Kolika je strateška cijena neizgrađenog podatkovnog centra za Hrvatsku i Europu?

Globalno natjecanje u području umjetne inteligencije može se shvatiti kao natjecanje u tri sloja tehnologije (čipovi, veliki jezični modeli, AI infrastruktura). Uzimajući u obzir kontekst radikalne neizvjesnosti koja uvijek prati difuziju napredne tehnologije, još uvijek nije posve jasno u kojem će omjeru navedeni slojevi uspjeti prisvojiti enormne koristi od njezine široke primjene.

Ipak, trenutačno stanje natjecanja ukazuje na to da najveća moć prisvajanja profita i ekonomskih koristi iz transformativnog potencijala AI-ja leži u prvom i trećem sloju, tj. u proizvodnji čipova i masovnoj inkorporaciji umjetne inteligencije u postojeće poslovne procese i modele.

Europa je loše pozicionirana kada govorimo o proizvodnji čipova i premda njezin udio u globalnoj proizvodnji iznosi od 8 do 10%, proizvodnju naprednih čipova potpuno kontroliraju Tajvan, Južna Koreja, SAD i Kina. Ironija se sastoji u tome da nizozemska kompanija ASML posjeduje 100% globalni udio u izradi najnaprednijih strojeva namijenjenih proizvodnji naprednih čipova posredstvom EUV litografije.

U drugom sloju Europa ima gotovo nepremostiv zaostatak za vodećim američkim i kineskim modelima poput Claudea, ChatGPT-ja, DeepSeeka, Kimija itd. Podaci Artifical Analysisa ukazuju na to da francuski Mistral ima 11 od 153 najnaprednija modela uzeta u razmatranje, ali je Mistral Medium 3.5 daleko ispod razine sofisticiranosti američkih i kineskih modela.

U ovom sloju iznimno je teško napraviti veliki zaokret budući da Meta ove godine planira potrošiti čak 125 milijardi američkih dolara na čipove, a vrlo je upitno hoće li uspjeti uhvatiti priključak s Open AI-jem i Anthropicom. Za ilustraciju, njemački obrambeni proračun iznosi 114 milijardi dolara.

U trećem sloju povezanom s infrastrukturom potrebnom za masovnu implementaciju Europa također zaostaje za SAD-om i Kinom, ali upravo na ovome mjestu leži ogroman potencijal za ozbiljnije hvatanje priključka s postojećim liderima. Spomenuta infrastruktura obuhvaća meku infrastrukturu, prvenstveno poticajno regulatorno okruženje te integraciju tržišta dobara, usluga i kapitala.

Nejasna putanja AI revolucije

S druge strane, tvrda infrastruktura odnosi se na podatkovne centre, elektroenergetsku mrežu, postrojenja za proizvodnju i skladištenje električne energije, sustave rashlađivanja itd. Upravo izgradnja ovakve infrastrukture predstavlja preduvjet masovne primjene AI-ja u telemedicini, obrazovanju, osiguranju i upravljanju vodnom, energetskom i prometnom infrastrukturom. Osim toga, ona je nužan uvjet za nastanak i rast privatnih kompanija u području pametnih poslovnih rješenja.

U ovom trenutku nejasno je kojom će putanjom krenuti AI revolucija. S jedne strane, dio tehnološke zajednice i sigurnosnih stručnjaka smatra da će raskorak između performansi modela sve više rasti te da odustajanje od masovnog ulaganja u razvoj europskih modela visokih performansi predstavlja čin ravan ekonomskom samoubojstvu.

S druge strane nalaze se pobornici teze prema kojoj će se raskorak između kineskih modela otvorenog pristupa i američkih vlasničkih modela značajno smanjivati, te bi ulaganje resursa u njihov razvoj predstavljalo pogrešnu alokaciju kapitala. Teorija odlučivanja u kontekstu dva plauzibilna i radikalno drugačija scenarija, kojima nije moguće pripisati vjerojatnosti njihove manifestacije, zagovara strategiju koja isključuje najlošije ishode prisutne u oba scenarija.

