Svaki dan, oko 13 000 malih brodova isplovi s obale Sijera Leonea. Ribarski sektor zapošljava 500.000 od gotovo 8 milijuna ljudi u zapadnoafričkoj naciji, predstavlja 12% gospodarstva i izvor je 80% potrošnje proteina stanovništva.

No desetak ribara s kojima je Guardian razgovarao kaže da njihov ulov brzo opada zbog kontinuiranog prekomjernog izlova u velikim razmjerima.

-Prije mnogo godina ovdje ste mogli vidjeti ribe u vodi, čak i one velike. Više nije tako. Ima manje ribe nego ikad prije- kazao je za Guardian ribar Joseph Fofana.

Ribarska zajednica grada Tombo, smještenog na južnoj obali Sijera Leonea za to krivi strane ribarske flote. Oko 40% industrijskih dozvola u vlasništvu je kineskih plovila; iako čine to prema zakonu, mještani kažu da plaćaju skromne naknade za svoje dozvole, nedovoljno deklariraju svoj ulov i premalo doprinose lokalnom gospodarstvu. Inače, ribar Fofana za svoj 14- satni težak fizički rad zaradi oko 30 kuna na dan.

Istovremeno, ilegalni, neregulirani i neprijavljeni ribolov veliki je problem, koji košta Sijera Leone 50 milijuna dolara godišnje. Prošle godine, zajednička operacija mornarice Sijera Leonea i organizacije za zaštitu prirode Sea Shepherd Global doveo je do uhićenja pet ribarskih plovila u stranom vlasništvu, u samo dva dana, uključujući dvije koćarice pod kineskom zastavom za koje je utvrđeno da love bez dozvole. Oni u Tombou koji su prosvjedovali zbog ilegalnog ribolova kažu da se suočili s nasiljem od strane posade brodova.

Osim što dominira licenciranim tržištima, Kina je rangirana i kao zemlja koja se najviše upušta u ilegalni i neprijavljeni ribolov, pokazuje globalni indeks od 152 zemlje. Diljem zapadne Afrike ilegalno koćarenje razara morske ekosustave i potkopava lokalno ribarstvo, koje je kritičan izvor radnih mjesta i sigurnosti hrane. Studija iz 2017. pokazala je da Sijera Leone, Senegal, Mauritanija, Gambija, Gvineja Bisau i Gvineja gube 2,3 milijarde dolara godišnje zbog nezakonitog, neprijavljenog i neprijavljenog ribolova, što iznosi 65% zakonitog prijavljenog ulova.

-Kineska flota uzima dobit od ribarstva već 30 godina, a utjecaj na riblje fondove bio je devastirajuć. Resursi nestaju, ribari pate, obitelji gladuju. Mnogi imaju samo jedan obrok dnevno - kazao je Stephen Akester, savjetnik Ministarstva ribarstva i morskih resursa Sijera Leonea između 2009. i 2021.

Kakve su regulacije ribolova u europskim vodama? Može li se i tu dogoditi slična situacija?

Zajednička ribarstvena politika (ZRP) prvi je put formulirana u Ugovoru iz Rima. Na početku je bila povezana sa zajedničkom poljoprivrednom politikom, no s vremenom je postajala sve neovisnija. Glavni je cilj zajedničke ribarstvene politike od njezine reforme iz 2002. osigurati održivo ribarstvo te zajamčiti prihode i stabilna radna mjesta ribarima. Ugovorom iz Lisabona uveden je veći broj izmjena u području te politike. Vijeće i Parlament postigli su 2013. godine dogovor o novom ZRP-u, a njegov je cilj dugoročna ekološka, gospodarska i socijalna održivost ribolova i akvakulture.