Europska unija pokrenula je cijeli aktivnosti u ostvarenju cilja da kroz Europski zeleni plan do 2050. godine Europa bude prvi klimatski neutralan kontinent. O aktualnostima i važnim pitanjima na tom putu pitali smo stručnjaka u ovom području dr.sc. Julija Domca, ravnatelja Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) i posebnog savjetnika Predsjednika Republike Hrvatske za energiju i klimu.

Europski parlament donio je 24. lipnja zakon o klimi, čime je potvrđen dogovor o klimatskoj neutralnosti do 2050. a politička predanost pretvara se u obvezu. Vi ste i veleposlanik Europskog klimatskog pakta, krovne klimatske platforme na razini cijele EU. Što nas sve čeka u smanjivanju emisije stakleničkih plinova i klimatskoj prilagodbi?

- Čeka nas puno posla i puno promjena. Sljedeće srijede, 14. srpnja 2021., Europska komisija objavit će velik dio paketa Fit for 55, riječ je o velikoj revizija zakonodavstva iz Europskog zelenog sporazuma s ciljem smanjenja emisije ugljika za 55 posto do 2030. u cijeloj EU.

Paket će sadržavati - novu shemu trgovanja emisijama za zgrade i prometni sektor, novi klimatsko-socijalni mehanizam za građane s niskim prihodima, reviziju Direktive o energetskoj učinkovitosti, reviziju Direktive o obnovljivim izvorima energije, reviziju Uredbe o podjeli napora, Direktive o prometu (RefuelEU Aviation, FuelEU Maritime) s revidiranim standardima emisija CO2 za automobile i kombije, Direktive o biološkoj raznolikosti, korištenju zemljišta i šumarstvu (LULUCF) i novu EU šumarsku strategiju (najavljenu za 20. srpnja).

Dakle, nije riječ više o novim vjetrovima, riječ je o jednoj pravoj zakonodavnoj oluji kojoj će se morati prilagoditi i Republika Hrvatska. To će biti veliki izazov za kapacitete naših ministarstava, koja će morati naći načina u svemu tome zaštititi hrvatske građane (čiji standard je među najnižima u EU), ali i hrvatsko gospodarstvo, a posebno industriju. U Europi raste zabrinutost da će se cijena zelene tranzicije prebaciti na leđa upravo najsiromašnijih, neke procjene kažu da će se cijena energije za građane prosječno povećati oko 429 eura godišnje.

Klimatske prilagodbe

Što se sve može napraviti kad je u pitanju prilagodba kroz zelene površine, zelenu mobilnost, učinkovite zgrade i zelene vještine?

- Danas tehnologija postoji za sve. Što se klime tiče, pitanje je jesmo li na vrijeme počeli i možemo li ovo kašnjenje nadoknaditi. To se jednako odnosi na Europsku uniju kao, cijelu globalnu međunarodnu zajednicu, ali i na Hrvatsku. Siguran sam da ćemo barem dijelom osjetiti klimatske promjene, zbog toga se Hrvatska kao posebno ranjiva država mora početi prilagođavati. To znači – planirati što se može dogoditi u delti Neretve kada u nju uđe more, što će biti u Slavoniji u slučaju velikih suša i ekstremnog nevremena (kao nedavno u Požeškoj kotlini), kako ćemo odgovoriti na smanjenje proizvodnje električne energije iz hidroelektrana tijekom ljeta (baš u vrijeme kada je potrošnja najveća).

Zeleno više nije opcija, to je imperativ! U gradovima bi trebalo ubrzano uvoditi zelene zone radi smanjenja temperature i eliminacije toplinskih otoka, a mi se još rastežemo s bazičnom konstruktivnom obnovom i natežemo trebamo li u to uključiti i energetsku obnovu ili ne. Zeleno je i prilika za toliko potrebnu re-industrijalizaciju Hrvatske, Rimac automobili su samo jedan i najpoznatiji primjer. To znanje i te vještine treba onda širiti pa i prodavati po Jugoistočnoj Europi – to je naše prirodno tržište, ali i naša odgovornost kao najmlađe članice Europske unije.

