Vlada Republike Hrvatske, na svojoj 98. sjednici održanoj 27. siječnja 2022. godine, usvojila je Uredbu o proglašenju posebnog rezervata Lokve u Majkovima, koju je izradilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja temeljem Zakona o zaštiti prirode, čime je Republika Hrvatska dobila, prvi put, područje zaštićeno u kategoriji posebnog herpetološkog rezervata, objavila je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.

Lokve su značajne kao stanište strogo zaštićene vrste, riječne kornjače (Mauremys rivulata). Zaštita ovog područja u kategoriji posebnog rezervata od državnog je značenja čime se ostvaruju preduvjeti za dugotrajno očuvanje krških lokvi i njihove bioraznolikosti, istaknuto je u obrazloženju Vladine Uredbe. Prema geodetskoj podlozi utvrđena je površina posebnog rezervata od 1,67 ha.

Proglašenje posebnog rezervata obuhvaća dvije lokve u Donjim Majkovima i lokvu u Prljevićima u Općini Dubrovačko primorje. Oba lokaliteta dio su ekološke mreže Natura 2000 kao područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (HR2000947 Gornji Majkovi – lokve i HR2000555 Lokva u Prljevićima) gdje je na oba područja ciljna vrsta upravo riječna kornjača.

Kako stoji u obrazloženju Uredbe, najveća vrijednost ovog područja je riječna kornjača (Mauremys rivulata) koja je jedna od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova u Republici Hrvatskoj, jer su njezina nalazišta ograničena na malim, fragmentiranim i međusobno izoliranim staništima te ukupno broje oko petstotinjak odraslih jedinki.

Na području posebnog rezervata zabilježeno je 19 vrsta vodozemaca i gmazova, što predstavlja gotovo trećinu ukupnog broja vrsta vodozemaca i gmazova zabilježenih u Republici Hrvatskoj, a čak 10 vrsta je strogo zaštićeno.

Lokve u Majkovima jedno su od ukupno 4 područja u Republici Hrvatskoj gdje je do sada pronađena riječna kornjača i u relativno su zadovoljavajućem stanju. Međutim, njima je, kako je istaknuto, potrebno aktivno upravljati sukladno smjernicama definiranima u stručnoj podlozi za proglašenje zaštićenog područja.

Stručnu podlogu izradila je Uprava za zaštitu prirode i Zavod za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, sa svrhom vrednovanja područja lokvi u Majkovima. Javna ustanova u suradnji sa znanstveno-stručnom zajednicom, provodila je istraživanja na području Majkova od 2009. godine na vrsti riječne kornjače, ali i na zaštiti i očuvanju njenog staništa (ekosustav krških lokvi). Također u informaciji je navedeno kako je proveden niz edukativnih aktivnosti s ciljem podizanja svijesti lokalne zajednice i šire javnosti o vrijednosti i značaju tog područja.

Uredbom je utvrđeno da ovim posebnim rezervatom temeljem Zakona o zaštiti prirode upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. Sukladno članku 142. Zakona o zaštiti prirode, za posebni rezervat potrebno je izraditi Pravilnik o zaštiti i očuvanju.

U obrazloženju je istaknuto kako se ovim proglašenjem doprinosi ostvarenju ciljeva Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine, kao i ostvarenju ciljeva Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. godine.

Dodajmo kako je u Rezoluciji Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote istaknuto da Parlament snažno podupire ciljeve EU-a u pogledu zaštite najmanje 30 posto morskih i kopnenih područja EU-a, koja obuhvaćaju dovoljno raznolik raspon staništa i ekosustava kao što su šume, močvarna područja, tresetišta, travnjaci i obalni ekosustavi, i stroge zaštite najmanje 10 posto morskih i kopnenih područja EU-a, uključujući sve preostale primarne šume i prašume te druge ekosustave bogate ugljikom.

Također Parlament naglašava da bi ti ciljevi trebali biti obvezujući i da bi ih države članice trebale provoditi na nacionalnoj razini, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te u skladu sa znanstveno utemeljenim kriterijima i potrebama bioraznolikosti, uzimajući u obzir razlike u veličini i udjelu prirodnih područja u svakoj državi članici te regionalne i lokalne okolnosti.