Za Europu to znači prihvaćanje činjenice da različiti slojevi AI suvereniteta imaju različite hodograme. Čipovi mogu biti kupljeni ubrzo nakon osiguranja financiranja. Nasuprot tome, električna energija iz nuklearnih elektrana i obnovljivih izvora energije, podatkovni centri, razvoj ekspertize i mreže stručnjaka te odgovarajućih institucija zahtijeva ciklus ulaganja od pet do deset godina.

Masovna mobilizacija kapitala u korist najnaprednijih čipova s ciljem razvoja najnaprednijih modela predstavlja otvorenu okladu. Umjesto ulaska u vrlo riskantnu okladu, smisleniji pristup predstavlja fokus na izgradnju AI infrastrukture kojoj treba najviše vremena od ideje do realizacije. Takav strateški pristup dovest će do izgradnje tvrde infrastrukture koja će predstavljati ekonomsku vrijednost, neovisno o putanji tehnološkog razvoja.

Rizik od gubitka pristupa najnaprednijim modelima umjetne inteligencije jest stvaran, kao što to pokazuju lipanjske američke izvozne kontrole koje su na tri tjedna ograničile pristup modelima Claude Fable 5 i Mythos 5 korisnicima u ostatku svijeta.

Kontingentan plan za takav scenarij sastoji se u izgradnji infrastrukture koja omogućava preživljavanje uskrate pristupa modelima: osiguranje potrebnog kapaciteta proizvodnje i distribucije električne energije, izgradnja podatkovnih centara na teritoriju EU, povećanje vlastitih kapaciteta u treniranju AI modela ulaganjem u ljudske resurse te višegodišnji plan javne nabave koji omogućava da lokalna ekspertiza drži korak s krivuljom tehnološkog napretka.

Europsko "stanje igre" u AI računalnom kapacitetu

Ako fokus naše analize ograničimo na podatkovne centre, prema podacima mreže istraživača Europe 2031, Europa u 2026. godini ima samo oko 2 GW operativnog računalnog AI kapaciteta, što čini tek 4,6% globalnog kapaciteta. Ovaj postotak pozicionira Europu (EU, Island, Velika Britanija, Norveška i Švicarska) na treće mjesto iza Kine s 11% (5 GW) i SAD-a s vrtoglavih 78,4% (35,3 GW). Navedena mreža istraživača, koja objavljuje vlastita istraživanja putem briselskog think tanka Arq, specijaliziranog za prilagodbu Europe na transformativne učinke umjetne inteligencije, modelirala je dva scenarija europske tehnološke budućnosti.

Prema "osnovnom scenariju" bez značajnijih iskoraka, europski računalni kapaciteti trebali bi do 2031. narasti s 4,6% na 5,6% globalnog udjela (20,9 GW). Procijenjeni kapacitet predstavlja zbroj svih najavljenih projekata do svibnja 2026. godine, što ne uključuje projekt Pantheon. Nasuprot osnovnom scenariju, Europa prema "scenariju buđenja" 2031. godine povećava udio u globalnim računalnim AI kapacitetima na 15% (55,95 GW), te prestiže Kinu. Vizualizacija scenarija prikazana na slici 1 temelji se na bazi podataka Compute Projections i učinjena je uz pomoć modela Claude. Upravo se u ovom segmentu izgradnje podatkovnih centara krije ogroman potencijal Europe, te posljedično Hrvatske, za snažan porast produktivnosti gospodarstva.

Osnovni scenarij i scenarij buĐenja: udjeli u globalnom Ai raČunalnom kapacitetu, 2025.-2031.

