'Nije normalno da su državni poticaji 90 posto prihoda neke tvrtke'

Agronom je po prihodu od oko 440 milijuna kuna najveća tvrtka u Požeško-slavonskoj županiji. Rasla je za vrijeme krize, a raste i poslije. Agronom ima četiri poslovna segmenta. Jedan je otkup i skladištenje žitarica, drugi je prodaja traktora i poljoprivredne mehanizacije, treći je maloprodaja, a četvrti je uzgoj stoke uz pogon za proizvodnju stočne hrane. S predsjednikom Uprave razgovarali smo o stanju u poljoprivredi i ratarstvu, problemima poticaja, zastarjeloj mehanizaciji hrvatskih ratara te o planovima i investicijama tvrtke Agronom. Aračić je otkrio da ovogodišnji rekordan urod kukuruza nije stvorio probleme u plasmanu.

Koliki udjel ima svaka pojedina djelatnost u ukupnom prihodu? Koliki je ukupni prihod Agronoma?

- Prodaja traktora i poljoprivredne mehanizacije čini petinu posla, maloprodaja nam donosi nešto malo više od 20 posto poslovanja. Preostalih 50-ak posto poslovanja čine silosi, stočarska i ratarska proizvodnja. Imamo ugovoren otkup žitarica i uljane repice na oko 20 tisuća hektara s kojih otkupimo 120 tisuća tona žitarica i uljarica. Otkup se vrši na jedanaest otkupnih mjesta, silosa ili podnih skladišta. Imamo farmu tovne junadi u Vrpolju kod Đakova s 1500 grla junadi, a iduće godine planiramo uzgojiti oko 2500 grla. Godišnje uzgojimo oko 5500 svinja u Virju, gdje imamo i tvornicu stočne hrane. Ratarska proizvodnja obuhvaća oko 550 hektara na kojima uglavnom proizvodimo sjemensku robu za potrebe naših kooperanata. Ukupni prihod firme u 2017. godini bio je 364 milijuna kuna, a ovu godinu planiramo zaključiti s oko 440 milijuna kuna prihoda.

Jeste li zadovoljni otkupom žitarica?

- Jako smo zadovoljni jer je urod bio odličan. Otkupili smo rekordne količine, a pogotovo su kukuruz i soja imali rekordan urod. Imali smo čak problem nedovoljnih kapaciteta, tako da bismo otkupili još više da smo imali kapacitete u silosu i skladištima.

Hoćete li imati problema s plasmanom žitarica?

- Žitarice u najvećoj mjeri izvozimo. Naša tržišta su Italija, Njemačka, Austrija te nešto Bosna i Hercegovina... Imamo prilično velik problem s logistikom i transportom. Željeznica nije dobro povezana, Dunav dobar dio godine nije bio plovan preko luke Vukovar tako da uljanu repicu nismo isporučili unatoč tome što smo je prodali još u srpnju. A transport kamionima je skup.

Kako onda tumačite to što jednim dijelom žitarice izvozimo, a jednim dijelom uvozimo?

- Razlog tome je tržište. Granice se ne mogu postaviti jer roba cirkulira. To je logično i ja tu ne vidim neki problem. U Hrvatskoj, nažalost, nemate preradu soje. Pogotovo nakon prestanka s radom Sojare Zadar. Ove je godine bio odličan urod, a soja je bila zasađena na dosta površina. Zato je i logično da se izvozi. Porasle su značajno i površine zasađene uljanom repicom. Imamo jednu uljaru u Čepinu koja je prerađuje, tako da sve ostalo mora u izvoz.

Što je sa šećernom repom?

- Cijene su posljednjih godina jako niske. To je, inače, vrlo zahtjevna i skupa proizvodnja, tako da su značajno pale površine zasađene šećernom repom. Uglavnom tu proizvodnju ugovaraju šećerane koje su proteklih nekoliko godina u krizi, tako da je ta proizvodnja - odnosno uzgoj šećerne repe - značajno pala. U tom lancu posljednjih godina, nažalost, nitko nije zadovoljan.

Kukuruz je imao odličan urod. Gdje ćete ga plasirati?

- Ne odličan, nego je kukuruz imao rekordan urod. Stočni fond je u Hrvatskoj, nažalost, devastiran, tako da je logično da imamo viškove. Izvoz je jedini izbor.

Je li ga problem plasirati?

- Nije problem plasirati kukuruz. Jasno da se on na europskom tržištu plasira po burzovnim cijenama, tako da tu treba biti malo oprezniji. Trenutačno možemo biti zadovoljni cijenom kukuruza s obzirom na to da je u Njemačkoj i Poljskoj zbog suše bio lošiji urod. Cijena se, bez obzira na visoki urod kod nas, zato drži na zadovoljavajućoj razini.

