NOVO ISTRAŽIVANJE

Studija je pokazala da će siromašnije zemlje trebati financijsku potporu za tranziciju ako žele izbjeći velike ekonomske i političke potrese

Ilustracija

 Jvz/Sciencephoto/Profimedia

Bogate zemlje moraju prekinuti svu proizvodnju nafte i plina u sljedećih 12 godina, dok bi najsiromašnijim zemljama trebalo dati rok od 28 godina, kako bi osigurale pravednu tranziciju od fosilnih goriva, pokazuje nova studija.

Izvješće, koje je vodio profesor Kevin Anderson iz Tyndall centra za istraživanje klimatskih promjena na Sveučilištu Manchester, pokazalo je da bogate zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Australije moraju do 2034. zaustaviti svu proizvodnju nafte i plina kako bi svijetu dale 50% šanse sprječavanja klimatske katastrofe, dok bi najsiromašnijim zemljama koje su također u velikoj mjeri ovisne o fosilnim gorivima trebalo dati rok do 2050.

Anderson je rekao da, premda mora doći do brzog odmicanja od "ekonomije fosilnih goriva", bitno je da se to učini na pošten i pravedan način.

Izvješće ispituje bogatstvo svake zemlje i koliko je njezino gospodarstvo ovisno o proizvodnji fosilnih goriva. Utvrđeno je da bi mnoge siromašnije zemlje bile ekonomski i politički osakaćene brzim udaljavanjem od nafte i plina, dok bi si bogatije zemlje mogle priuštiti prekid proizvodnje fosilnih goriva, a da pritom ostanu relativno prosperitetne.

Na primjer, utvrđeno je da prihodi od nafte i plina doprinose 8% američkom BDP-u, ali bez njih bi BDP zemlje po glavi stanovnika i dalje bio oko 60.000 dolara (46.000 funti) - drugi najveći u svijetu.

U međuvremenu, zemlje kao što su Južni Sudan, Republika Kongo i Gabon, unatoč tome što su mali proizvođači nafte i plina, imaju malo drugih gospodarskih prihoda i bile bi uništene brzom transformacijom.

Christiana Figueres, bivša šefica UN-a za klimu koja je nadgledala summit u Parizu 2015., pozdravila je nalaze.

-Ova nova studija pravovremeni je podsjetnik da sve zemlje moraju brzo ukinuti proizvodnju nafte i plina, pri čemu će bogate zemlje ići najbrže, istovremeno osiguravajući pravednu tranziciju za radnike i zajednice koje se na nju oslanjaju- poručila je Figueres.

Studija, koju je naručio Međunarodni institut za održivi razvoj, kvantificira koliko je buduća proizvodnja nafte i plina u skladu s pariškim klimatskim ciljem od 1,5C grijanja – i što to znači za 88 zemalja odgovornih za 99,97% globalne nafte i plina Opskrba.

Utvrđeno je da za 50% šanse da se globalni porast temperature ograniči na 1,5°C :

- 19 zemalja s prosječnim nenaftnim BDP-om po stanovniku većim od 50.000 USD, mora prekinuti proizvodnju fosilnih goriva do 2034., uz smanjenje od 74% do 2030. Ova skupina proizvodi 35% globalne nafte i plina i uključuje SAD , UK, Norveška, Kanada, Australija i Ujedinjeni Arapski Emirati.

-14 zemalja "visokog kapaciteta", s prosječnim nenaftnim BDP-om po stanovniku od gotovo 28.000 dolara, mora prekinuti proizvodnju do 2039., uz smanjenje od 43% do 2030. One proizvode 30% svjetske nafte i plina i uključuju Saudijsku Arabiju, Kuvajt i Kazahstan.

-11 država "srednjeg kapaciteta", s prosječnim nenaftnim BDP-om po stanovniku od 17 000 USD, mora prekinuti proizvodnju do 2043., uz smanjenje od 28% do 2030. One proizvode 11% globalne nafte i plina i uključuju Kinu, Brazil i Meksiko.

-19 država "niskog kapaciteta" s prosječnim nenaftnim BDP-om po stanovniku od 10.000 dolara, mora prekinuti proizvodnju do 2045., uz smanjenje od 18% do 2030. One proizvode 13% globalne nafte i plina i uključuju Indoneziju, Iran i Egipat.

-25 zemalja "najnižeg kapaciteta", s prosječnim nenaftnim BDP-om po stanovniku od 3.600 USD, mora završiti proizvodnju do 2050. uz smanjenje od 14% do 2030. One proizvode 11% svjetske nafte i plina i uključuju Irak, Libiju, Angolu i Južnom Sudanu.

Studija je pokazala da će čak i s ovim vremenskim okvirom siromašnije zemlje trebati financijsku potporu za tranziciju ako žele izbjeći velike ekonomske i političke potrese.

Sve države članice skupine G20 trebale bi pokazati globalno vodstvo i obvezati se na postizanje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. godine, smatraju zastupnici EU parlamenta. Pozdravljaju povratak SAD-a u Pariški sporazum i predanost predsjednika Bidena da prepolovi emisije stakleničkih plinova u SAD-u do 2030. godine u usporedbi s 2005. godinom. Zastupnici očekuju da će taj zacrtani cilj biti praćen konkretnim političkim mjerama i financijskim sredstvima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 07:56