Privatni Arhiv/

Dodatno pitanje vrijedno razmatranja odnosi se na distribuciju AI računalnih kapaciteta unutar Europe. Uvidom u bazu podataka European AI Data Centers koju je kompilirao Europe 2031, a koja obuhvaća popis 101 finaliziranog projekta i projekta u realizaciji s kapacitetom većim od 10 MW, sve je razvidnije da se osim zaostajanja Europe za SAD-om i Kinom otvara i pitanje zaostajanja pojedinih dijelova Europe za nekolicinom ključnih digitalnih čvorišta. Na spomenutom popisu nalazi se samo pet podatkovnih centara lociranih u istočnoj Europi (tri u Poljskoj, jedan u Češkoj i jedan u Rumunjskoj). Slika 2 prikazuje rastuću koncentraciju podatkovnih centara unutar nekolicine vodećih država te projekciju udvostručenja francuskog udjela 2031. godine, pogotovo ako se realiziraju dva megaprojekta: SoftBankov kampus u Hauts-de-Franceu (3,1 GW) i MGX-Bpifrance-Nvidia-Mistral (1,4 GW) u Parizu.

Udjeli država članica EU u planiranom AI računalnom kapacitetu, 2026.-2031

Privatni Arhiv/

U navedenom kontekstu, Pantheonovih 800 MW korisnog IT opterećenja predstavlja čak 40% ukupnog današnjeg europskog operativnog AI kapaciteta. Za usporedbu, European High Performance Computing Joint Undertaking (EuroHPC JU) planira uložiti 10 milijardi eura javnih sredstava uz dodatnu mobilizaciju 20 milijardi eura u gradnju 7 AI gigatvornica ukupnog kapaciteta 750 MW, s ciljem treniranja naprednih modela i industrijske primjene AI-ja.

Usporedbom brojki vidljivo je da bi uspješna realizacija projekta Pantheon omogućila realizaciju strateških prioriteta EU, ali još više ojačala stratešku poziciju Republike Hrvatske kao vodećeg europskog čvorišta u razvoju i primjeni AI-a.

Recentna studija Bertina Martensa i Tilmana Schenka za briselski think tank Bruegel pokazuje da je računalni kapacitet nužan uvjet AI suverenosti i da EU treba maksimizirati domaći kapacitet bez obzira na podrijetlo kapitala. To vodi prema zaključku da europske države trebaju učiniti gradnju podatkovnih centara atraktivnijim američkim hiperskalerima.

Utemeljenje takvog razmišljanja nalazi se u činjenici da jednom kada je kapital uložen u određenoj jurisdikciji, poluga države domaćina raste putem zadržanja opcije regulatorne intervencije. Pristup naprednim modelima može se osigurati ugovorima, regulatori mogu inzistirati na lokalnoj pohrani podataka, a jednom kada Europa postane čvorište značajnog postotka globalnog računalnog kapaciteta, SAD-u postaje daleko teže ograničiti pristup naprednim modelima, čak i ako su hiperskaleri američki.

Korištenje američkih modela u europskim podatkovnim centrima čini stisak tehnoloških kontrola manje vjerojatnim jer to istovremeno predstavlja trošak američkim tehnološkim kompanijama koje gube pristup europskim klijentima. Najbolju paralelu predstavlja višegodišnje lobiranje američke kompanije Nvidia protiv ograničenja izvoza GPU čipova na kinesko tržište.

Pantheon: prilika za jačanje strateške pozicije i gospodarstva Republike Hrvatske

Prvo, Pantheon predstavlja priliku jačanja strateškog utjecaja Republike Hrvatske na ključnu infrastrukturu budućnosti. S 800 MW opterećenja i punim radom od 2029., Hrvatska bi u 2029. bila šesta u EU s udjelom od 7,3%, a do 2031. godine pala bi na deveto mjesto s 4,3%, imajući u vidu rast ostalih centara. Hrvatska je danas na europskoj mreži list ili krajnja točka, a ne čvor. Podatkovni promet prema Hrvatskoj i iz nje uglavnom prolazi kroz Beč, Frankfurt, Milano i Budimpeštu.

