PRIČA JEDNOG PROFESORA Vedran Mornar, North Carolina State University, Raleigh, SAD

Erasmus+, program EU s proračunom od 14,7 milijardi eura, omogućava i hrvatskim državljanima, nastavnicima i studentima sudjelovanje u međunarodnoj razmjeni.

U sklopu tog programa u travnju 2017. godine boravio sam kao gostujući predavač na North Carolina State Universityju u Raleighu u SAD-u. Iako sam u životu već vidio američkih sveučilišta, boravio kao Fulbrightov stipendist jednu akademsku godinu na USC u Los Angelesu, premda svaki put kad budem u mogućnosti i blizini, umjesto za shopping, odvojim vrijeme za šetnju nekim sveučilišnim kampusom (u sklopu su ovaj put bili još i Georgetown u Washingtonu, Duke u Durhamu, University of North Carolina u Chapel Hillu i US Naval Academy u Annapolisu - i to se može, samo na ulazu treba predočiti hrvatsku putovnicu pa se čak i po tome kampusu može slobodno šetati i fotografirati), ono što sam vidio na NC State, kako ga skraćeno zovu, zbilja me oduševilo.

NC State, Duke i UNC čine tzv. Istraživački trokut koji nastanjuju mnoge visokotehnološke i farmaceutske kompanije koje s tim sveučilištima intenzivno surađuju. Kao primjer, između četrdesetak najvažnijih tvrtki, izdvojit ću samo nama poznatije: Bayer, Cisco, GlaxoSmithKline, IBM, Lenovo, Pfizer, Red Hat, SAS i Sony Ericcson.

Kampus NC State prostire se na površini od gotovo devet četvornih kilometara (za usporedbu, za naše prilike ogromni i, nažalost, nedovoljno iskorišteni Borongaj ima 0,93 km). Gotovo ga je nemoguće obići pješice pa zato postoji 11 autobusnih linija Wolfline (vuk je maskota sveučilišta), od kojih neke prometuju svakih sedam minuta.

Na kampusu imaju i vlastiti golf-klub s terenom pune veličine. Od ukupnog proračuna od 1,5 milijardi američkih dolara (svota je to koju RH odvaja za sve svoje škole, visoka učilišta, nastavnike, studente i učenike zajedno, socijalna davanja uključena), 500 milijuna dolara dolazi od države, a preostale dvije trećine su vlastiti prihod sveučilišta, kroz projekte (330 milijuna dolara), školarine (302 milijuna dolara), prodaju i usluge (253 milijuna dolara), itd.

Tim novcem 9000 zaposlenih i 34.000 studenata koji studiraju na deset koledža doista mogu imati visok standard, a ostane i jako puno novca za razvoj. Posljednjih godina u infrastrukturu je uloženo više od 620 milijuna dolara.

U proljeće sljedeće godine počinje gradnja još jedne zgrade za Engineering površine 22.000 četvornih metara u koju će sveučilište investirati 137 milijuna dolara. Dvije glavne knjižnice i tri ogranka posjeduju 4,4 milijuna knjiga. Novija knjižnica James B. Hunt, sagrađena za 114 milijuna dolara godine 2013. na 22.000 četvornih metara, sa 1700 sjedećih mjesta s ciljem da se studentima poveća prostor za rad i učenje, izgleda doista spektakularno.

Na pet etaža zgrade, pored standardnih sadržaja, nalazi se stotinjak zatvorenih separea u kojima studenti mogu zajedno učiti ili održavati sastanke, puno radnih mjesta s računalima, pet videozidova do 6,5 m širine, "makerspace" sa 3D scannerom i 3D printerima, multimedijske dvorane s ekranima u 360 stupnjeva, filmski studiji… Osim knjiga, studenti mogu posuditi kamere, tablete, notepade pa i 3D printere. U knjižnici je, zbog razbijanja monotonije, stotinjak različitih vrsta sjedalica.

Posebno valja spomenuti 15 metara visoko skladište s četiri robota koji knjižničaru u nekoliko sekundi donesu ladicu s traženom knjigom. Takvim sustavom 2 milijuna knjiga pohranjenih u toj knjižnici zauzima samo deset posto prostora koje bi zauzimale da su pohranjene na klasičan način pa se dobilo puno više prostora za studente.

Bila mi je velika čast i zadovoljstvo barem i kratko vrijeme raditi na sveučilištu koje je 32. u svijetu u području Engineeringa. Nakon svega što sam tamo vidio, mogu se samo zapitati: kako to onda izgleda na najboljem i u kojem će stoljeću neko naše sveučilište doseći takav standard.