Nepoznati je muškarac po njoj razmazao tortu u želji da skrene pažnju na klimatske promjene. Tijekom nacističke okupacije Francuske, provela je neko vrijeme skrivena u jednom zabačenom rudniku. Kamenovana je 1956. Polivena kiselinom. Nešto nakon kiseline, gađana šalicom kave, a nakon kave napadnuta je i oštricom britve. U Tokiju je iz protesta protiv odluke muzeja da osiguraju pristup osobama s invaliditetom, napadnuta - sprejem u boji.
To je naravno, Mona Lisa. Djelo Leonarda Da Vincija, koju je naslikao u periodu između 1503. i 1519., dok je živio u Firenci. Kažu da je slika zapravo portret Lise Gherardini, žene Francesca del Gioconda, pa je stoga u Italiji zovu i La Gioconda. U Francuskoj gdje ‘živi‘ od Leonardove smrti 1519. zovui je La Joconde. Bilo kako bilo, svi su složni u jednome - Mona Lisa je vlasnica najmisterioznijeg smješka na svijetu.
Najveća procijenjena vrijednost osiguranja za sliku - ikada
Iako je Mona Lisa već bila poznata prije nego što ju je 1911. ukrao zaposlenik Louvrea, enormna medijska pokrivenost zajedno s opsežnom policijskom istragom dovele su Mona Lisu do statusa slave koju danas uživa. Guinnessova knjiga rekorda navodi da je Da Vincijeva Mona Lisa, 1962.-e, procijenjena na 100 milijuna američkih dolara. Ako uzmemo u obzir inflaciju, to bi danas iznosilo oko 850 milijuna američkih dolara.
No njezinu neprocjenjivu vrijednost ukazuje upravo činjenica da ona uopće nije osigurana upravo zbog svoje nezamjenjivosti. Pretpostavlja se da su jedan od razloga tehnike i vještine, koje je Leonardo pokazao slikajući ju, a koje nije naučio od nikoga niti mu je itko pomogao kod slikanja. Oko sedam godina slikanja omogućilo je razinu vještine i majstorstva koju nikad prije, a niti poslije, nitko nije pokazao niti nadmašio, a činjenica da je slika slikana na ploči od topole, a ne na platnu, čini ju još više impresivnijom. Ako je to uopće moguće. Slika trenutno obitava u muzeju Louvre, u klimatski kontroliranom ormariću od neprobojnog stakla, koje je već spriječilo nekoliko napada.
Najveća krađa (neosiguranih) umjetnina u povijesti
A ako pričamo o najvećim krađama umjetnina u povijesti dogodila se 1990. u Bostonu, kada su lopovi ušli u Isabelle Stewart Gardner Museum, onesposobili čuvare i odšetali s bogatstvom gotovo neprocjenjive umjetničko-povijesne vrijednosti. FBI je rekao da se djela, koja se još uvijek vode kao nestala, procjenjuju na 500 milijuna američkih dolara. Budući da je krađa do dan danas ostala misterijom mnogi se bave time što se zapravo dogodilo. Neki sugeriraju da je bila umiješana mafija ili stražari, ili da su djela doista uništena jer nikad nisu ništa otkrilio njima.
Glasnogovornik muzeja objavio je tada je da je kolekcija bila osigurana od oštećenja, ali ne i od krađe, uslijed kompliciranih i striktnih uputa u oporuci osnivačice, gospođe Gardner, koja ih je k tome, kupila na prijelazu stoljeća kada nije bilo usporedive prodaje za mnoge od njih pa je stoga bilo teško odrediti potencijalnu osiguranu svotu.
Kako se uopće osiguraju jako vrijedne umjetnine?
Iako mnogi umjetnici teže tome da im djela postanu neprocjenjiva, a mnogi kolekcionari traže upravo ona koja će jednog dana to postati, mnoga umjetnička djela jednostavno je i lako osigurati protiv oštećenja ili krađe.
Treba napomenuti da prilikom osiguravanja takvih djela, u obzir se uzima sama visoka vrijednost djela jer je stvorena kao umjetničko djelo, ne nužno samo zato jer u sebi sadrži neki dio vrijedne sirovine, kao što je nakit. Nedavno završena izložba ‘Genesis‘ umjetnika Nenada Sovilja, koji je tako obilježio punih osamnaest godina stvaranja odličan je primjer osiguranja umjetnina ali i nakita izuzetno visoke vrijednosti. Izložba je bila postavljena u Klovićevim dvorima, a umjetnik je predstavio vrijednu kolekciju nakita, skulptura i keramike inspirirane grčkom mitologijom. Sva djela, s posebnim naglaskom na nakit, bila su izložena za posjetitelje iako je u sklopu postava izloženo dragcjeno kamenje.
Osiguranje umjetnina od uništenja i oštećenja moguće je za vrijeme čitavog ‘putovanja‘ umjetnine; od pakiranja i transporta, svih premještanja, čitavo vrijeme postave umjetnine sve do ponovnog transporta i istovara vlasniku.
Također, moguće je i sveobuhvatno osiguranje, poznato i kao ‘nail to nail osiguranje‘ odnosno osiguranje koje počinje teći u trenutku kada se u mjestu polazišta umjetnina skine ‘s čavla‘ na kojem stoji, upakira se i stavlja u prijevozno sredstvo na otpremu i traje za vrijeme cijelog transporta do odredišta u kojem se umjetnina otpakira i stavlja na predviđenu poziciju, tijekom izložbe i povratka na originalno mjesto polazišta, iskrcaja i postavljanja ‘na čavao‘ na kojem ostaje. Prijevoznik mora ispunjavati jako visoke standarde za obavljanje prijevoza umjetnina, a ovisno o vrijednosti, posebnosti umjetnina ili području kojim se prevozi, moguće je imati i policijsku pratnju sve do odredišta. Pakiranje i raspakiravanje izložaka moraju vršiti stručne osobe koje su osposobljene za tu vrstu posla.
Umjetnine se mogu osigurati i ako se ne prevoze i nisu dijelom izložbe. U Hrvatskoj se to najčešće čini kroz ‘osiguranje doma‘, koje pokriva stvari u kućanstvu, a to uključuje i novac, nakit i umjetnine koje se u njemu nalaze.
(tekst izrađen u suradnji s ANO Insurance Brokers, osigurateljnim partnerom izložbe Genesis)
ANO Insurance Solutions već 23 godine aktivno sudjeluje i gradi tržište osiguranja u Hrvatskoj, te su gotovo kroz četvrt stoljeća na hrvatskom tržištu za svoje klijente u osiguranje plasirali više od 130 milijuna eura premija. Lokalni su partner Aon-a, vodećeg svjetskog pružatelja usluga upravljanja rizicima i posredovanja u osiguranju i reosiguranju koji broji više od 50.000 zaposlenika u 120 zemalja svijeta.