Uspostavljen je i Fond za pravednu tranziciju, a postoje i drugi izvori EU sredstava. Koliko je Hrvatska, a i druge zemlje, spremna koristiti taj novac u prelasku na čiste izvore energije?

- Fond za pravednu tranziciju bi trebao spriječiti povećanje razlika u razvijenosti. Sredstva su u prvom redu namijenjena za financiranje postupnog napuštanja proizvodnje i iskorištavanja ugljena i lignita, odnosno za transformaciju prljave industrije te za investicije u zelene projekte. Hrvatska iz tog fonda može računati na 169 milijuna eura što nije puno za potrošiti, ali je dosta ako se želi nešto strukturno promijeniti. To i jest smisao europskih fondova – promjene i to strukturne, reforme na bolje. Osobno jako žalim da je naš NPOO ispao samo kolekcija projekata koji se nisu financirali do sada iz drugih izvora, a ne mehanizam da izađemo suštinski i strukturno bolji, otporniji i učinkovitiji. Potrošnja tako velikih iznosa sigurno će imati učinke sa sve gospodarske i financijske pokazatelje, ali prave reforme još čekamo.

Energetske zajednice

Kad je riječ o energiji, u fokusu su i građani, njihovo osnaživanje kroz energetske zajednice. Čija iskustva u Europi su najprikladnija za primjenu i u drugim zemljama? Što Hrvatska može i čini u tom pogledu?
- U Hrvatskoj uskoro kreće jedan val osnivanja energetskih zajednica – ja osobno znam za inicijative na Cresu, Križevcima, Lošinju, u Zaboku… Nedavne analize pokazuju da 83 posto kućanstava EU, odnosno oko 187 milijuna kućanstava bi potencijalno mogla postati energetski građani i pridonijeti proizvodnji energije iz obnovljivih izvora ili sudjelovati u skladištenju energije. Energetske zajednice potiču se u europskom zakonodavstvu još od 2016. godine, ali hrvatski zakonodavci još ne prepoznaju prednosti i dosege ovog naprednog koncepta u dovoljnoj mjeri. Stalno se otvaraju mogućnosti za poduzetnike, ali mogućnosti za građane su i dalje vrlo ograničene. Energija Sunca koja se koristi u sunčanim elektranama na krovovima obiteljskih kuća, višestambenih zgrada te javnih i privatnih objekata treba postati bitno značajniji obnovljivi izvor energije za Republiku Hrvatsku.
Zanimljivo je da je preko 50 posto instaliranih kapaciteta u Njemačkoj je snage do 100kW, a čak 98 posto sunčanih elektrana je priključeno na niski napon. Moramo dati priliku svakome od nas da proizvodi vlastitu energiju i da bude održiv. Smisao energetske tranzicije je demokratizacija i decentralizacija, a pri tome nikako građane ne ostaviti po strani.

Više puta ste izjavljivali i kako Hrvatska treba biti prirodni lider energetske tranzicije u Europskoj uniji. Napredujemo li u tom pogledu?

-Nažalost, i dalje – nedovoljno brzo. Šokantan je podatak da je prema podacima EU Observer Photovoltaic Barometer, ukupni instalirani PV kapacitet u Hrvatskoj oko 17 W po stanovniku. U usporedbi s drugim zemljama EU-a (Njemačka 546 W po stanovniku, Belgija 373 W po stanovniku, Italija 332 W po stanovniku, Slovenija 130 W po stanovniku) Hrvatska se svrstava među najniže instalacije po stanovniku, unatoč tome što ima značajan solarni potencijal zbog geografskog položaja.

Često se, pa i sa najviše političke razine, navode udjeli obnovljivih izvora energije koje u Hrvatskoj imamo. Problema je međutim da se ti udjeli temelje na velikim hidroelektranama, odnosno projektima koji su gradili naši djedovi. Danas se globalna slika brzo mijenja i mi moramo biti ne samo puno ambiciozniji nego i raditi sustavnije i više.