Nekome tko je završio MIOC i FER bit će bolje u Hrvatskoj nego u Silicijskoj dolini

Na 'nagradno pitanje' postoji li u Hrvatskoj osnovana, a dinamično globalno rastuća visokotehnološka specijalizirana ICT tvrtka s 200 zaposlenih, koja 75 posto prihoda ostvaruje u inozemstvu kroz svojih 11 tvrtki kćeri, stalno zapošljava vrhunske stručnjake, a nema skoro nikakvog kreditnog zaduženja niti potrebe za dodatnim kapitalom da bi se nastavila razvijati nakon skoro već 30 godina postojanja, velika većina naših građana pa i stručne javnosti odgovorila bi niječno. Pa, ipak, postoji takva, s uredima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, te u dodatnih 11 zemalja Europe, i zove se 'GDi', čiji suosnivač, sadašnji jedini vlasnik i direktor Boran Lončarić neke od tajni uspjeha svog biznisa otkrio u razgovoru za 'Jutarnji'.

- GDi formulu za uspjeh je prilično jednostavno izreći – stalno postojano okupljanje, gradnje i razvoja izvrsnih timova ljudi s vrhunskim fokusiranim znanjima ciljnih korisničkih industrija i ICT tehnologija, uz energiju, dinamičnost, ulaganje u vlastite specijalizirane industrijske softver proizvode, te promišljenu poslovnu hrabrost, a uz razumnu dozu opreza. Ali, tu formulu postojano, pouzdano ostvarivati, uz stalan rast izvoza i sistematično širenje mreže vlastitih tvrtki u inozemstvu, to je, dakako, prilično kompleksno - kaže osnivač 'GDi'-ija, trenutno jedne od tri vodeće informatičke tvrtke u zemlji i srednjoeuropskog lidera u ponudi softvera za cjelovito kompleksno upravljanje poslovnim procesima, imovinom i resursima ključnih infrastrukturnih industrija. I to pretežito za vrlo zahtjevne telekomunikacijske operatere i regulatore, ali i za energetiku, promet, upravljanje prirodnim resursima i djelatnosti sigurnosti.

Jeste li 'GDi' osnovali 1989. s idejom koja je otprilike ista današnjem profilu tvrtke ili je sve sazrijevalo s vremenom?

- Kada se vratim u vrijeme osnivanja 'GDi'-ja, mogu reći da mi je, kao tada mladom inženjeru, želja bila da imam zadovoljstvo davanja potpunog skupa i proizvoda i usluga, koje daje potpuno rješenje. Softver za upravljanje resursima, imovinom i operacijama je bio fokus a tada je najvažnija novina bila - u prostoru, na kartama. Originalno se ta bazična tehnologija zove GIS, geoinformacijski sustavi.

Tvrtka na samim počecima prodaje školovanje i edukaciju o tada novoj tehnologiji, software platformi za GIS tvrtke Esri iz Kalifornije. Ja sam osobno prošao skoro dva mjeseca školovanja u USA, postao certificirani instruktor za isti.

Tko su Vam klijenti u to vrijeme, praktički na prijelazu iz socijalizma u tržišno gospodarstvo?

- Prvi korisnici bili su nam fakulteti u Ljubljani i zavodi za promet i gradovi Ljubljana i Kranj u Sloveniji te fakulteti u Zagrebu, tadašnji 'INA Naftaplin u Hrvatskoj. Kada je Slovenija, kao i Hrvatska, 1991 proglasila nezavisnost, trebali smo otvoriti tvrtku u Sloveniji, zaposlili kolegicu u Ljubljani. Znači, krenuli smo internacionalizaciju poslovanja još 1991, u drugoj godini poslovanja, postali “multinacionalka”.

Dakako, da je netko 1989. rekao, Borane, vidim da ti imaš plan, napravit ćeš tvrtku koja će imati 200 stručnjaka, koja će imati svoj vlastiti softver i podatkovne proizvode, davat će i “cloud uslugu” kroz 10 vremenskih zona, upravljati životnim procesom energetskih i telekom mreža u 11 zemalja, kako od Riyadha do Jedde u Saudijskoj Arabiji, tako i u Abu Dhabiju te po Latinskoj Americi, da će upravljati i nadzirati IoT tehnologijom par desetaka tisuća prometnih sredstava i optimizirati ih, ja ne bi niti znao razumjeti što mi se govori. Nisam tada mogao stvarati tako dugoročne planove.

CROPIX

Boran Lončarić

Kada ste spoznali da se želite baviti biznisom?

- Završio sam i MIOC i srednju glazbenu školu. Primljen sam istodobno i na FER i Ekonomski fakultet i Fakultet političkih znanosti, no odlučio sam posvetiti se FER-u i to na dva smjera – telekomunikacije i informatiku te industrijsku elektroniku.

Imao sam želju i ambiciju biti razvojni inženjer, onaj koji ono što je “znanost”, pretvara u “realnu stvarnost za ljude”. Uvijek sam se rukovodio načelom da znanost i tehnika nisu same sebi svrhom, one nemaju smisla ako su začahurene u nekoj crnoj kutiji, nikome dostupna. Kakva je to tehnika, ako nije u primjeni, ako se za nju ne zna?

