Većina građana u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji nisu previše uvjereni kako će međunarodna zajednica uspjeti usporiti klimatske promjene, ali su spremni unijeti promjene u vlastit život kako bi dali obol u borbi s globalnim zagrijavanjem.

Čak 80% građana u 17 razvijenih gospodarstava, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Njemačku, Singapur i Južnu Koreju, voljno je napraviti velike promjene u načinu života i rada, prema istraživanju koje je obavio Pew Research Center. No, čak 52 posto njih izjavilo je i kako nisu previše uvjereni, ili uopće nisu sigurni, da će se zemlje moći uhvatiti u koštac s posljedicama klimatskih promjena. Ispitanici smatraju kako je odgovor Europske unije i Ujedinjenih naroda na krizu dobar, dok su klimatske politike SAD-a i Kine dobili loše ocjene.

Građani su zabrinutiji da će klimatske promjene utjecati na njihove živote nego što su to bili 2015., kada je globalna zajednica potpisala Pariški sporazum.

Nijemci su od svih ispitanika pokazali najveći porast zabrinutosti. Broj ispitanika, a koji su rekli da su "vrlo zabrinuti" kako će im klimatske promjene nanijeti štetu u nekom trenutku njihova života, porastao je za 19 postotnih bodova u odnosu na 2015. Istraživanje je provedeno između 1. veljače i 26. svibnja, prije nego što su razorne poplave usmrtile više od 240 ljudi mrtvih na zapadu zemlje.

Većina građana rekla je da su "donekle" ili "vrlo" zabrinuti zbog toga kako ĆE globalno zagrijavanje utjecati na njihove živote čak i u zemljama koje povijesno nisu vodile klimu. Iznimka je Švedska gdje je 56% ispitanika reklo da "uopće nisu" ili "nisu previše" zabrinuti zbog klimatskih promjena, te Japan gdje je broj "jako zabrinutih" pao za čak 8 postotnih bodova u odnosu na 2015.

Mladi ljudi i žene demografske su skupine koje su najviše zabrinute kako će im globalno zagrijavanje nanijeti osobnu štetu.

Istraživanje, provedeno putem telefonskih intervjua s 18.850 ljudi, pokazalo je da građani imaju različita stajališta o ekonomskom utjecaju akcija poduzetih u borbi protiv klimatskih promjena. Trideset i jedan posto od ukupnog broja ispitanih smatra da će zakoni doneseni kako bi usporili klimatske promjene biti dobri za gospodarstvo, 24 posto njih smatra da će uglavnom naštetiti ekonomiji, dok 39 posto njih vjeruje kako neće imati nikakva utjecaja na ekonomiju.

Prije Pariške konferencije COP 21 2015. Europski parlament je ponovno naglasio da postoji hitna potreba „za učinkovitom regulacijom i ograničavanjem emisija u međunarodnom zračnom i pomorskom prometu”. Izrazio je razočaranje činjenicom da s Međunarodnom organizacijom civilnog zrakoplovstva (ICAO) nije postignut dogovor u vezi sa smanjenjem emisija. Uvođenje mehanizma CORSIA uglavnom je stoga usmjereno na kompenzacije, za koje ne postoji jamstvo kvalitete i koje imaju pravno obvezujući status tek od 2027. nadalje.

Parlament je 8. listopada 2020. donio pregovarački mandat o propisu EU-a o klimi te zatražio da se cilj smanjenja emisija do 2030. poveća na 60 %. Iako je međuinstitucijskim sporazumom postignutim 21. travnja 2021. između Parlamenta i Vijeća potvrđen cilj od 55 % koji je predložila Komisija, Parlament je uspio dodatno naglasiti ulogu i doprinos uklanjanja ugljika, što znači da bi se taj cilj mogao povećati na 57 %. Nadalje, u skladu s mandatom Parlamenta, Komisija će najkasnije šest mjeseci nakon prvog globalnog pregleda stanja u skladu s Pariškim sporazumom predložiti cilj za 2040. godinu, uzimajući u obzir predviđeni okvirni proračun EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova te će se, s obzirom na važnost neovisnih znanstvenih savjetovanja, na prijedlog Parlamenta osnovati savjetodavni odbor za klimatske promjene koji će ocjenjivati dosljednost politika i pratiti postignuti napredak.