Uspješnom izgradnjom Pantheonova kampusa u Topuskom Hrvatska iz završne točke postaje potencijalni tranzitni koridor prema zapadnom Balkanu i prema Jadranu, gdje se spajaju podmorski kabeli. Dakle, neovisno o budućoj potražnji za AI uslugama i broju hiperskalera kao zakupaca računalnog kapaciteta, realizacija projekta Hrvatskoj povećava strateški značaj i politički utjecaj.

Drugo, projekt predviđa izgradnju prijenosne infrastrukture vrijedne 500 milijuna eura, koja uključuje 280 km novih dalekovoda, najsuvremeniju 400 kV trafostanicu u Topuskom, ceste te optičku infrastrukturu, koja bi prema važećim propisima prešla u trajno vlasništvo države. Povećani kapacitet mreže prema tvrdnjama investitora omogućio bi spajanje čak 5,2 GW trenutno neiskorištenih obnovljivih izvora energije koji čekaju priključenje na mrežu.

Ovo je dobra vijest za niz investitora u obnovljive izvore energije, ali i ukupnu energetsku sigurnost Republike Hrvatske. Pantheon također planira izgradnju vlastite solarne elektrane snage 500 MW u suradnji s Greenvoltom. Dodatnu korist predstavlja gradnja baterijskog sustava snage 2000 MW i kapaciteta 8000 MWh.

Prema podacima Eurostata, Hrvatska trenutačno posjeduje marginalni kapacitet baterijske pohrane, te sustav baterijske pohrane uz HEP-ovu Sunčanu elektranu Vis za sada predstavlja jedinu veliku industrijsku bateriju integriranu u elektroenergetsku mrežu u Hrvatske (snaga od 1 MW te kapacitet pohrane od 1,44 MWh). Realizacija projekta Pantheon donijela bi kapacitet usporediv s vodećim članicama EU poput Italije.

Osim 12 milijardi eura izravnih stranih ulaganja u početnu izgradnju kampusa, projekcija investitora pretpostavlja da bi zakupci iz kruga velikih pružatelja računalstva u oblaku, gdje Amazon Web Services, Microsoft Azure i Google Cloud Platform drže oko 63% globalnog tržišta, postavljanjem vlastite opreme uložili dodatnih 50 milijardi dolara.

Nijedan takav ugovor zasad nije javno potvrđen, što je ujedno i najveća nepoznanica projekta. Utjecaj investicije na zaposlenost svakako bi bio pozitivan, ali ipak ne treba očekivati visoki multiplikator zaposlenosti na razini države jer su podatkovni centri kapitalno, a ne radno intenzivni projekti. Posljednje i ne najmanje važno, hrvatski bolnički zapisi, porezni podaci, sudski spisi i bankarski modeli mogli bi se obrađivati i koristiti za treniranje novih modela na AI infrastrukturi koja fizički stoji u Hrvatskoj i nalazi se pod jurisdikcijom EU.

Projekt Pantheon: poligon za testiranje javno-privatnog partnerstva za infrastrukturu 21. stoljeća

Pantheon predstavlja idealan poligon za testiranje djelotvornosti javno-privatnog partnerstva na razini Hrvatske i EU. Premda je predstavljen kao potpuno privatno financiran projekt koji državi daje infrastrukturu, a ne traži od nje novac, stvar ipak nije toliko jednostrana kao što se čini. Premda država neće poticati investiciju subvencijama i poreznim olakšicama, država preuzima rizik u smislu usmjeravanja ograničenih javnih resursa prema potrebama projekta.

1 GW priključne snage jest najoskudniji resurs u razvoju podatkovnih centara, koji se u zagušenim tržištima Zapadne Europe čeka od sedam do deset godina, kao što to pokazuje Bruegelova studija.

Dodjela resursa određenom korisniku uskraćuje ga ostalima, što predstavlja političku odluku javne vlasti, a ne nužno tržišni ishod. Ubrzano izdavanje dozvola također predstavlja korist koju pruža država, s obzirom na to da Bruegelova studija pokazuje da godina kašnjenja projekta stoji 5,5% vrijednosti podatkovnog centra tijekom njegova životnog vijeka, pogotovo imajući u vidu rapidnu deprecijaciju čipova kao najskupljeg dijela projekta.

