Jedna od tema kojom se ovih dana Europski parlament bavi jest i "istjecanje ugljika". No, što točno taj termin podrazumijeva? Često ga se može čuti u kontekstu Zelenog plana Europske unije, odnosno cilja o klimatskoj neutralnosti do 2050. godine.

Što je "istjecanje ugljika"?

Termin "istjecanje ugljika" podrazumijeva premještanje industrija koje emitiraju stakleničke plinove izvan granica Europske unije kako bi se izbjeglo poštivanje strogih standarda. Problem emisije stakleničkih plinova se, dakle, ne rješava trajno, nego se problem jednostavno seli drugdje.

Kako se pokušava riješiti problem istjecanja ugljika?

Kako bi se izbjeglo premještanje industrije izvan EU te zaobilaženje zadanih standarda koji vrijede na njezinu teritoriju, Europski parlament raspravlja o uspostavljanju mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika (CBAM). U sklopu tog mehanizma primjenjivala bi se pristojba na ugljik na uvoz određene robe iz zemalja izvan Europske unije. CBAM bi do 2023. godine trebao obuhvatiti energetski intenzivne industrijske sektore koji su odgovorni za 94 posto industrijskih emisija u Europskoj uniji.

Što točno podrazumijeva pristojba na ugljik?

Pristojba na ugljik primjenjivala bi se u slučaju da proizvodi dolaze iz zemalja koje imaju labavija pravila, odnosno blaža ograničenja u kontekstu emisije stakleničkih plinova od Europske unije. Time bi se osiguralo da uvoz nije jeftiniji od istog takvog proizvoda Europske unije.

Koja pravila su trenutno na snazi?

U sklopu aktualnog sustava trgovanja emisijama (ETS), a kojim se osiguravaju financijski poticaji za smanjenje emisija, elektrane i industrije moraju imati dozvolu za svaku proizvedenu tonu ugljičnog dioksida. Cijena tih dozvola ovisi o ponudi i potražnji, s time da je zbog gospodarske situacije potražnja za dozvolama pala te kompanije nisu motivirane ulagati u zelene tehnologije. EU stoga planira napraviti reformu ETS-a, stoji na internet stranici Europskog parlamenta.