Na mojoj petoj godini studija, 1987., diplomski mi je bio iz optičkih komunikacija koje su tada u svijetu bile nešto totalno novo, kao sada 5G mreže. Uglavnom, na počecima poslovnog razvoja spoznao sam da je rad na tržištu, u stvarnim primjenama, izuzetno vrijedan, jednako kao onaj u razvojnom laboratoriju, te da stvarno tehnologija ostvari svoj značaj kada daje kompletno rješenje i uslugu za konkretne poslovne procese. A najvažnije, shvatio sam da je ključna stvar - software, da će se sve dalje bazirati na software-u, što gotovom, što 'custom made', te školovanju, implementaciji, integraciji, uz podršku i održavanje.

Dio karijere proveli ste u SAD-u, ali ste se odlučili vratiti u Hrvatsku. Jeste li ikada požalili zbog te odluke?

- Nikada, apsolutno. I tada sam smatrao, i sada to mislim, da se u Hrvatskoj može jako dobro živjeti i raditi. I cijela naša regija je sjajno mjesto za život. Posebno otkada se putem Interneta može raditi softver za bilo gdje u svijetu.

Odgovorno tvrdim da je npr. u Zagrebu za nekoga tko je završio MIOC i FER, ako radi za globalna tržište, sasvim realno da će imati tu bolji život u IT industriji, nego u Silicijskoj dolini.

Jeste li svjesni da ćete brojne defetiste oko nas teško uvjeriti u tu tvrdnju?

- Bojim se da oni o kojima govorite ne znaju kako se živi i radi drugdje u svijetu. SAD su izvrsni za rad, ali …

Koji su danas najvažniji klijenti 'GDi'-ja?

- I danas su 'GDi Ensemble' veliki industrijski korisnici poput 'Vodafonea', 'Telenora', 'Deutsche Telekoma', 'Telekom Austrija Grupe', 'ITC'-a u Saudijskoj Arabiji, članice grupe 'Telefonica' u Latinskoj Americi, zatim nezavisni operateri kao 'Telekom Slovenije' ili 'BH Telecom', telekom regulatori kao što su ANCOM u Rumunjskoj za cjelokupni nacionalni sustav, HAKOM, RATEL, EKIP, AKEP. Tu su i veliki energetski operateri poput ELES-a i četiri elektrodistribucije u Sloveniji, mađarski nacionalni elektro operater MVM, austrijski EVN-a, veliki energetski holding ADWEA u Abu Dhabiju.

Imamo i korisnike za upravljanje vodama, šumama, nacionalnim parkovima i zaštitom okoliša širom srednje Europe. Imamo, što izravno, što preko partnera, korisnike 'GDi Ensemble' i 'GDi Atlas', te 'GDi Cloud' usluga u oblaku od, prema zapadu u Kaliforniji, Meksiku, Belizeu i Kolumbiji, prema istoku do Rusije, Filipina i Singapura. Nastupamo na tenderima i nastojimo razviti poslovanje u Australiji i Novom Zelandu. U 'GDi Cloud' imamo korisnike u deset vremenskih zona.

Za koje dosadašnje dostignuće tvrtke držite da je najveće?

- Naše najveće postignuće nakon rada 29 godina je što imamo vlastitu intelektualne proizvode – 'GDi Atlas' podatkovne sadržaje, te ključni softverski sustav za upravljanje radnim operacijama, imovinom i resursima - 'GDi Ensemble'. Taj sustav uspoređujemo s fleksibilnom glazbenom partiturom, binom i instrumentima te razglasom za nastupe i ukupnim dirigentom tih nastupa u glazbi.

Koja je budućnost 'GDi'-ja?

- Već je sadašnjost GDi da je vodeća srednjoeuropska tvrtke i vrlo specijaliziranog davatelja softverskih i 'cloud' usluga s globalnom relevantnošću. U ključnom dijelu našeg tržišta, tj u srednjoj Europi trudimo se pokriti područje “od Baltika do Jadrana”. U Rusiji i Latinskoj Americi imamo korisnika, ali trenutno nam je dominantna aktivnost razvoja na arapskom poluotoku i na Bliskom istoku. Vidjet ćemo što možemo dalje napraviti u Latinskoj Americi jugoistočnoj Aziji, Australiji, Novom Zelandu.

Preduvjete za daljnji razvoj imamo, jer imamo vlastiti 'GDi Atlas' i 'GDi Ensemble', na koji onda vežemo usluge koje pružamo u 'GDi Cloud'. To je vlastito intelektualno vlasništvo koje licenciramo jednako vrijedno kao što to čine američke, britanske, švedske ili njemačke tvrtke.

Izvrsno je da je razvoj 'GDi Ensemble' zadnje dvije godine počeli podržavati i Ministarstvo gospodarstva, i HAMAG-BICRO, kroz potporne programe za financiranje i razvoj, to je sjajno za i nas, kao i za slične primatelje potpora poput 'Rimac Automobila' i 'AltProa'.

Možete li postati svjetski lider u tržišnoj niši u kojoj djelujete ili ste to možda već sada?