Agronom stalno raste. Rasli ste čak i u krizi. Koliki je taj rast?

- Rastemo kontinuirano. Očekujemo, ovisno o tome što ćemo plasirati od otkupljenih žitarica u ovoj, a što u idućoj godini, rast oko 25 posto. U posljednjih pet godina narasli smo oko 150 posto.

Koliko imate zaposlenih?

- Ove godine zaposlili smo 70-ak novih radnika, tako da trenutačno imamo 252 radnika. S obzirom na situaciju u okruženju i ono što slušam od kolega poduzetnika, mi nemamo većih problema s radnom snagom. Naravno da se borimo kao i drugi poslodavci jer je slobodnih radnika sve manje. Dosta smo uložili u povećanje plaća i u uvjete rada. Trudimo se da nam djelatnici budu što zadovoljniji. S obzirom na to da smo zaposlili 70 radnika ove godine, mogu reći da smo dobro premostili situaciju na tržištu rada, koja nije nimalo povoljna. Pogotovo je teško u Slavoniji, gdje mi i poslujemo.

Hoće li vaši radnici osjetiti porezno rasterećenje na takozvanu 13 plaću?

- Naravno da ćemo to iskoristiti kako bismo nagradili zaposlenike. Nismo još razradili model, ali je sigurno da ćemo to maksimalno iskoristiti. To je svakako dobrodošla mjera.

Što je s investicijama?

- Mi smo jako narasli posljednjih godina, pa je normalno da to moraju pratiti investicije. Ove smo godine investirali oko pet milijuna eura. Preuzeli smo jedan silos u Garešnici. Natjecali smo se za sredstva iz Fonda ruralnog razvoja, tako da smo uložili oko 7,5 milijuna kuna u nabavku nove mehanizacije za poljoprivrednu proizvodnju. Prije mjesec dana aplicirali smo na još jedan program iz Fonda ruralnog razvoja u visini 15 milijuna kuna. Planiramo gradnju logističkog centra koji nam je potreban jer smo narasli. Izgradit ćemo ga u Požegi. Prerasli smo postojeće kapacitete. Mali su nam silosi, mala su nam skladišta. Moramo nastaviti ulagati jer ćemo, ako bude sve po planu, rasti i narednih godina.

Vi ste povukli netipičan potez za naše poduzetnike iz agrosektora. Uveli ste fond u poslovanje. Jeste li zadovoljni?

- Da, otprilike trećinu vlasništva Agronoma preuzelo je društvo za upravljanje privatnim kapitalom. Razvili smo se u svim segmentima zahvaljujući tom kapitalu. Prošlo je šest godina od ulaska, tako da mogu reći da nam je to bio izuzetno uspješan potez. Iskustva su vrlo pozitivna i svima bismo takvo nešto preporučili.

Imate li u planu akvizicije?

- Iskreno rečeno, naš plan je za iduću godinu stabilizacija s obzirom na to da smo puno rasli, što je rezultiralo velikim angažmanom Uprave i radnika. Očekujemo iduće godine rast od oko 10 posto. Nastojat ćemo sve procese stabilizirati te se dodatno financijski ojačati. Cilj nam je u iduće tri godine dosegnuti oko 100 milijuna eura prihoda. Nije nam to toliki imperativ koliko stabilizirati dobit. Ove ćemo godine imati EBITDA veću četiri do pet milijuna kuna nego prošle. Računamo da bi EBITDA ove godine trebala biti oko 30 milijuna kuna, a dogodine oko 35 milijuna. Naravno da pratimo situaciju te, ako se ukaže prigoda, moguća je i akvizicija.

Prodaja traktora i mehanizacije je nešto krenula nakon otvaranja fondova...

- Pa ne možemo reći da smo baš zadovoljni jer smo bili pali na dno. Hrvatsko je tržište dotaknulo dno i došlo je bilo na 250 do 300 prodanih novih traktora godišnje. Usporedbe radi, Slovenija proda 1500 do 1600 novih traktora godišnje. Austrija oko 8600. To uopće nije usporedivo. Ove je godine tržište poraslo na oko 1000 novih traktora. Naravno da je to porast u odnosu na brojke koje smo, nažalost, dosegnuli prijašnjih godina, ali to je još nedovoljno s obzirom na to da je taj dio kod nas podinvestiran. Prosječna starost traktora u Hrvatskoj je 30 godina. To je radni stroj, a tehnologija je u proteklih trideset godina otišla daleko. Vi sa strojem starim 30 godina ne možete biti konkurentni. A cijene žitarica su burzovne, tako da tržište izbaci cijenu i, ako niste konkurentni, nemate što tražiti.

