Nacionalni parkovi i druga zaštićena područja imali su tek djelomičan uspjeh pri očuvanju divljih životinja, prema najvećoj globalnoj studiji njihovih učinaka.

Naime, koristeći podatke o pticama močvarica, iz 1506 zaštićenih područja diljem svijeta, znanstvenici su analizirali trendove na više od 27 000 jedinki.

Istraživači su rekli da studija, objavljena danas u časopisu Nature, ima važne implikacije na plan zaštite 30% Planeta do kraja desetljeća. Rezultati pokazuju da je upravljanje parkovima za zaštitu vrsta i njihovih staništa ključno, te da je veća vjerojatnost da će parkovi bez takvog upravljanja biti neučinkoviti.

-Znamo da zaštićena područja mogu zaustaviti krčenja šuma. Međutim, puno manje razumijemo kako zaštićena područja pomažu populaciji divljim životinjama. Naše istraživanje pokazuje da, iako mnoga zaštićena područja dobro funkcioniraju, mnoga druga nemaju pozitivan učinak na opstanak divljih životinja-rekla je glavna autorica dr. Hannah Wauchope iz Centra za ekologiju i očuvanje na Sveučilištu Exeter.

Vlade trenutno pregovaraju o tome kako u ovom desetljeću zaštiti biološku raznolikost, a deseci zemalja upravo namjeravaju potpisati ugovor o zaštiti 30% kopna i mora do 2030. Iako je ova studija proučavala samo ptice močvarice, znanstvenici smatraju da kvaliteta podataka znači da su one dobar pokazatelj i za druge divlje životinje.

Znanstvenici su usporedili trendove populacija ptica močvarica prije uspostavljanja zaštićenih područja s trendovima kasnije u 68 zemalja, a također su analizirali trendove sličnih populacija ptica močvarica unutar i izvan zaštićenih područja. Velik dio podataka prikupili su volonteri.

-Ne kažemo da zaštićena područja ne funkcioniraju. Ključno je znati da se njihovi utjecaji jako razlikuju, te možemo samo očekivati ​​da će zaštićena područja funkcionirati bez odgovarajućeg upravljanja- rekla je Wauchope.

Koautorica studije Julia Jones, profesorica na Sveučilištu Bangor, rekla je pak da “postoje veliki napori koje podupiru Emmanuel Macron, Boris Johnson i drugi da 30% planeta bude zaštićeno do 2030.

-Ali stvarno je važno znati funkcioniraju li ta zaštićena područja stvarno ili ne. Postoji vrlo malo studija koje se bave proučavanjem da li zaštićena područja učinkovito usporavaju opadanje vrsta ili poboljšavaju populaciju. Razlog za to jest što je to zapravo jako komplicirano učiniti- zaključila je Jones.

Dodajmo kako Europski parlament u rezoluciji od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote, snažno podupire ciljeve EU-a u pogledu zaštite najmanje 30 posto morskih i kopnenih područja EU-a, koja obuhvaćaju dovoljno raznolik raspon staništa i ekosustava kao što su šume, močvarna područja, tresetišta, travnjaci i obalni ekosustavi, i stroge zaštite najmanje 10 posto morskih i kopnenih područja EU-a, uključujući sve preostale primarne šume i prašume te druge ekosustave bogate ugljikom.

Parlament naglašava da bi ti ciljevi trebali biti obvezujući i da bi ih države članice trebale provoditi na nacionalnoj razini, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te u skladu sa znanstveno utemeljenim kriterijima i potrebama biološke raznolikosti, uzimajući u obzir razlike u veličini i udjelu prirodnih područja u svakoj državi članici te regionalne i lokalne okolnosti.

Parlament naglašava da se mjerama Strategije za bioraznolikost za 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti svih pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, a to su promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste. Također naglašava da bi trebalo odgovoriti na dublje uzroke promjena, ili neizravne pokretače, kao što su neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje, dinamika stanovništva, trgovina, tehnološke inovacije i modeli upravljanja.