- Rekao bih da smo već globalno konkurentni u ovom trenutku,a lider u svojoj branši u srednjoj Europi.S 200 zaposlenih mi bi, recimo, u Austriji bili među prve tri najveće softverske tvrtke, a u Njemačkoj među 50 najvećih.

U jednom intervjuu prije dvije godine najavili ste da ciljate godišnji rast od devet posto i da bi odmah zaposlili trideset stručnjaka kada bi ih bilo na tržištu. Kako sada stoje stvari?

- U principu smo, negdje od 2009. do 2015. ili 2016., uspijevali rasti tih spomenutih devet posto. Vjerujem u rast od 15 posto u 2017. i nadalje. Kad je u pitanju zapošljavanje novih djelatnika tu smo u zadnjih godinu, dvije dana zapošljavali 15 posto novih, kako izvrsne ljude koji nam dolaze vraćajući se iz inozemstva, tako i vrlo iskusne iz industrije te s fakulteta.

CROPIX

Boran Lončarić

Zanimljivo je da gotovo uopće nemate zaduženja, niti vanjskih ulagača. Zašto?

- Ne zanima nas rast zaduživanjem, imamo nula kredita, nula vanjskih investitora. Posljednjih deset godina bilo je ponuda i poziva od burzi u Varšavi, Milanu, Londonu, Frankfurtu i Zagrebu, kroz razne programe. Nakon analiza, sve smo te scenarije odbili. Jer, nama ne treba puki financijski kapital, nama su ključna potreba izvrsni ljudi, timovi, koji imaju industrijsko i tehnološko znanje, energiju, dinamičnost i promišljenost.

Ovo čime se mi bavimo, inženjeri vole raditi, taj “tehnički” softver, i to je naše veliko zadovoljstvo. Mi i iz ove naše regije radimo globalno, pa je zadovoljstvo prisutno među našim inženjerkama i inženjerima. Mi imamo svoj 'Silicon Valley' i svoju 'Irsku' ovdje u uredima GDi.

Kakva je trenutna situacija u domaćoj ICT industriji?

- U Hrvatskoj se pojavljuje ograničenje rasta u industriji informatike jer broj zaposlenih u dijelu sektora gdje se stvara dodana vrijednost, stagnira. To je problem koji moramo riješiti. Kako? Među ostalim, promjenama u sustavu obrazovanja u smjeru poticanja STEM školstva i poreznim olakšicama za IT industriju. Tako su to učinile druge države, poput Nizozemske i Rumunjske koje daju izvrsno rasterećenje davanja na plaće u IT sektoru, gdje se recimo u Rumunjskoj u IT branši kao strateškoj ne naplaćuje 'porez na plaću', dok je isti u Hrvatskoj dodatnih otprilike 17 posto.

U Europi, prema nekim računicama, nedostaje oko tri milijuna djelatnika u IT industriji. Traje bitka za te ljude pa i mi moramo bitne korake poduzeti.

Jedan smo od osnivača i članica 'CISEx'-a, udruge nezavisnih izvoznika softvera, koja okuplja 250 tvrtki. Eto, te su tvrtke u godinu dana zaposlile 1350 novih zaposlenika. Siguran sam da odmah mogu uzeti dodatnih tisuću ljudi, samo da ih mogu naći na tržištu.

Brojka od otprilike dvije tisuće novo diplomiranih IT stručnjaka u Hrvatskoj godišnje je isto tako i dalje nedovoljan, to bi trebalo povećati za barem još tisuću. Treba nam ne jedan, već tri ili četiri FER-a.

Kao tvrtka dajemo i svoj izravan doprinos favoriziranju STEM školstva. Surađujemo s mnogim školama, npr. s poznatom i izvrsnom srednjom prirodoznanstvenom školom 'Vladimir Prelog' u Zagrebu, a u Kutini smo, u srednjoj školi 'Tina Ujevića', osigurali podršku za STEM klub i stipendiju za najbolju srednjoškolku u generaciji u iznosu koji je veći od drugih stipendija.

Što bi odmah trebalo ukinuti u zakonodavstvu namijenjenom radu informatičkih i drugih tvrtki?

- Prvo, odmah bi trebalo ukinuti da software industrija mora, zakonom propisano, bez ikakve koristi za našu industriju, davati 0,1 posto svog prihoda kao namet turističkoj zajednici Hrvatske. Pa to je već samo za software industriju otprilike osam milijuna kuna godišnje. A za cijelu ICT industriju to je otprilike 33 milijuna kuna godišnje. Pa za taj novac možemo financirati novi dodatni kapacitet IT i STEM fakulteta, otvoriti novi FER. Nadalje, za izvoznike koji imaju više tvrtki u inozemstvu odmah treba ukinuti prošle godine uvedeno podnošenje poslovnih izvješća o svim transakcijama između svih tvrtki u inozemstvu. Nije se razmišljalo o stvarnim izvoznicima koji kao mi imamo 11 tvrtki u inozemstvu, i onda naše financije moraju trošiti tjedne da ispunjavanju neke novo uvedene formulare za koje nitko ne zna koja im je korist. Bolje bi bilo da radimo na izvozu.