Što je s mladim poljoprivrednicima? Ima li ih?

- Naravno da ima mladih i ambicioznih poljoprivrednika. Stvorena je nekako loša slika u pitanju mladih poljoprivrednika, ali ima mladih ljudi koji rade. Dovoljno je pogledati da nema slobodnog zemljišta te da se svi bore za zemljište. Nije baš tako crno. Da poljoprivreda nije dobar posao, ne bi se nitko njome bavio. Mladim ljudima treba dati šansu i treba ih potaknuti. Fondovi su ubrzali neke procese, tako da je pokrenut investicijski ciklus. U proteklu godinu-dvije dosta se investiralo, tako da vjerujem da će to sigurno polučiti rezultate.

Kako vam posluju poljoprivredne ljekarne?

- Orijentirane su na individualne poljoprivrednike, kojih je, nažalost, sve manje. Naši su kupci uglavnom oni koji obrađuju do deset hektara, a oni su, nažalost, sve manje konkurentni. Ako želite ratariti, morate obrađivati minimalno 50 do 70 hektara da bi proizvodnja za jedno obiteljsko gospodarstvo bila rentabilna. Velika je depopulacija, pogotovo u ruralnim sredinama, a tu se i odvija poljoprivredna proizvodnja. Ostaje sve starije stanovništvo, jer se uz negativan prirodni prirast iseljava radno aktivno stanovništvo. To je društveni problem, koji treba na neki način riješiti. Ne brinemo se dovoljno o tome i nemamo prave reakcije. Taj će problem u narednim godinama eskalirati. Ovakvim tempom u pet godina mogu doći u pitanje neke poslovne aktivnosti jer neće imati tko raditi.

Ministar poljoprivrede nedavno je izjavio da će se više pozornosti posvetiti voćarstvu i stočarstvu, koji trebaju povući ostatak poljoprivrede. Što vi mislite o tome?

- Svaki posao i djelatnost ići će dobro ako im se posvetite. Problem proizvodnji i djelatnosti koje ste naveli jest to što su cijene niske. Margina tog posla je mala. Ako imate sve složeno kako treba i trudite se, zarada na tovljenicima i voću je mala. Ozbiljniju zaradu možete napraviti samo na ozbiljnijem volumenu. A svaku grešku kod, recimo, uzgoja stoke skupo plaćate. Svinja čija je cijena od 8,5 kuna po kilogramu ne dopušta vam nikakvu grešku. Ako je napravite, generirat ćete gubitak. Da biste održivo poslovali, proizvodnja mora biti složena po svjetskim standardima. Uzgoj svinja izazovna je proizvodnja jer turnus svinja traje 90 dana i one nakon toga moraju u roku od pet dana biti plasirane jer im nakon toga pada cijena i zato imate gubitak. Ako nastane problem u plasmanu, onda im naraste masa i padne cijena.

Gdje vi plasirate junetinu?

- Plasiramo je uglavnom kao živu stoku. Najviše u Libanon, jer su tamo trgovci za arapske zemlje. Najviše izvozimo preko Luke Raša ili Luke Kopar. To je dobro tržište jer arapske zemlje imaju velike potrebe za junetinom, a mi imamo dobru kvalitetu. Cjenovno smo konkurentni. Konkurencija je iz cijelog svijeta, tako da nema slučajnosti. Ako im je cijena u Argentini povoljnija, oni će nabaviti junetinu iz Argentine. Što se nas tiče, na arapskom tržištu postižemo pristojnu cijenu, koja nam jamči održivost posla. Nije to nekakva strašna zarada, ali se može zaraditi na volumenu. Kada izvezete tisuću-dvije junadi, onda možete nešto i zaraditi. Naravno, ako držite sve po pravilima i ako vam nije skupa proizvodnja. Tek vam se tada može to isplatiti. Ako sve složite kako treba, možete se nečemu i nadati. Ako ste investirali i povukli sredstva, ako niste prezaduženi i nije vam velika amortizacija, možete biti efikasni.

A domaće tržište?

- Možemo se pohvaliti i s dobrom suradnjom s PIK-om Vrbovec. Značajan dio naše proizvodnje junadi završi u PIK-u Vrbovec, koji u posljednje vrijeme uredno plaća po pristojnoj cijeni.

Hoćete li razvijati taj dio?

