Ranije ovog tjedna internetski supermarket Ocado u Velikoj Britaniji poručio je svojim kupcima da im može isporučiti znatno manje količine sladoleda nego što je uobičajeno. Zašto? Cijena prirodnog plina je narasla što je dovelo do gašenja dvije velike britanske tvornice industrijskog gnojiva. Naime, iz prirodnog plina dobiva se amonijak koji se, pak ,koristi za proizvodnju gnojiva. Budući da se ugljikov dioksid hvata iz proizvodnje amonijaka, to je poremetilo opskrbu i prodaju CO2 u Velikoj Britaniji. Kako se plin ugljikov dioksid na −78 °C direktno pretvara u suhi led, tako supermarketi nemaju više kako hladiti hranui slastice u dostavnim kombijima.

Možemo, naravno, preživjeti bez sladoleda, no ova situacija savršeno opisuje koliko je cijeli opskrbni lanac krhak. U nekim sektorima situacija je puno ozbiljnija. Klaonicama nedostaje plina koji im je potreban za omamljivanje životinja, bolnice nemaju ugljikovog dioksida nužnog za manje operacije, a nuklearna industrija ima premalo plina za rashladne sustave. Ova mini kriza, barem za sada, prilično je brzo riješena; porezni obveznici namjeravaju subvencionirati tvornicu gnojiva na tri tjedna.

Kolumnistica Financial Timesa Merryn Somerset Webb upozorava da unatoč optimističkom entuzijazmu za energiju vjetra i sunca, na ovaj ili onaj način nafta i plin su i dalje povezani s gotovo svakom komponentom ekonomskog i društvenog života. Tako će biti još mnogo desetljeća, slažu se stručnjaci.

U svojoj knjizi Nemamo planetu B, autor Mike Berners-Lee , vjerojatno nenamjerno postavlja tezu kako ne postoji srednjoročne rješenje za problem s fosilnim gorivom i prirodnim plinom. Što više energije možemo dobiti u ruke, više je koristimo - čak i ako naša upotreba postane učinkovitija. Koristimo tri puta više energije nego prije 50 godina i po sadašnjim stopama rasta koje će se uskoro ponovno udvostručiti.

Upravo sada, piše Berners-Lee, ako bismo mogli shvatiti skladištenje i prijenos (što do sada nismo uspjeli), mogli bismo podmiriti sve naše globalne energetske potrebe pokrivanjem 0,1 posto svjetske zemlje solarnim panelima. Nastavljamo povećavati potrošnju energije na 2,4 posto godišnje (10-godišnji prosjek je 1,5 posto, ali 2018. iznosio je 2,9 posto), za 300 godina trebat će nam svaki pedalj kopnene mase u svakoj zemlji na svijetu .

-U jednu ruku, ovo je pomalo ridikulozan i ograničen način projekcija budućnosti - živimo u zapanjujućem dobu inovacija, a solarne ploče koje danas koristimo zasigurno će izgledati zabavno arhaično za desetljeće ili dva. No potrošnja energije u svakom će slučaju nastaviti rasti, a energetski prijelazi obično traju jako dugo i nikad zapravo ne završavaju. Svijet i dalje koristi približno istu količinu tradicionalne biomase (drvo itd.) kao i prije 100 godina. Čak i nakon dugogodišnjih napora, ugljen, nafta i plin i dalje čine 80 posto našeg globalnog energetskog miksa, približno isto kao i prije deset godina. Trčimo na mjestu. To će se promijeniti. Ali ne tako brzo koliko mislite- vjeruje Somerset Webb.

Kolumnistica dodaje i kako ranije nije bilo potrebno mnogo nagovaranja da ljudi pređu na korištenje fosilnih goriva - relativno ih je lako bilo izvaditi, relativno lako transportirati i naravno, sve je bilo jeftino. Danas, pak, poručuje Somerset Webb, tranzicija je znatno drugačija; ljudi i tvrtke promijenit će svoje živote, no ne zato što su novi energetski izvori jeftiniji ili učinkoviti, već ponajprije zato što regulacija to nalaže.

-Sviđalo se to nama ili ne, naš energetski prijelaz uključuje dugoročno oslanjanje na fosilna goriva. To znači da bismo ih trebali prestati demonizirati - fanatično propovijedati o zelenoj obnovljivoj energiji, tjerati dioničare da se odreknu dionica naftnih kompanija i otežavati ​​nove projekte regulacijom i visokim troškovima financiranja Umjesto toga, dok čekamo da se riješe inženjerski izazovi oko obnovljivih izvora energije, trebali bismo se usredotočiti na to da njihova ekstrakcija bude što čišća i učinkovitija. Ako to ne učinimo - ako dopustimo da nas zavede ideja da je solarna energija toliko napredna da nam za proizvode poput sladoleda više ne trebaju prljava goriva, budućnost ćemo kočiti bespotrebno skupom energijom - i gotovo sigurno ćemo ostati bez sladoleda. Neki smatraju da će globalno stanovništvo sa zadovoljstvom smanjiti potrošnju energije i platiti velike iznose za energiju koju zaista koriste. Sigurna sam da tako sigurno ne misli zaposlenici korisničke službe Ocadadok-a ih kupci maltretiraju oko sladoleda, kao niti prosječni Europljani koji su upravo dobili enorman račun za plin - zaključila je Merryn Somerset Webb.

To su pitanja koja će sve češće biti tema rasprava jer novi klimatski paket koji je Europska komisija u srpnju donijela pod nazivom "Fit for 55" iz temelja će preobraziti EU gospodarstvo i društvo. Novi zakonodavni alati iz tog paketa za ostvarivanje ciljeva iz europskog propisa o klimi koji je Europski parlament potvrdio u lipnju obuhvaća klimatske, energetske, prometne i porezne politike kao i politike o korištenju zemljišta, a sve kako bi se do 2030. smanjile neto emisije stakleničkih plinova za barem 55 posto u usporedbi s razinama iz 1990.