Odvjetnica Kwiatkowski: 'Možete tužiti banke, ali budite svjesni da biste mogli izgubiti'

U uredu odvjetnice Nicole Kwiatkowski, suautorice potrošačke kolektivne tužbe protiv osam banaka za oštećene “frankere”, prve takve ne samo u Hrvatskoj nego u Europi, ne prestaje zvoniti telefon nakon objave Vrhovnog suda da svi bivši dužnici u švicarskim francima koji su konvertirali kredite u eurske imaju pravo na tužbe za obeštećenje za preplaćene kamate.

Što rješenje Vrhovnog suda znači za dužnike u švicarskim francima?

- Rješenje je omogućilo ljudima procesnu pretpostavku da mogu podnijeti tužbu. No, nigdje u rješenju ne piše da je podizanje tužbe i stopostotno jamstvo za dobitak nego da sud tek treba raspraviti jesu li neke odredbe ugovora ništetne i postoji li pravo na obeštećenje. Ovo rješenje nije meritorna odluka koja određuje ishod sudskih tužbi nego odluka procesne prirode da građani imaju pravni interes i pravo na tužbe, o čijem ishodu tek trebaju meritorno odlučiti prvostupanjski sudovi u redovnoj proceduri.

Znači da ovo nije kraj agonije za dužnike?

- Ovo je mala, ali ne i konačna pobjeda. Ne bih se usudila spekulirati da znači sigurnu pobjedu za “frankere”. Građani ne trebaju odustati od tužbi, ali svatko treba biti svjestan rizika gubitka tužbe, dužine procesa, troškova, kao i dobitka, i svatko treba individualno odlučiti želi li se upustiti u to.

“Frankeri” su rješenje proglasili pobjedom, s druge strane Udruga banaka ih demantira, a predsjednik Vrhovnog suda pokušava objasniti što rješenje znači.

- Mogu se samo prikloniti mišljenju suca Vrhovnog suda Đure Sesse što to rješenje znači. Dodavanju pridjeva, konačne pobjede ili poraza, nema mjesta jer je tema obeštećenja još otvorena. Nužno je stati na loptu i ljudima objektivno objasniti što takav postupak za njih znači.

Kako danas gledate na to što ste odlučili sudjelovati u kreiranju kolektivne tužbe?

- Kolektivna tužba je u pravosudnom smislu jako bitna, kao i za unapređenje prava potrošača... Probudila se svijest o financijskim proizvodima, građani su shvatili što znači zadužiti se, da se moraju dobro informirati prije nego što dignu kredit. Dio oko pojedinačnih sporova se zakomplicirao. Sam Zakon o konverziji ljudima nije puno donio, a možda im je zatvorio neka vrata. Konačno rješenje se još ne nazire. Nemam velikih očekivanja od zakonodavca da bi to mogao riješiti, prije od Vrhovnog suda koji bi mogao izreći pravorijek da se sudovi ne zatrpavaju silnim tužbama.

Postojala je ideja da država donese zakon kojim bi se dužnici obeštetili po automatizmu, bez tužbi.

- Načelno sam protiv toga da se nešto što je u sudskoj nadležnosti rješava zakonom. Ali u ovoj konkretnoj situaciji, s obzirom na apstraktnost kolektivne zaštite, mislim da je to problem koji zaslužuje iznimku - da država donese zakon o obeštećenju dužnika.

Od početka ste zagovarali nagodbu s bankama.

- To bi svakako bilo jedno od boljih rješenja sada, ali ne mogu reći da smo se tome približili. Dapače, udaljili smo se. Sredina bi bila da se ljudima isplati glavnica njihova potraživanja, a da možda odustanu od nekog dijela zateznih kamata. Svi bi bili u plusu, ne bi bilo troškova sudskih postupaka...

Premda njome gubite potencijalne klijente?

- Ako čovjek zagovara konkretno rješenje koje je dobro za sve, ne znači da će ostati bez stranaka.

Je li uspjehu kolektivne tužbe pridonijelo i to što ste ostali hladne glave jer sami niste imali kredit u švicarcima?

- Imala sam racionalan odmak, da, ali ni po prirodi nisam pretjerano zapaljive glave. Angažman u Udruzi mi je jako puno značio - bio mi je terapija nakon gubitka supruga, dao mi je odmak od stresa, temu koja me okupirala, a pritom sam imala jaku želju riješiti problem ljudima. Prednost mi je bilo i to što me banke zapravo uopće nisu ozbiljno shvatile - mlada, neiskusna, nisu mislili da imam potencijala i argumenata.

Zbog čega ste se povukli iz udruge Franak?

- Najbitniji dio posla sam bila napravila. Usto, nije mi bilo drago što se udruga približila politici, držala sam da treba ostati usko specijalizirana. Makar sam se sada i sama politički angažirala, ali to ionako više nema veze s udrugom.

Zašto ste se odlučili politički angažirati?

- Pozvale su me Dalija Orešković i Branka Lukačević Gregić koja je moja prijateljica. Nije me trebalo posebno nagovarati, cijenila sam rad Povjerenstva, svidjele su mi se ideje Dalije Orešković - kako dijagnosticira društvene probleme, to što korupciju i netransparentnost vidi kao glavne krivce koji su pojeli cijelo društvo.

Što očekujete i nudite na izborima za EU?

- Jedno mjesto u Parlamentu i da predstavnik stranke Start potiče teme značajne za Hrvatsku. U Hrvatskoj se zagovara jedno, a na tijelima EU drugo pa se poslije traži pokriće u tome da to tako piše u nekoj direktivi. Nema pravih informacija.