Divinity: Original Sin (recenzija)

Divinity: Original Sin (recenzija)

CRPG, odnosno Computer RPG naslovi su na prelasku stoljeća žarili i palili, te bili jedan od najzastupljenijih i najkvalitetnijih naslova sa igrama kao što su Baldur’s Gate, Neverwinter Nights, Temple of Elemental Evil i sl. U prvim godinama 21. st. količina, a i kvaliteta naslova je opala. Imali smo tu i tamo pokoji indie naslov koji bi nas zapravo samo podsjetio što nam fali. Tada je došla 2009. i donijela Dragon Age: Origins, igru koja je CRPG žanru vratila relevantnost. Sada je stigao Divinity: Original Sin koji je još klasičniji od DA:O, ali svejedno zapakiran u modernom ruhu.

Povratak osnovama…

Karakteristično za igre iz ovog žanra je nekoliko stvari: izometrična kamera, igranje sa praktički isključivo mišem (uz pomoć hotkeya), borba u kojoj je itekako potrebno razmišljati, te veliki interaktivni svijet sa razrađenim loot sistemom. Odmah ćemo vam reći da je Original Sin ostvario pun pogodak u svakom aspektu, a naglasak posebno stavljamo na loot i crafting sistem koji toliko duboki i detaljni da nekad nećete vjerovati što ste sve u mogućnosti napraviti.

No krenimo od očitog – igranje sa dva glavna lika. Prva stvar koju ćete primijetiti i koja je bitno drugačija od ostalih igara (ne samo žanra nego općenito) je da kroz igru prolazite sa dva lika i to bez obzira igrate li co-op sa prijateljem ili sami. Obična je praksa imati jednog lika, a zatim s njim graditi ekipu koja vam pomaže, ili u slučaju multiplayera svatko ima svoj lik s kojim onda “uskače” drugima u igru. Ovdje ćete igrali sami ili s nekim, uvijek imati dva lika pod kontrolom (plus 2 sljedbenika, odnosno ekipu od četvero) što nekad zna biti komično jer ti likovi vode in-game dialoge, a možete misliti kako je to kad u tim slučajevima doslovno pričate sami sa sobom. Prisutna je također i opcija da svoj mali tim rastavite, sastavite i općenito formirate po želji. To u praksi znači da četiri osobe možete poslati u četiri različita smjera i ako to ne želite, više se nikad ne moraju niti sastati. Na taj način možete praktički istovremeno igrati 4 različite igre.

Glavni element igre je svakako istraživanje velikog i bogatog svijeta, ali naravno prije ili kasnije nabasat ćete na neku borbu koju nećete moći izbjeći. A borba je priča sama za sebe. Gotovo u cijelosti je bazirana na D & D principima i, kao što smo već spomenuli potrebno je mućnuti glavom prije nego napravite potez. Borba se odvija na poteze, a na uspješnost, odnosno neuspješnost vaših i protivničkih napada će utjecati hrpa vidljivih statistika koje razvijate tokom igre, kao i onih nevidljivih koje se događaju u pozadini. Neprijatelji su pametni i nemilosrdni, a gotovo uvijek i brojčano nadmoćni, pa će neke borbe više ličiti na partiju šaha nego RPG. Kretnje, napade i skillove izvodite uz pomoć action bodova. Ne postoji “ploča” karakteristična za igre na poteze, već morate pažljivo pratiti koliko vam je bodova preostalo i što sa istima možete učiniti.

Izuzev borbe, treba istaknuti i već spomenuti loot i crafting sustav. Iako se loot ne razlikuje mnogo od sličnih igara, crafting sustav je stvarno zapanjujuć. Razne kombinacije koje su vam dostupne ako se odlučite malo eksperimentirati su beskonačne. Možete, između ostaloga, npr. napraviti pizzu, prvo brašno spojite sa vodom da dobijete tijesto, dok istovremeno čekićem “istučete” rajčicu da bi nastao sok od rajčice. Zatim oboje povežete, dodate šunku i sir, te ispečete i napravili ste si pizzu. Takvih u globalu nebitnih, ali izrazito simpatičnih stvari ima na svakom koraku.

Još jedan primjer toga da je ovo igra za “ozbiljnije igrače” je izostavljanje bilo kakvih quest markera, odnosno bilo kakvih istaknutih pokazivača o tome gdje treba ići i što raditi. Kako ne biste zapeli morat ćete pričati sa ljudima, čitati knjige, pisma i slične tiskovine, te redovito pratiti razvoj questova u vašem dnevniku. Na trenutke će to biti malo problematično s obzirom na visoku razinu interakcije i općenito velikom površinom koju igra obuhvaća, no većinu questova je moguće riješiti na nekoliko načina tako da vam to ne bi trebao biti preveliki problem.

…na moderan način

Divinity: Original Sin je možda najbolje optimizirana igra koju smo ikad igrali. Na sada već skromnom testnom PC-u u gdje većina novoizdanih igara šteka već i na srednjim postavkama, D:OS po preporuci odmah stavlja ultra konfiguraciju. Ako ste mislili da zbog toga igra ne liči na nešto, grdno ste se prevarili. Original Sin izgleda naprosto fantastično i ta kvaliteta se zadržava čak i kad odlučite maksimalno zumirati, a i okoliš je raznolik tako da nećete imati osjećaj da je cijela igra jedan veliki copy/paste projekt. Developeri su odradili fantastičan posao i apsolutno svi ostali koji ne znaju kako bi napravili tehnički i artistički vizualno savršenu igru koja je također optimizirana za slabija računala trebali bi se obratiti dečkima i djevojkama iz Larian Studiosa. Nažalost zvuk, odnosno manjak istog, je jedina loša stvar u igri. Naime, govorenog dijaloga ima jako malo, tako da ćete jako puno vremena provesti čitajući što vam to ljudi žele reći, a naravno, morate pročitati i svoje moguće odgovore. Možda nije toliko bitno, ali jedino što Original Sin dijeli od savršenstva je ta, reklo bi se “točka na i”.

Za fanove i one koji će to postati

Larian Studios je napravio igru koja spada u apsolutni vrh žanra, uz bok najvećim klasicima i svi stariji igrači odrasli na tim klasicima će ju objeručke prihvatiti i igrati godinama. Nažalost svijet video igara se itekako promijenio od tih dana i mlađi igraći nemaju strpljenja i volje za ovako nešto. Mi ju pak bezrezervno preporučujemo svima, a onima kojima se ne svidi bi onda svakako CRPG žanr trebali izbjegavati u širokom luku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 14:10