Samo 4 do 5 posto ljudi s prekomjernom težinom dobije dijagnozu i liječenje

Nedostatak stručne podrške pogoršava situaciju: od 65 posto ljudi koji se bore s težinom i debljinom, tek njih 4 do 5 posto dobije službenu dijagnozu i liječenje

U Hrvatskoj danas živi oko 734.000 osoba s debljinom, a po udjelu osoba s debljinom u populaciji nalazimo se na prvom mjestu u Europi. Unatoč razmjerima problema, debljina se u društvu i dalje nedovoljno razumije kao bolest, što mnogim oboljelima otežava pravodobno dobivanje adekvatne medicinske pomoći.

Procjene pokazuju da se s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom bori više od polovice odraslih u Hrvatskoj, njih čak 65 posto, dok je europski prosjek 53 posto. Istodobno, tek mali dio osoba s debljinom dobije službenu dijagnozu i liječenje. Procjenjuje se da samo 4 do 5 posto osoba s debljinom ima postavljenu dijagnozu, dok se lijekovima za regulaciju tjelesne mase liječi oko 2,4 posto oboljelih, odnosno približno 18.000 ljudi. Stručnjaci upozoravaju da takav jaz između stvarnog broja oboljelih i onih koji dobivaju terapiju jasno pokazuje koliko je problem debljine i dalje nedovoljno prepoznat u zdravstvenom sustavu, ali i u javnosti.

Debljina je pritom ozbiljna kronična bolest koja je povezana s više od 200 zdravstvenih komplikacija. Među najčešćima su dijabetes tipa 2, povišeni krvni tlak, bolesti zglobova, određene vrste karcinoma te kardiovaskularne bolesti, koje su vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj i većini zapadnih zemalja. Svaki porast indeksa tjelesne mase dodatno povećava zdravstveni rizik. Primjerice, osoba s normalnim indeksom tjelesne mase ima oko 80 posto šanse doživjeti 70 godina, dok kod osoba s indeksom 35 do 40 ta vjerojatnost pada na oko 60 posto, a kod onih s indeksom 40 do 50 na oko 50 posto.

Unatoč tome, percepcija javnosti često ne prati medicinske činjenice. Istraživanje agencije IPSOS za tvrtku Novo Nordisk provedeno u veljači 2026. na reprezentativnom uzorku građana pokazalo je da većina ispitanika prepoznaje rastući problem debljine, ali ga istodobno i normalizira. Čak 83 posto građana smatra da prekomjerna težina u Hrvatskoj predstavlja velik ili vrlo velik problem, a 71 posto primjećuje da su ljudi u njihovoj okolini deblji nego prije deset ili dvadeset godina. Međutim, 61 posto ispitanika istodobno smatra da je danas uobičajeno imati nekoliko kilograma viška.

promo

Građani također prepoznaju da suvremeno okruženje potiče nezdrave navike. Njih 89 posto smatra da je hrana danas dostupna na svakom koraku te da način života i rada dovodi do smanjene tjelesne aktivnosti, dok 76 posto vjeruje da je zdrava hrana skuplja od nezdrave. Ipak, kada je riječ o uzrocima i liječenju debljine, i dalje prevladavaju mitovi. Samo 39 posto ispitanika smatra da debljinu treba promatrati kao bolest, a ne kao posljedicu loših navika. Više od polovice ispitanika vjeruje da svatko može smršavjeti ako se dovoljno kreće, dok 59 posto smatra da je genetika samo izgovor za prejedanje.

Takvi stavovi često dovode i do stigmatizacije osoba s debljinom. Mnogi i dalje vjeruju da je riječ o osobnom neuspjehu ili nedostatku volje, a ne o složenoj kroničnoj bolesti. Upravo takva percepcija predstavlja jednu od najvećih prepreka liječenju, jer oboljeli nerijetko izbjegavaju potražiti stručnu pomoć, dok društvo problem svodi na individualnu odgovornost.

Liječnici naglašavaju da se debljina danas promatra kao kronična metabolička bolest koja zahtijeva dugoročno i individualizirano liječenje. Osnova terapije i dalje su promjene životnog stila, odnosno uravnotežena prehrana, povećana tjelesna aktivnost i psihološka podrška, no u mnogim slučajevima one same nisu dovoljne za dugoročno održiv rezultat.

„Danas postoje različite, znanstveno utemeljene mogućnosti liječenja debljine jer je debljina prepoznata kao kronična metabolička bolest, a ne samo problem prekomjernih kilograma. Terapije se individualno planiraju i često kombiniraju, od promjena životnog stila do medicinskih intervencija, a u posljednjih nekoliko godina dio svakodnevne medicinske prakse postali su i učinkoviti lijekovi koji pomažu u regulaciji tjelesne mase“, istaknula je izv. prof. dr. sc. Silvija Canecki Varžić, predsjednica Hrvatskog endokrinološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora.

„Debljina se često pogrešno tumači kao odraz osobne slabosti, dok se zanemaruje njezina složena i multifaktorijalna priroda. U fokusu liječenja mora biti zdravlje, a ne izgled. Kada promjene načina života ne daju očekivane rezultate, farmakoterapiju treba uključiti pravovremeno kao dio sveobuhvatnog pristupa liječenju“, istaknula je prof. dr. sc. Sanja Klobučar, dopredsjednica Hrvatskog društva za debljinu Hrvatskog liječničkog zbora.

promo

Sličnog je stava i izv. prof. dr. sc. Mladen Krnić, predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a, koji naglašava da debljina zahtijeva dugoročno upravljanje i personalizirani plan liječenja. „Tijelo se prirodno opire gubitku težine mijenjajući hormone koji reguliraju glad i potrošnju energije, zbog čega je mnogim pacijentima teško održati rezultat samo snagom volje. Upravo zato danas u liječenju koristimo i farmakoterapiju koja može pomoći pacijentima postići i održati gubitak tjelesne mase“, istaknuo je.

Prema riječima doc. dr. sc. Tomislava Božeka, prvog dopredsjednika Hrvatskog liječničkog zbora, posljednjih je godina napravljen i značajan napredak u farmakološkom liječenju debljine. „Osnova liječenja i dalje su zdrava prehrana, smanjen unos kalorija i redovita tjelesna aktivnost, no veliki iskorak dogodio se pojavom novih lijekova koji djeluju na regulaciju apetita i metabolizma. Oni ne samo da pomažu u smanjenju tjelesne mase, nego mogu smanjiti i rizik od srčanog i moždanog udara te drugih komplikacija povezanih s debljinom“, naglasio je.

Stručnjaci pritom podsjećaju da i relativno smanjenje tjelesne mase donosi velike zdravstvene koristi. Gubitak od 10 do 15 posto tjelesne mase može značajno smanjiti rizik od razvoja dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i drugih komplikacija te poboljšati kvalitetu života. No kako bi se takvi rezultati postigli, nužno je promijeniti i društvenu percepciju bolesti. Bez boljeg razumijevanja debljine kao kronične bolesti i bez uklanjanja stigme, mnogi oboljeli i dalje će ostati bez dijagnoze i odgovarajuće terapije.