Pandemija koronavirusa bacila je u drugi plan jedan od gorućih problema današnjice: klimatske promjene. No, početak cijepljenja protiv covida-19 pobudio je optimizam pa su mnogi analitičari istakli da će 2021. godina biti presudna u borbi s klimatskim promjenama.

Jedan od najvažnih događaja ove godine svakako će biti COP 26, odnosno 26. konferencija članica UN-ove okvirne konvencije o promjeni klime (UNFCCC) koja se prvobitno trebala održati od 9. do 19. studenog 2020. godine u škotskom gradu Glasgowu. COP26 zamišljen je kao najvažnija klimatska konferencija nakon one u Parizu u prosincu 2015. kad su se lideri oko 200 zemalja svijeta dogovorili kako je potrebno poduzeti sve raspoložive mjere da se globalni rast temperature do kraja 21. stoljeća zadrži ispod dva Celzijeva stupnja, s težnjom da taj porast bude do 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje. No, zbog pandemije COP26 prebačen je na studeni ove godine kada bi Glasgow’s Scottish Events Campus, koji je prošle godine pretvoren u privremenu bolnicu za prihvat oboljelih od covida-19, trebao iugostiti tisuće delegate iz cijelog svijeta.

- Svaka godina je ključna u borbi protiv klimatskih promjena. Potreban nam kontinuitet godina, tj. desetljeća rada na smanjenju emisija ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. UNFCCC konferencija u Glasgowu će biti prilika da se osvježe međunarodni razgovori na temu rješavanja ovog problema. Unatoč složenosti i broju sudionika koji se kreće oko 15. 000, riječ je o jedinom mjestu gdje se na međunarodnoj razini kontinuirano razgovara o problemui klimatskih promjena te mjestu gdje ne samo predstavnici država nego i predstavnici manjih zajednica, udruga i poslovnog svijeta imaju priliku iznijeti svoje stavove – smatra dr. Ivan Guettler, klimatolog iz Državnog hidrometerološkog zavoda (DHMZ).

- UNFCCC je u ovom razdoblju obilježenom pandemijom organizirao nekoliko aktivnosti u virtualnom svijetu, gdje su sudionici sa svih kontinenata imali priliku npr. dobiti uvide u najnovije rezultate znanstvenih istraživanja ili sažeta izvješća međunarodnih organizacija koje se bave ublažavanjem i prilagodbom. Moja osobna procjena je da i dalje postoji rizik hoće li se konferencija održati u punom obliku ili s tolikim velikim brojem sudionika. Pretpostavljam da će dijelovi konferencije, posebno nepregovarački dio, biti dostupni u virtualnom obliku – dodao je Guettler.

Velike nade u borbi s klimatskim promjenama polažu se u ponovni povratak SAD-a u Pariški klimatski sporazum. Podsjetimo, bivši predsjednik Donald Trump povukao je SAD iz toga važnog međunarodnog sporazuma, a do formalnog izlaska te zemlje došlo je 5. studenoga 2020. godine, dan nakon američkih predsjedničkih izbora. No, novi predsjednik Joe Biden najavio je skori povratak SAD-a klimatskim pregovorima.

- Očekujem da će povratak SAD-a u Pariški sporazum simbolički ojačati čitav UNFCCC proces. Neovisno o bivšim i trenutnim stavovima službene administracije, u SAD-u je uvijek postojala kritična skupina gradova, saveznih država i privatnih incijativa koji su se bavili problemima prilagodbe i ublažavanja. Također, svima je jasno da ne postoji država na svijetu izuzeta od posljedica klimatskih promjena – kaže Guettler. Ističe kako je protekle godine u Sjevernom Atlantiku zabilježen veliki broj uragana koji su snažno pogodili i Ameriku. - Iako se SAD može nositi s ekstremnim vremenskih događajima, porast razine mora i porast temperature površine mora je primjer klimatskih promjena koje će dugoročno podizati rizike za sigurnost ljudskih života i infrastrukture obalnih zajednica. Svake četiri godine SAD, kao i veliki broj drugih zemalja u svijetu, je u situaciji moguće izmjene smjera kojeg nameće središnja vlast, no čini mi se da u velikom broju zemalja postoji kritična masa i količina interesa kojem je u cilju zaustaviti ili barem usporiti klimatske promjene koje vidimo i mjerimo te čije jačanje i sve izraženije posljedice očekujemo. Rješavanje klimatskih promjena je proces koji će trajati barem dva-tri desetljeća dok ne zahvati sve aktivnosti u kojima emitiramo stakleničke plinove, i mora biti imun na krize koje se javljaju i javljat će se u bližoj i daljoj budućnosti – naglasio je Ivan Guettler.

Kako u svakom zlu ima i nečeg dobra, tako je i pandemija koronavirusa dovela do smanjene emisije zgljikovog dioksida.

- Trenutno dostupne procjene za 2020. govore o smanjenju emisija ugljikovog dioksida u iznosu od približno sedam posto u odnosu na 2019. godinu. Ova relativna promjena odgovara iznosu od 2.4 milijardi tona ugljikovog dioksida, od čega u sektoru prometa je ovaj efekt i dalje prisutan i najizraženiji. Tijekom 2020. godine su i sektori proizvodnje energije i industrijskih aktivnosti imale izražene padove, no ovi sektori su se sada vratili na raniju putanju. Nažalost, i iovakav značajan pad u emisijama nije bitno utjecao na koncentracije istog plina u atmosferi. Globalne koncentracije ugljikovog dioksida nastavljaju trend porasta od približno 2.5 dijelova na milijun te su osrednjene tijekom 2020. godine došle na 412 dijelova na milijun – rekao je Guettler.

Naš sugovornik ne očekuje ove godine povratak na emisije iz 2019., iako je logično za očekivati povećanje u odnosu na 2020. godinu. - Ovo je naravno pod pretpostavkom da neki novi soj virusa ili neuspješno upravljanje pandemijom neće usporiti proces normalizacije. Ukoliko proces normalizacije gospodarskih aktivnosti bude pažljivo vodio, u prilici smo barem usporiti raniji tempo porasta emisija stakleničkih plinova. Iako postoje industrije i države u kojem je prijelaz na niskougljično društvo impresivan, kad stavimo sve globalne emisije na skup, emisije i dalje rastu a to onda vodi do porasta koncentracija ugljikovog dioksida i nastavka jačanja klimatske krize – rekao je Guettler. Naš sugovornik osvrnuo se i na Hrvatsku. - Iako naše emisije nisu izražene i vrlo dobro stojimo u odnosu na ostale europske zemlje, uzroci klimatskih promjena vrlo jednostavno strujanjem u atmosferi prelaze granice država i nama je u interesu da se ovom problemu pristupi ozbiljno i vrlo konkretno na međunarodnoj razini. Osim usporavanja rasta emisija, na brizi moramo imati i zadržavanje sposobnosti oceana i šuma da apsorbiraju višak ugljikovog dioksida. Trenutno nam taj prirodni proces izvlači oko 55 posto antropogenih emisija ugljikovog dioksida, a kolege šumari za Hrvatsku imaju procjene da i naše šume svake godine izvlače više od pet milijuna tona ugljikovog dioksida iz atmosfere – naglasio je Ivan Guettler.