- Naravno, naš je plan povećati uzgoj. Iz tog razloga ulažemo ozbiljna sredstva u farme. Obnavljamo farmu i širimo kapacitet. Aplicirali smo i za sredstva iz EU fondova. Iduće godine planiramo uzgojiti oko 2500 junadi.

Gdje plasirate svinjetinu?

- Uglavnom u okruženju. Dakle, to su Hrvatska, Srbija i Mađarska.

Planirate li širiti poslovanje izvan Hrvatske? Ne mislim na izvoz, nego na posao.

- Imamo još prostora u Hrvatskoj, a zemlje regije nisu baš poslovno ništa lakše od Hrvatske. Za sada smo gledali Srbiju kao veliko tržište. Nismo još ništa poduzeli jer samo to nije dovoljno da bismo se odlučili investirati u Srbiju. Međutim, nikada ne reci nikad.

Zanima li vas prerađivački pogon?

- Nije nam takvo nešto za sada u planovima. Imamo dosta širok segment poslova. Ne možete se beskrajno širiti. Ne bismo išli u preradu. Postoje tvrtke koje se bave preradom i specijalizirane su za to. Surađujemo s njima, i to nam je u redu. Svi mi u lancu moramo živjeti. Naši međusobni odnosi moraju biti korektni, tako da svi možemo nesmetano poslovati i razvijati se.

Koliko ima članica Udruga prodavatelja poljoprivredne mehanizacije i opreme u Hrvatskoj kojoj ste predsjednik?

- Imamo 20 članica. Taj broj oscilira jer nam dolaze novi članovi. Zadnji vikend u kolovozu organiziramo Farm Show u Zračnoj luci Čepin. Nismo bili zadovoljni načinom sajmovanja u Hrvatskoj, pa smo se prije četiri godine odlučili na taj potez. Ta manifestacija je zaživjela. Nama je to prigoda da pokažemo stanje i što se nudi na svjetskom tržištu. Ove godine u sklopu Farm Showa zajedno sa Savjetodavnom službom i Ministarstvom poljoprivrede bili smo suorganizatori državnog natjecanja u oranju. Kao udruga ušli smo u odbor za praćenje fondova ruralnog razvoja. Zadovoljni smo kako ti procesi idu i mogu reći da se stanje u posljednje četiri godine značajno popravilo. Uspjeli smo uspostaviti kvalitetnu komunikaciju s Ministarstvom poljoprivrede i institucijama. Nažalost, prodaja mehanizacije stvarno je bila došla na nisku razinu. Vjerujem da će to ići naprijed. Od osnutka Udruge u ove četiri godine možemo reći da smo nešto napravili. Ostvarili smo neke zadane ciljeve.

U čemu se pogriješilo s poticajima poljoprivredi, koji nisu bili mali?

- Poticaji su loše strukturirani. Svi zarađuju osim poljoprivrednika. Zarađuju projektanti, konzultanti, izvođači... Svi osim onih koji bi trebali. Projekti su prenapuhani. Svaka analiza dokazala bi da to nisu bila isplativa ulaganja. Sustav poticaja po hektaru i takozvana ekološka proizvodnja nisu polučili rezultate. Ljudi su stimulirani da ne rade. Bilo je dovoljno da upišu površine u ekološku proizvodnju i dobiju poticaje. Nitko vas ne pita koliko ste proizveli. Tako su stotine milijuna kuna otišle u vjetar. Naravno da mi je žao da poljoprivredna proizvodnja opada, da su milijarde uludo uložene.

Što je problem ekološke proizvodnje?

- Veliki sam zagovornik ekološke proizvodnje jer je ona proizvodnja s dodanom vrijednosti. Ako, recimo, ja u ratarskoj klasičnoj proizvodnji ostvarujem prihod od šest do sedam tisuća kuna po hektaru, onda bi ekološka trebala ostvarivati najmanje deset do 12 tisuća kuna. A vi imate tvrtke kojima je 90 posto prihoda poticaj. To je izvan pameti da nekome plaćate da ne radi ništa. Pored toga uzme državno zemljište na kojem bi možda netko uredan nešto i proizvodio. Da smo imali poticaj po proizvedenoj količini, sigurno ne bi došlo do urušavanja proizvodnje. Možete zasaditi 10 hektara oraha, prijaviti eko proizvodnju, uzeti poticaje a nitko vas ne pita jeste li ubrali jedan orah. Takvo je, nažalost, bilo zakonsko rješenje.

Je li sve transparentno u povlačenju sredstava iz fondova EU?

- Kontrole su rigorozne. Europska unija ne priznaje špekulacije. Kada nešto napravite, možete tek nakon kontrole dobiti novac, i to je u redu.

Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

Naslovnica Globusa