Otac djeteta iz ZG škole ogorčen nakon što je saznao koliko košta školski izlet u Zadar

“Sramotno, pa tko si to više danas može priuštiti”, javio mi se ovih dana jedan čitatelj, ljutit nakon što mu se dijete iz škole vratilo s ponudom dvodnevnog putovanja u Zadar i Šibenik jedne manje zagrebačke agencije.

Gleda tata papir i ne vjeruje.

Putovanje u srednju Dalmaciju s jednim noćenjem u hostelu – da, hostelu s višekrevetnim sobama, ne hotelu – obilazak Nacionalnog parka Krka, posjet nekoliko crkvi i razgledi središta grada, nekoliko znamenitosti i jedan puni pansion – sve skupa 800 kuna.

“Osamsto kuna! Osamsto kuna za obilazak dva grada na Jadranu. Sramotno...”, poludio čovjek pa odmah krenuo proučavati obiteljske financije.

Doista, kad čovjek sve to skupa malo bolje razgleda, teško može pronaći računicu koja bi opravdala činjenicu da putovanje Jadranom košta gotovo kao i trodnevni izlet u Toskanu.

Prosječan trošak

Noćenje u zadarskom hotelu iz ponude, prema informacijama s interneta, za individualne posjetitelje košta oko 160 kuna, a kamoli za grupe kad iznosi padaju.

Ulaznica u Nacionalni park Krka, u slučaju dječjih grupnih posjeta, prema cjeniku na internetu iznosi 30 kuna po djetetu.

Prosječan trošak pansiona, doznajem u agencijama, ne prelazi iznos od stotinjak kuna.

A cijena klimatiziranog autobusa za izlet u srednju Dalmaciju, također mi neslužbeno otkrivaju u agencijama, kreće se sve skupa oko 7500 kuna što za 40 -ak djece iznosi maksimalno 180 kuna po djetetu.

Tome onda još eventualno treba dodati trošak vodiča koji može koštati otprilike oko 600 kuna, dakle 15 kuna po djetetu (računamo li da je na izlet išao autobus sa 40 sjedala).

Unosan posao

Kad sve to skupa lijepo zbrojimo, cijena putovanja po djetetu teško da je mogla prijeći iznos od 500-ak kuna pa se postavlja pitanje – a kolike to marže turističke agencije uzimaju po školskim ekskurzijama i je li se biznis učeničkih izleta prometnuo u jedan od najlukrativnijih domaćih poslova?

Da je cijela stvar obavijena velom magle, ukazuju već i same ponude na stranicama agencija.

Većina od njih nudi neku vrstu domaćih i stranih višednevnih izleta, no cijenu je moguće dobiti isključivo na upit, pravdajući to uglavnom činjenicom da ona ovisi o “broju putnika, terminu, vrsti smještaja i slično”.

A ako se čovjek predstavi kao novinar i kaže da želi pričati o školskim izletima, odmah nastane “silenzio stampa” – ili se uopće ne dižu slušalice.

“A gledajte, koliko bi točno sada cijena iznosila, ne znam, ali zadnji put kad smo organizirali trodnevni izlet u Šibenik, Skradin, NP Krka i slično, cijena je iznosila 1300 kuna dok bi se dvodnevni izlet kretao negdje oko 800 kuna po djetetu”, otkriva mi djelatnica jedne agencije iz Podravine.

Jedna pak agencija iz Osijeka školama također nudi trodnevni izlet u Zadar i Šibenik, s dva noćenja u višekrevetnim sobama u hostelu bez vlastitih kupaonica po cijeni od 1350 kuna po djetetu, a taj pak iznos uključuje i prijevoz autobusom, tri puna pansiona, lokalnog vodiča u Zadru te ulaznice za crkve i izlete.

Prenatrpani programi

Sugovornici Jutarnjeg primjećuju kako su programi redovno prenatrpani - moguće iz razloga kako bi se opravdala visoka cijena ponude - no predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija Tomislav Fain ističe kako svaka ponuda ima vlastite zakonitosti te kako turističke agencije na školskim izletima ostvaruju marže od minimalno pet do maksimalno 12 posto od cijene ponude.

“Cijena svakog izleta ovisi o sadržaju ponude – dakle, o lokaciji i kategoriji hotela, terminu putovanja, uključenim dodatnim sadržajima, kvaliteti autobusa... Osim toga, konkurencija među agencijama toliko je velika da se one međusobno pokušavaju natjecati što kvalitetnijim ponudama, a to u konačnici rezultira i višim cijenama izleta”, tvrdi Fain te dodaje kako je “natrpanost” rasporeda posljedica prohtjeva samih škola, s obzirom na to da one same putem javnih natječaja određuju što bi njihovi učenici tijekom izleta trebali razgledati.

Jedan dobro upućeni sugovornik iz turističkog sektora otkriva nam kako lukrativan biznis školskih putovanja među sobom najčešće razdjeljuje nekolicina turističkih agencija koje od toga dobro žive, ali da dio odgovornosti leži i na školama i roditeljima koji odabiru potpuno nerealne ponude.

“Mogu ovako iz prve reći da je cijena izleta iz vašeg primjera znatno pretjerana te da agencija ovdje ostvaruje maržu od valjda 50 posto, što je posve neprimjereno”, zaključuje naš sugovornik.