 2006., a sada, nakon dugog zatišja i potpomognuti velikom lovom iz EA-a, odlučili su se okušati u žanru RPG-a.

Borba, borba i samo borba

Moramo priznati da je ovo svakako nešto što nismo očekivali. Developeri su, nekarakteristično za RPG, priču i likove stavili u drugi plan, a glavni je fokus stavljen na borbu i sve vezano za nju do te mjere da se o ovome može pričati kao o akcijskoj avanturi sa RPG elementima.

Priča koja sve povezuje je apsolutno generička. Fae (što je naziv za elfove) su besmrtni i živjeli su u skladu sa smrtnicima, no onda im je jednom palo na pamet da bi ih mogli uništiti i vladati svijetom. Neki su im se pridružili dok drugi nisu, tako da su se pojavile dvije frakcije i počeo je desetogodišnji rat. No kako “dobri” Fae ne napadaju svoju rasu bez obzira na razlog, smrtnici su prepušteni sami sebi. Ovdje u priču upadate vi, jedini uspješni eksperiment koji je imao za cilj smrtnike učiniti besmrtnima. Kao posljedica toga vi nemate sudbinu, što znači da ćete sami odlučivati što, kako, kada i gdje raditi i to vas čini zadnjom nadom svih smrtnih naroda. Kao što smo rekli, kao da su uzeli najobičniji predložak za fantasy priču, promijenili par naziva i to je to. Ako vas ovo ne otjera od same igre, a ne bi trebalo, onda možete uživati u borbi.

Možemo sa sigurnošću reći da je borba u ovoj igri na razini boljih akcijskih avantura koje trenutno možete igrati poput Castelvanije ili Darksidersa. Dragon Age, ako nastavi forsirati akcijski pristup dvojke umjesto taktičkog pristupa jedinice može puno naučiti o tome kako to treba izgledati. Sve je fluidno, nema klikanja na protivnike već klikanjem radite kombinacijske napade. Odmah ćemo reći da je auto-lock izuzetno pametan i precizan te ćete u 99% slučajeva napadati upravo onoga koga i želite. Ubacite tu izbjegavanja i blokove i vidi se zašto je gameplay toliko hvaljen. Kako ubijate neprijatelje, punit će vam se fate energija kojom ulazite u reckoning mode. To je stanje u kojem se uspori vrijeme, vaši napadi su jači, a završavate ga finisherom koji ima i mali quick-time event. Stvarno za svaku pohvalu. Borit ćete se sa dva oružja koja po potrebi mijenjate u žaru borbe (mi smo primijetili da je najbolje imati jedno sa većim dometom i jedno za sjeckanje kad neprijatelji priđu bliže). Svako ima svoje prednosti i nedostatke, a ima ih 9 i to raspoređenih u 3 kategorije. Mi bismo izdvojili chakram, nama najzanimljivije oružje.

Razvoj je podijeljen, kao što smo već rekli u tri kategorije. Ono što je posebno su sudbine koje vam daju bonuse ovisno o tome kako razvijate svoj lik. Možete se fokusirati samo na jednu grupu, kombinaciju dvije ili pokušati biti univerzalni sa kombinacijom svih triju grupa. S obzirom da sudbine daju odlične bonuse, pametno je težiti tier 6 sudbini bez obzira koji put odabrali. Tu i počinje mozganje jer samo ako se specijalizirate u jednoj grupi ćete moći otključati najmoćnije, tier 6, abilitye iz te grupe. Ako budete kombinirali dvije grupe, najviše što ćete moći postići je tier 5, a ako kombinirate sve tri, onda tier 4. Razviti se možete na zaista mnogo načina, a vjerovali ili ne možete sve isprobati u jednom igranju. Naime postoje tzv. fateweaveri, koji u biti za nešto zlata resetiraju sve vaše skillove i abilitye, koje onda možete ponovo rasporediti i isprobati se u nekoj drugoj ulozi sa nekim drugim oružjima. Treba spomenuti i skillove koje također razvijate odvojeno od abilitya poput klasičnih stealtha ili blacksmithinga, no nažalost većina je loše implementirana u igru te je samo nekoliko potrebno tako da se cjeli sustav čini nekako nedovršenim, možda i suvišnim, no teško je u današnje vrijeme naći RPG bez ovakve vrste skillova.

Šareno

Nažalost po sve ostale igre u bliskoj budućnosti, a pogotovo RPG-ove, Skyrim nas je jako razmazio što se tiče grafike i zvuka, tako da sve ostale igre moraju biti nešto posebno kako bi nas zadivile, a to KoA nažalost nije. Grafika nipošto nije loša, ali nije niti nešto posebno. Ima dosta šarenila i jakih boja tako da će rijetko biti tmurno, čak će i špilje često svjetlucati. Art dizajn je vrlo dobar, pogotovo na ruševinama i raznim ključnim mjestima na koje ćete naići. Glazba fino prati događaje na terenu i tu nemamo nikakvih zamjerki za razliku od voice actinga koji je, poput likova i same priče u najbolju ruku prosječan. To je nešto što možemo oprostiti jer fokus igre ionako leži negdje drugdje.

Kingdoms of Amalur je igra u kojoj se jako puno igrača može naći. Od onih željnih dobre zabave do onih koji žele provesti 40ak sati intenzivnog igranja. Rijetke su igre koje uspiju biti pogodne kako za casual igrače, tako za hardcore veterane i baš zato je Kingdoms of Amalur jedno od velikih iznenađenja ove godine i savjetujemo svima da joj barem daju šansu.