U razvijenim zemljama drastično se smanjuju prava online potrošača, no mi ćemo profitirati

Na razini EU uskoro bi se moglo usvojit jedinstveno zakonodavstvo kojim će se regulirati prava iz jamstva, materijalne odgovornosti, povrata robe i ostaloga vezanog uz online kupnju.

Dosad su se, naime, prava iz jamstava za robu kupljenu putem interneta - izuzev unificiranog prava na jednostrani raskid ugovora u roku od 14 dana - definirala na razini svake članice EU zasebno, jednako kako su regulirale i prava za robu kupljenu u trgovini, obvezujući se pritom na poštovanje minimalnih standarda koje im je nametao EU, ali uz mogućnost da ta prava za potrošača pojačaju, što su mnoge zemlje dosad rado i činile.

Razina zaštite

Direktiva kojom bi se ta prava sada na razini cijelog EU unificirala, logično, naišla je na cijeli niz kritika zemalja članica, kao i krovne europske udruge za zaštitu potrošača BEUC, svjesnih da će nametanje zajedničkih pravila online kupnje za mnoge razvijene zemlje sada zapravo značiti drastično smanjenje prava njihovih potrošača. Ironično, Hrvati se nemaju razloga buniti s obzirom na to da će i ovakva, manjkava jedinstvena legislativa u pogledu prava iz jamstava za robu kupljenu putem interneta, za razliku od njihovih susjeda Slovenaca, svejedno značiti napredak u razini zaštite, s obzirom na to da Hrvatska u tom segmentu implementira samo onaj minimum koji mu je Europska unija dosad nametala.

Primjerice, dobije li ovaj dokument, čiji je službeni naziv “Direktiva o određenim aspektima ugovora o prodaji robe na internetu i drugoj prodaji robe na daljinu”, zeleno svjetlo, hrvatski potrošači više neće imati obvezu prodavaču prijaviti nedostatak na robi najkasnije u roku od dva mjeseca otkako su ga primijetili, jednaka jamstvena prava vrijedit će za novu, kao i za second hand robu, a odgovornost trgovca za sve greške koje se pojave na kupljenom artiklu produljit će se na razdoblje od dvije godine.

Osim toga, trgovci će ovom legislativom biti obvezani da kupcima uz svaki proizvod za koji postoji jamstvo tu garanciju daju na trajnom mediju, i to pisanu “razumljivim jezikom”, a uz pružanje osnovnih podataka vezanih uz komercijalna jamstva, bit će dužni kupce izvijestiti i o svim pravima koja proizlaze iz materijalne odgovornosti. Ona, naime, vrijedi za sve proizvode - pa čak i za one koji ne dolaze s komercijalnim jamstvima - a nerijetko je za potrošače pri reklamaciji proizvoda povoljnija nego pozivanje na jamstvo, o čemu su kupci rijetko kad informirani. Ipak, ono što je zbog poražavajuće postojeće razine zaštite dobra vijest za Hrvate, loša je za razvijene nacionalne ekonomije koje će uvođenjem ovih pravila morati smanjiti razinu zaštite.

Nedostaci na robi

Predložena direktiva, između ostaloga, podrazumijeva da će trgovci za proizvode prodane na daljinu moći odgovarati maksimalno u roku od dvije godine od kupnje artikla te zemlje neće više moći svojevoljno povećavati taj period. Time će posebno biti oštećeni Britanci, čiji su trgovci za ispravnost proizvoda odgovorni u periodu identičnom očekivanom životnom vijeku artikla (maksimalno do šest odnosno pet godina u Škotskoj), dok je na Islandu te u Norveškoj taj period ograničen na pet, u Švedskoj na tri, a u Irskoj također na šest godina.

Novom legislativom, osim toga, ukinut će se odredba prema kojoj su pojedine zemlje, ako su to htjele, trgovce mogle obvezati da u slučaju primijećenog nedostatka na robi potrošaču u potpunosti prepuste odluku o tome hoće li se artikl popravljati, mijenjati ili će im trgovac odmah morati dati povrat novca i raskinuti ugovor. Nova direktiva, naime, propisat će da kupci pravo na povrat novca ili umanjenje cijene za online kupljenu robu imaju tek nakon što je trgovac pokušao otkloniti nedostatak, što će biti značajno umanjenje razine zaštite za Slovence, Portugalce ili Grke. Ako inicijativa dobije zeleno svjetlo Vijeća ministara, 12. prosinca počet će pregovori triju europskih institucija o Direktivi.