Kompanije sve više cijene ‘meke vještine‘ zaposlenika

Soft skills, ili meke vještine, nisu mjerljive vještine, ali su, pogotovo u novije vrijeme, od strateške važnosti za uspjeh u privatnom i profesionalnom životu.

Usvajaju se još od najranije dobi, kroz obiteljske odnose, školsko okruženje, druženje s vršnjacima. Razvijamo ih čitav život. Tvrde vještine – hard skills – učimo i dobivamo kroz školovanje. Tehnički nas specijaliziraju za neko područje.

Primjerice, u IT industriji to može biti programiranje, u strojarstvu izrada proračuna, u biokemiji laboratorijska mjerenja.

Dugo vremena je u društvu bilo uvriježeno mišljenje kako se kvaliteta nekog kadra može mjeriti jedino kroz znanje tehničkih aspekata struke, ali sada smo svi svjedoci da to nije dovoljno i da je nešto drugo presudno. Meke vještine su danas u fokusu, pogotovo u poslovima visoke interakcije s ljudima.

Važan je leadership

Niko Lubina je voditelj projekata u tvrtki "Feedback" iz Zagreba, koja na njegovu inicijativu organizira i edukacijske radionice iz područja soft skillsa za privatne IT tvrtke i banke koje žele uložiti u svoje zaposlenike te za klijente koji žele osobniji pristup. Lubini su od posebnog zanimanja teme socijalna dinamika, psihologija odlučivanja i leadership.

"Srest ćete puno ljudi koji su spremni provesti čitav život gradeći savršeni model, osmisliti korake za svaki slučaj, prije nego bi ikad napravili prvi korak. To je pogrešno jer model nikad neće opisati stvarnu situaciju. Zato se zove model i kao takav ima svoju svrhu. Čovjek bi trebao napraviti prvi korak i upustiti se, pa s vremenom pronaći ono što ga najviše pokreće i zanima, a ne se previše brinuti što će se dogoditi. Važno je biti pozitivan i okvirno imati smjer, te s vremena na vrijeme provjeriti idemo li u smjeru kojem smo htjeli ići i eventualno nešto korigirati.

Presudan je način na koji provodimo svoje vrijeme. Svatko je prosjek pet ljudi s kojima najviše provodi vremena. Znanje najbolje usvajamo motorički, promatranjem i oponašanjem. U podsvijesti kopiramo navike naših najbližih i ljudi koji nas svakodnevno okružuju. Zato je važno s kim provodimo vrijeme", pojašnjava Slobodnoj Dalmaciji Niko Lubina.

Stručnjaci za soft skills uspjeli su sistematizirati više od 100 takvih vještina, koje su međusobno isprepletene pa na prvi pogled mogu zvučati identično.

Primjerice: komunikacija, slušanje, govorništvo, humor, vještina prezentiranja i prodaje, pregovaranje, upravljanje vremenom, upravljanje sobom, upravljanje drugima, primanje i davanje kritike, motiviranje...

Nelija Rudolfi, dopredsjednica Hrvatskog psihološkog društva, naglašava da, iako još uvijek nemamo dovoljan broj istraživanja koja bi potvrdila njihov točan utjecaj na pojedina zanimanja, psihologijska znanost pod tim pojmom podrazumijeva osobne kompetencije kao što su komunikacijske sposobnosti, susretljivost, sposobnost rada u timu, sposobnost upravljanja vremenom, stres management, prezentacijske vještine, sposobnost donošenja odluka, problem solving, pregovaračke vještine... Sve ono što karakterizira odnose među ljudima.

Kad vas nitko ne doživljava

"U današnje digitalno doba možemo reći da će, zbog sve manjeg fizičkog druženja i velike količine vremena provedenog uz ekrane, postojati veća potreba za edukacijom iz područja mekih vještina. Te vještine nam omogućuju napredak u karijeri, uspjeh u poslu, ali, po istraživanjima, i zadovoljstvo u životu. Ljudi s razvijenijim soft skills su sretniji u životu", pojašnjava Nelija Rudolfi.

Potpuno je promašen pokušaj nametanja modela u kojem se tvrde i meke vještine nadopunjuju jer, kako kaže Lubina, osobu treba promatrati kao cjelokupno biće koje svoj karakter unosi i u poslovni svijet i izvan njega.

"Struku i posao uvijek možemo promijeniti, što od nas zahtijeva da na novom poslu usvojimo nova specifična znanja, ali naš karakter, skup osobina koje nas odlikuju, i naše zalaganje ostalo je isto. Ostajemo osoba kakva smo bili prije i zato prednost imaju meke vještine koje nadilaze poslovnu sferu.

