Lana Janjanin i Maja Grgić o ženama u jazzu, inspiraciji i svojim glazbenim putovima
„Kako se ono kaže? ‘Don‘t meet your idols.‘ Ja najviše volim svirati sa svojim kolegama, ljudima… Najviše su me u životu inspirirali ljudi kao cjelina.“
JazzHR Festival, jedan od najvažnijih jazz događaja u Hrvatskoj, održat će se u Zagrebu krajem listopada, dovodeći na scenu najbolje domaće i međunarodne jazz glazbenike. JazzHR Festival već desetljećima okuplja ljubitelje jazza u srcu Zagreba, nudeći raznolike programe i izvedbe koje pokrivaju sve aspekte ovog žanra – od tradicionalnog do suvremenog jazza. JazzHR je poznat po visokoj umjetničkoj kvaliteti, intimnoj atmosferi i mogućnosti uživanja u koncertima vrhunskih glazbenika u prestižnim gradskim dvoranama. Za sve zaljubljenike u jazz, ovo je neizostavan događaj koji obogaćuje kulturnu scenu Zagreba. Zabilježite u svoje kalendare period od 25. do 27. listopada jer ćete ga rezervirati za JazzHR Festival koji će se u cijelosti održati u Klubu kazališta Komedija „Kontesa“, a otvorit će ga 25. listopada nastup spektakularnog Makedonskog Nacionalnog Jazz Orkestra.
No tko stoji iza JazzHR-a? Ovo je jedan od rijetkih festivala pod umjetničkim ravnateljstvom žene, autorice i glazbenice - Lane Janjanin, koja je naglasak stavila na autorskoj glazbi i donošenju novih vrhunskih umjetničkih ostvarenja domaćeg jazz stvaralaštva pred publiku. To potvrđuju svakako svi glazbenici, bendovi i orkestri koji nastupaju na Festivalu, no mi smo se odlučili koncentrirati na ženske snage jazza; umjetničku ravnateljicu Lanu Janjanin i jednu od autorica koja će na Festivalu premijerno predstaviti svoj novi album – Maju Grgić.
U Klubu Kazališta Komedija „Kontesa“, treći dan Festivala rezerviran je za dva koncerta od kojih je jedan Maja Grgić NIM koja će održati koncertno predstavljanje albuma NOW! Svoj najnoviji autorski album (u izdanju kuće Nota Bene Records, 2024.) ostvarila je u suradnji s renomiranim hrvatskim glazbenicima Krunoslavom Levačićem, Zvonimirom Šestakom i Teom Martinovićem, a s potonjim zajednički potpisuje većinu pjesama. Njihov sastav opisuje kao spoj četiri horoskopske djevice koje dijele jednaku strast prema lijepoj glazbi, i koji je kao takav zajedničkim snagama stvorio lijep glazbeni materijal. Iznimno sam svjesna koliko žene treba promovirati, na žalost. – započela je razgovor Lana. – Pogotovo u ovom „muškom“ poslu. Istovremeno nisam pobornica ispunjavanja kvota, meni je ispred svega kvaliteta glazbe i projekta, to je najbitnije. I ako se dogodi da neki projekt „nastanjuju“ samo muški autori, jer su njihovi radovi najbolji, to nije seksizam, ali ću se svakako zapitati postoji li ženski projekt koji mogu promovirati. S Majom definitivno nije bio takav slučaj. S Majom sam imala priliku družiti se i upoznati nju i njezin rad prošle godine na Lopudu i tada sam saznala da Maja snima novi album. Svakako bih istaknula muške kolege, konkretno Majinog basista, koji je odmah sugerirao da se Maja i novi album uvrste u ovogodišnje jesensko izdanje JazzHR-a. Moj primarni kriterij je kvaliteta.