Zadnje, izmjena prostornih planova i ovlasti izvlaštenja za 280 km dalekovoda, pravo na pristup vodi za rashlađivanje i dodjela oznake strateškog projekta, također predstavlja značajnu korist za investitora. Dakle, ključ uspjeha i dugoročne održivosti projekta treba tražiti u uravnoteženoj podjeli rizika između obje ugovorne strane.

Pantheon je već najavio prijenos izgrađene infrastrukture u vlasništvo Republike Hrvatske, a simetričnost odnosa države i investitora dodatno bi jamčila klauzula o povratu priključne snage prema kojoj bi projekt, ako ne dosegne ugovorene prekretnice, oslobodio rezervirani pristup električnoj energiji.

Time bi se izbjegla situacija poremećaja na energetskom tržištu i spriječila mogućnost blokiranja drugih investitora. Također, proizvodnja negativnih eksternalija poput emitiranja otpadne topline umjesto njezina usmjeravanja u toplinarski sustav i narušavanje hidrološke ravnoteže lokalnog termanog vodonosnika mogla bi se internalizirati penalima investitoru.

Tehnološka periferija ili povratak u tehnološku Ligu prvaka?

U ovom trenutku postoje značajni, ali ne i nepremostivi izazovi kada je u pitanju finalizacija projekta. Ipak, pokretanje projekta 2029. godine trenutačno izgleda nerealno. Nažalost, nisu dostupni podaci o javno potvrđenim zakupcima, što otežava žurno zatvaranje financijske konstrukcije.

No, podjednako velik problem prestavlja izgradnja potrebne infrastrukture, koja uslijed tromosti i kompleksnosti hrvatskog institucionalnog okvira obično kasni i po nekoliko godina, čak i kada su u pitanju zrele tehnologije poput željezničke, što vodi multiplikaciji troškova za investitore. Zahtjev za procjenu utjecaja na okoliš planira se podnijeti Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije na proljeće 2027. godine.

Izgradnja 280 km dalekovoda u Hrvatskoj mogla bi potrajati od 5 do 10 godina, a projekte podatkovnih centara i u razvijenijim dijelovima svijeta sve više prati aura kašnjenja.

Prema podacima analitičke kompanije Sightline Climate, između 30 i 50% velikih podatkovnih centara koji su trebali početi s radom tijekom ove godine odgodit će to uslijed ograničenog pristupa električnoj energiji, transformatorima, čipovima te suprotstavljanja lokalnog stanovništva.

Podaci FT-jeva servisa fDi Intelligence pokazuju da SAD trenutačno ima vrlo malo dodatnog prostora za povećanje računalnog kapaciteta od 1 GW bez dodatnog ulaganja u proizvodnju energije, a Kina posjeduje 50 puta veću fleksibilnost kada je u pitanju lociranje podatkovnih centara.

Vraćajući se pitanju iz naslova ovog teksta, precizna kvantifikacija nije moguća, ali smjer odgovora jest. Računalni kapacitet Hrvatska može unajmiti od bilo koga i bilo gdje. Nasuprot tome, 280 km dalekovoda s mogućnošću za priključak 5,2 GW obnovljivih izvora energije, položaj tranzitnog čvora umjesto krajnje točke i baterijski kapacitet reda veličine talijanskog ne mogu se unajmiti ni od koga.

Zato je cijena neuspjeha asimetrična: za Europu je riječ o nekoliko postotaka računalnog kapaciteta projiciranog do 2031. godine, a za Hrvatsku o infrastrukturi koja se najvjerojatnije nikada neće sagraditi mimo projekta Pantheon. Stoga jačanje infrastrukturnog kapaciteta putem izgradnje podatkovnih centara i pripadajuće energetske infrastrukture čini nezanemariv doprinos tehnološkoj revitalizaciji Europe i potencijalno ogroman iskorak za Republiku Hrvatsku na tehnološkoj karti svijeta.