Više od društvene mreže: kako je TikTok pomogao proširiti glas studentskog pokreta

Što se događa kad građani ne mogu dobiti sve vrijedne informacije od medija koji su im na raspolaganju?

Što nam pokazuje primjer studentskog pokreta u Srbiji - Što se događa kad građani ne mogu dobiti sve vrijedne informacije od medija koji su im na raspolaganju? U Srbiji su studenti pokazali jedan od mogućih odgovora: sami su počeli graditi informacijski prostor na društvenim mrežama.

Studenti pobjeđuju - kako?

„This happened in Serbia, explained by a Serbian in under three minutes.” Tako počinje viralni TikTok koji u manje od tri minute objašnjava kako je pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu postao okidač za studentski pokret. Iz njega je izrastao ozbiljan politički izazov vlasti Aleksandra Vučića.

Donosimo kratki pregled koje su sve uloge društvene mreže imale u tom pokretu, s kakvim su se izazovima kreatori sadržaja susreli te kako su utjecali na rezultat izbora.

Građani snimaju

Da bismo razumjeli zašto su društvene mreže imale toliku važnost, treba znati u kakvom su se medijskom okruženju našle. SNS je na vlasti od 2012., a međunarodne analize godinama upozoravaju na probleme s medijskim pluralizmom u Srbiji. Nakon početka prosvjeda provladini su tabloidi objavljivali netočne i manipulativne tvrdnje o studentima, dok su njihovi zahtjevi često ostajali po strani.

Kad novinari ne mogu nesmetano izvještavati, građani teže dolaze do neovisnog prikaza događaja. Tada snimke sudionika i kratki videi postaju važan izvor. Nastaju na mjestu događaja i nitko ih nije uređivao.

Snimka, međutim, nije automatski dokaz. Kao i svaku drugu informaciju, treba je provjeriti. Kao što su starije generacije naučile da mediji, osobito u politički i društveno napetim situacijama, ne prenose uvijek informacije objektivno, isti oprez potrebno je primijeniti i na društvene mreže. Na TikToku se sadržaj često dijeli bez provjerenih izvora, a iza profila mogu stajati nepoznati autori ili AI-generirani sadržaji.

Zato je važno provjeriti tko objavljuje informaciju, na koje se izvore poziva i potvrđuju li je drugi neovisni izvori. Alati poput Google Lensa i Google Fact Check Explorera mogu pomoći u provjeri fotografija i tvrdnji. Posebno je važno ne donositi zaključke na temelju jednog isječka, naslova ili komentara, već zastati, potražiti širi kontekst i kritički promisliti o sadržaju.

Medijska pismenost danas ne podrazumijeva samo prepoznavanje lažnih informacija, već i razumijevanje kako, zašto i s kojim ciljem određeni sadržaj nastaje i širi se. A medijski prostor za provjeru događa se i u drugim državama, uz mogućnost dijeljenja na društvenim mrežama za širi doseg:

Koliko je teško dobiti cjelovitu sliku kad su veliki mediji naklonjeni vlasti? Pogotovo kad se prosvjedi održavaju u više gradova istodobno, a informacije se brzo mijenjaju. U Srbiji postoje neovisni mediji, portali i istraživačke redakcije, ali nemaju doseg velikih televizija i tabloida. Društvene mreže su tu razliku djelomice premostile. Građani su mogli usporediti izvore, podijeliti izvještaje neovisnih novinara i pronaći snimke koje na televiziji nisu vidjeli.

Druga strana društvenih mreža

Instagram profil Blokadar okupljao je fotografije i snimke prosvjeda i činio ih dostupnima široj publici. Pomogla mu je Instagramova funkcija collab, koja omogućuje da se ista objava prikaže na više profila. Fotograf objavi svoju snimku, a zajednička objava stigne i do publike većeg profila. Sadržaj tako ne ovisi o jednoj redakciji, nego o mreži ljudi koji dokumentiraju događaje.

Vrijednost nije samo u dosegu. Fotografije s različitih lokacija zajedno čine vizualni zapis pokreta: pokazuju koliko je ljudi došlo, kakva je bila atmosfera, što je pisalo na transparentima. To su prizori koji često ne dospiju u televizijske priloge. Neovisni mediji mogu ih koristiti kao dodatni izvor, uz poštovanje autorstva i dogovorenih uvjeta.

Sličnu ulogu imali su formati poput vox populi videa. Umjesto da o prosvjedima govore samo političari, gledatelji su čuli same sudionike: zašto su došli i što očekuju od institucija.

Glazba kao znak raspoznavanja

Poruka ne mora biti izrečena riječima. Pjesma „Tri poljupca” i Balaševićeva „Živeti slobodno” postale su dio simboličkog jezika pokreta. Kad se isti zvuk pojavljuje u videima s različitih mjesta, objave koje inače nemaju mnogo zajedničkog počinju se čitati kao jedna priča. Zvuk ima i praktičnu korist. Tko naiđe na jedan video, preko istog zvuka može pronaći desetke drugih i dobiti širu sliku događaja.

TikTok - most prema svijetu

Pokret nije ostao unutar granica Srbije. Snimke biračkih mjesta i okupljanja u inozemstvu, među njima i u Los Angelesu uz „Tri poljupca”, pokazale su da događaje prate i ljudi izvan zemlje. Publici u Srbiji to je znak da nisu sami, a međunarodnoj publici konkretan prikaz zanimanja dijaspore. Doseg ipak nije isto što i utjecaj. Viralan video ne dokazuje koliko ljudi podržava neku opciju niti kako su glasali.

Kad je o prosvjedima izvijestio Dylan Page, poznat po kratkim vijestima na TikToku, priča je dobila još jednu publiku. Zanimljivi su komentari ispod videa: neki gledatelji iz drugih zemalja pišu da njihovi mediji o tome nisu izvještavali, a drugi objašnjavaju zašto je pristup informacijama u Srbiji problematičan.

Komentari nisu reprezentativno istraživanje, ali pokazuju da vijest ne staje na videu. Publika dodaje vlastita iskustva, ispravlja jedni druge i povezuje događaj s kontekstom koji poznaje.

Što društvene mreže ne mogu

Studentski pokret je 25. listopada 2026. na parlamentarnim izborima, prema preliminarnim rezultatima, osvojio više od 50% glasova, a Vučić je s 38.8% glasova priznao poraz.

Naravno, ne bi bilo točno reći da su studenti pobijedili zahvaljujući TikToku ili Instagramu. Prosvjedi, organizacija, razgovori među građanima i izlazak na izbore ostali su presudni. Društvene mreže pomogle su da se ti procesi povežu i da poruka dopre do ljudi koji je inače možda ne bi čuli.

Isti alati šire i dezinformacije, izvučene iz konteksta i neprovjerene tvrdnje. Zato uz svaki video koji nas uvjeri vrijedi postaviti tri pitanja: tko ga objavljuje, postoji li drugi izvor i govori li doseg išta o stvarnoj podršci.