Situacija na glazbenoj sceni je neka vrsta borbe, što je i Maja potvrdila: Cijeli život je borba između tog muškog svijeta koji dominira i mene kao žene, ali ja ne znam da li je to slučaj samo kod mene ili je to nešto općenitije, stvarno ne znam. Ne mogu govoriti u ime drugih žena. Muški kolege su dosta skeptični kada je u pitanju žena koja se bavi jazz glazbom. Lana je osoba koja radi aranžmane za big bendove, kompozitorica je i pjevačica, smatram da bi trebala biti na samom vrhu jazz scene u Hrvatskoj. Osobno imam veliku podršku svojih kolega; Krunoslava Levačića, Zvonimira Šestaka i Tea Martinovića, s kojim zajednički potpisuje većinu pjesama na albumu. Da ne radim s njima ovo što radim, bila bih u Dubrovniku, borila se s nekim gažama, par koncerata godišnje, bez medijskog praćenja. Puno je teži put za ženu i svakako je podrška kolega cijenjena i potrebna.
Lana je donijela jednu drugu perspektivu razgovoru, skrenula je pozornost na još jedan fenomen. – Stvar je u tome da se u jazzu većina žena bavi – pjevanjem. Posljednjih pedesetak godina žene u jazzu, pogotovo u Hrvatskoj, primarno su pjevačice. Tek se u posljednjih desetak godina na sceni javljaju instrumentalistice, koje se nadalje bave i skladanjem, aranžiranjem i dirigiranjem, što su dosad bila isključivo “muška„ zanimanja. U četiri nacionalna jazz orkestra u regiji - u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji, nema ni jedna žena u orkestru. Ta činjenica na van može izgledati kao seksizam, no kod nas stvarno nema puno kandidatkinja za taj posao. Vani je već malo drukčija priča. Ja sam osobno na svojim početcima znala doživjeti podsmijeh muških kolega “na prvu“, no njihovo poštovanje sam stekla kad sam pokazala svoje znanje kao skladateljica i aranžerka za jazz orkestar. Znali su mi reći “Ti si prva pjevačica koja je došla s notama na probu.“ Da sam “samo„ pjevala, vjerujem da bi situacija bila malo drukčija.
Kako su glazbenice otkrile jazz, kako su izgledali njihovi profesionalni putovi? Maja je prilično kasno otkrila jazz, s dvadeset i dvije godine. – Bila je to ljubav na prvi pogled. Sloboda koju jazz pruža momentalno me privukla, nije bilo povratka. Tražila sam način da odem iz Dubrovnika i da steknem potrebno znanje; otišla sam u Zagreb, pa u Graz gdje sam među šezdeset kandidata bila jedna od troje izabranih na jazz akademiji. Nakon toga je bio London, no i dalje želim učiti i nadograđivati se i mislim da će me taj osjećaj držati dok god sam živa. Na mojem putu su me oblikovali i ljudi, kolege glazbenici koji su, evo poput Lane ili Thane Alexe, rušili barijere, nisu odustajali, postizali su veće ciljeve. Takvi ljudi su neiscrpan poticaj i pokazuju da je sve moguće.
Lana, je za razliku od Maje, odrasla u domu klasičnih glazbenika i obrazovanje joj je teklo u smjeru klasične glazbe. – Moj otac je u kući puštao svakakvu glazbu, pa i jazz. Moj krsni kum je pijanist Wayne Marshall, često je dolazio u Hrvatsku i definitivno mi je bio jedan od najvećih utjecaja od ranog djetinjstva. On je veliki improvizator, a njegove sestre su kantautorice čije sam pjesme “skidala“ na klaviru kao tinejdžerica, tako da mogu reći da je obitelj Marshall za mene predstavljala neku vrstu svjetskih zvijezda uz koje sam imala priliku odrastati. Od ostalih glazbenika ne bih se usudila ikoga izdvojiti. Kako se ono kaže? „Don‘t meet your idols.“ Ja najviše volim svirati sa svojim kolegama iz benda, ljudima… Najviše su me u životu inspirirali ljudi kao cjelina. Ja sam takva, ja nisam samo glazbenica, ja sam i kći, i prijateljica, i supruga i majka… Biti dobar čovjek, kompletna ličnost - tome stremimo i to smatramo pravim uspjehom u životu. – zaključile su Lana i Maja.
Razgovarale: Lana Janjanin i Maja Grgić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....