Loš menadžment ne proizlazi zato što neke stvari u životu ne znamo, nego zato što mislimo da znamo. Svakom se barem jednom dogodila situacija da želite nešto reći što je objektivno pametnije nego što ostali imaju za reći, ali kada krenete govoriti, nitko vas ne doživljava niti vidi vrijednost u tome.

Tada ste u dilemi treba li promijeniti društvo ili biste možda trebali poboljšati komunikaciju i nastup. Bez tehničkog znanja najčešće ne možete dospjeti nigdje. No, samo tehničko znanje, danas je, nažalost, često nedovoljno. Prevagu uvijek donose ljudske kvalitete. Netko može biti vrstan stručnjak, ali ako je toksična i loša osoba i ne dijeli vrijednosti tvrtke, izabrat ćete nekog tehnički malo slabijeg jer ste sigurni da će njegov karakter to kompenzirati. Tako je i izvan poslovnog svijeta. Ako pitate dijete što mu je bitnije: da mu je tata bolji roditelj ili da je najbolji automehaničar na svijetu, kakav odgovor očekujete? Odrasli nisu ništa drukčiji od djece.

Ljudi se grupiraju sa sličnim interesima i karakteristikama. Kod djece i kod odraslih treba poticati natjecateljski duh. Ne da se uspoređuju s drugima, nego natječu sa samim sobom", pojašnjava Lubina.

Svatko mora biti vođa

Soft skills, naglašava Lubina, nisu rezervirane i primjenjive samo za menadžerske poslove. "Većina ljudi misli kako im uloga vođe ne treba, no svatko od nas je prisiljen biti vođa, ako ne na poslovnoj funkciji, onda u obitelji, ili je u konačnici osoba dužna voditi samu sebe – kontrolirati svoje navike i ponašanje.

Svatko od nas ima vrline i mane, područja u kojima smo dobri i u kojima možemo bolje. Kao i u ekonomskom svijetu, u praksi ne postoji stagniranje: ili ste danas napravili iskorak u bilo kojem smislu, ili ste korak iza", ističe Lubina.

U svakoj tvrtki uvijek su najplaćenije pozicije koje zahtijevaju najveće umijeće upravljanja ljudima, stoga je ulaganje u razvijanje kompetencija uvijek isplativo. S razvojem tehnologije taj efekt se samo dodatno pojačava jer će se sve više poslova automatizirati. Pitanje je vremena kada će se pojaviti autonomni kamioni i vozači neće imati što raditi. Suprotno tome, meke vještine su teško mjerljive i zato ih je nemoguće automatizirati.

Vidimo kamo ide odnos ponude i potražnje. To nam je znak da se moramo na vrijeme prilagoditi tržištu.

Velike organizacije imaju poteškoća u upravljanju ljudima, što dovodi do rasipanja resursa i nepotrebnih troškova.

Praksa tvrtki u razvijenim zemljama je takva da sve veći naglasak stavljaju na osobni razvoj svojih zaposlenika, ulaganje u ljude i cjelokupno zadovoljstvo radnika. Istraživanja pokazuju da za čovjeka koji je u pozitivnom raspoloženju imate 31 posto veće izglede da će vas poslušati i efikasno izvršiti zadatak.

Ako vas ne trebaju, prebacite se

"Svakom društvu je cilj imati što kvalitetnije ljude. Biti bolji sin, bolji roditelj, bolji prijatelj, bolji radni kolega i ostvariti se i profesionalno i intimno kroz maksimum svoga potencijala. No, tu nastaje problem potražnje.

Pohvalno je ako je ono što radite istodobno i ono u čemu ste strastveni, ali ako nikome na tržištu ne treba to što nudite i to ne možete nikome prodati, prebacite se na nešto drugo. Besmisleno je reći kako ste vi u pravu, a čitav svijet je u krivu i ne prepoznaje to što radite.

Zadani ishod nije da će se sve završiti odlično, nego da neće. Na nama je da napravimo iskorak i to preokrenemo jer promjena u društvu dolazi od promjene nas samih.

Čovjek koji ima pragmatično razumijevanje psihologije vrlo brzo će pohvatati principe i strategije u marketingu, prodaji, pregovaranju, što mu dodatno otvara nove mogućnosti. Moram znati tko ste, što želite, gdje želite stići i koji su najbolji ljudi koji vam mogu pomoći da to najbezbolnije ostvarite. Vrijeme koje imamo na raspolaganju je najvrjedniji kapital koji imamo. Ako se želimo izvući iz nesretnosti, mizernosti i patnje, dužni smo odgovorno raspolagati vremenom i ostalim resursima", zaključuje Niko Lubina.

Lubina napominje da je s klijentima koje educira vrlo lako raditi.

"Toliko je različitih ambicioznih ljudi koji znaju da mogu bolje i više. Svaki njihov problem može se svrstati u dvije kategorije: problem vrijednosti, ono što nude tržištu ili društvu je nedovoljno dobro, i problem komunikacije. Kod tih ljudi najčešće nema problema vrijednosti. Moja zadaća je da ih upoznam, shvatim njihove prepreke i da im pomognem da svoju vrijednost ciljanoj publici iskomuniciraju na najbolji način. Ako nastavimo raditi iste stvari kao i do sada, one nas neće dovesti do drukčijeg ishoda. Ako možete nekome povećati uspjeh 10 puta, svatko je spreman dio tog uspjeha podijeliti s vama", kaže Lubina.

Tri sekunde su bitne

Teško je dati odgovor na pitanje kako razviti meke vještine, dodaje Lubina, jer se mozak ponekad oslanja na mentalne prečace ili pristranosti.

"Takvu vrstu greške u razmišljanju zovemo kognitivna pristranost. Ne možemo je ukloniti, ali bitno je da znamo komunicirati na prihvatljiv način i da znamo našu komunikaciju po potrebi prilagoditi, s obzirom na sugovornika ili situaciju.

Naša pozicija u društvenoj hijerarhiji u pozitivnoj je korelaciji s našom sposobnošću komuniciranja. Ostali sisavci položaj najčešće dobivaju fizičkom superiornošću, no razvojem ljudske vrste to je nadomjestila komunikacija", pojašnjava Niko Lubina.

Istraživanja pokazuju kako vrijeme potrebno ljudima prigodom upoznavanja da oblikuju svoj dojam o nama iznosi tri sekunde.

"Ljudi nauče govoriti u drugoj godini života, ali gotovo nikad ne nauče ispravno komunicirati. Sve se svodi na to koliko ste dobar psiholog, komunikator i da vaše odluke budu maksimalno učinkovite za sve uključene strane. S tom bazom znanja, tehnički dio učenja pojedine vještine bit će lakši. Jednom kada se njima ovlada, čovjek čitav život ubire plodove. Učenjem o ljudskom ponašanju učimo najviše o sebi, uočavamo gdje smo dobri, ali i koje su nam slabosti i što možemo bolje", ističe Lubina.

Na primjer, u situaciji kada ne znamo ništa o prezentacijskim vještinama, ali smo dobili zadatak održati kratku prezentaciju, elementi dobre prezentacije su samouvjerenost, dobro držanje, energičnost, opuštenost i dobra vokalna projekcija.

Bez trikova i manipulacija

"Soft skills je oblik osobnog razvoja i ne bi trebalo biti nešto što činimo, nego nešto što jesmo. Unutarnja promjena je temelj. Pogrešno je što se na većini edukacija i radionica to prikazuju kao vještine, skup alata koji ne zahtijeva nikakvu promjenu načina razmišljanja. Primjenom tako naučenih vještina, koje ipak imaju znanstvenu osnovu, osoba odmah dolazi do rezultata. Rezultat je, dakle, posljedica vještina i tehnika, a ne njih samih.

Osoba često nije svjesna toga i počne graditi ego oko svog uspjeha. Tako da, osim što svoje znanje primjenjuje na pogrešan način ili s pogrešnim motivom, uskraćuje sebi daljnji razvoj. Vođena hvatanjem nekog kratkoročnog uspjeha, doslovno udari u zid", pojašnjava Niko Lubina.

Soft skills ne bi trebali biti trikovi ni manipulacije, nego bi se, prema tumačenju Lubine, trebale fokusirati na osobu, kvalitete te osobe, na neko dublje shvaćanje gdje se osoba može nadograditi.

"Umjesto da nas netko nauči kako da izgledamo kao da slušamo druge i da nam je stalo, zašto ne postanemo empatičnija osoba, dobronamjerna, iskrena i smirena osoba koja zna saslušati, a ne samo čekati priliku za repliku. Na svima nama uključenima u educiranje zadaća je izgraditi kulturu oko iskrenosti i rada, ne na lažima, varanjima i kratkoročnim uspjesima", naglašava Lubina.