'Dosta su mene muškarci vozali u životu, sad ja vozim njih'

Automobil vozi već 40 godina. U tome uživa, to je opušta. Onda je odlučila nešto i zaraditi. Prije dvije godine počela je voziti taksi. Iskoristila je zakonsku mogućnost kolokvijalnog naziva “iz mirovine na posao”.

- Dosta su mene muškarci vozali u životu. Sad ja vozim njih - kroz smijeh nam pojašnjava Katarina Berisha, taksistica u tvrtki Bolt. U toj kompaniji, koja je u Hrvatsku došla potkraj prošle godine, gospođa Berisha ocijenjena je kao jedna od najaktivnijih vozačica.

- Radim četiri sata dnevno, koliko mi zakon dopušta. S obzirom na to da mi je radno vrijeme fleksibilno, nakon što uzmem pauzu od nekoliko tjedana, onda mogu raditi i nekoliko sati više na dan - pojašnjava. Damu se ne pita za godine, ali ona je, prema podacima tvrtke Bolt, njihova najstarija vozačica.

U mirovini

- Ako niste političar, mirovinu potrošite prije završetka mjeseca. Pa ako želite nešto više od života, morate raditi. A ja sam inače hiperaktivna, ne volim sjediti pred televizorom. Volim raditi s ljudima, komunikativna sam. Imam jedno društvo i svake godine odemo na neko putovanje. A da bih si to omogućila, moram raditi - kaže gospođa Berisha.

Po zanimanju je fizioterapeutkinja, i to je nastavila raditi nakon odlaska u mirovinu, ali nije mogla radno vrijeme uskladiti sa svojim željama, pa je otišla u Uber.

- Među pet tisuća vozača bila sam jedna od pet žena, a kolege su me odlično primile. Više je bilo iznenađenja među mušterijama. Kad bih došla po mušteriju, često bih čula: ‘O, pa ovo je prvi put da me vozi taksistica’, priča nam Katarina.

Iz Ubera je u Bolt otišla ubrzo nakon dolaska te kompanije u Hrvatsku.

- Iz svog iskustva mogu reći da Bolt više poštuje vozače od Ubera - smatra Katarina.

Kod kuće nisu bili previše iznenađeni njezinom odlukom da vozi taksi.

Tomislav Krišto / CROPIX

Katarina Berisa

- Ma znaju oni mene. Svojoj djeci sam rekla, kad me trebate, bit ću vam na raspolaganju. Ali svojim unucima ću biti baka, a ne mama - kaže Katarina, koja ima troje djece i troje već odraslih unuka.

Otprilike prije godinu i pol u svoj je posao “uključila” sina i unuka.

“U Kupinečkom Kraljevcu uzela sam pet mladih stranaca koji su bili na nekom koncertu. Bili su oduševljeni što sam došla jer su satima pokušavali dozvati taksi. U autu uvijek imam vode i bombone koje sam im ponudila jer su bili dehidrirani. Rekli su da idu u Studentski dom na Savi.” Stranci su razgovarali, nešto je ispitivali, ali ona nije vična stranim jezicima pa se dosjetila. “To mi je spontano palo na pamet. Nazvala sam unuka, objasnila mu tko mi je u autu, stavila ga na zvučnik i rekla mu da razgovara s njima. Moji putnici bili su oduševljeni. Poslije su napisali pismo u kojem su me opisali kao neku spasiteljicu.” I tada je gospođa Berisha sklopila dogovor sa svojim unukom i sinom. Kad god je klijent stranac i treba mu neka informacija više, ona ih nazove, stavi na zvučnik i oni razgovaraju s njima. “Mušteriji kažem sorry, jedan moment, i nazovem sina ili unuka. Nekad ih nazovem, a oni se ne mogu odmah javiti. No, brzo uzvrate poziv jer znaju zašto ih zovem. Nema tu dogovorenog postotka. Sve je na dobrovoljnoj bazi”, objašnjava gospođa Berisha.

Neugodna iskustva

Kao u svakom poslu u kojem se radi s ljudima, i u ovom ima lijepih događaja, ali i ružnih. “Mladi ljudi naruče taksi i misle da su naručili puni pansion. Jedan mladić, nakon što je ušao u taksi, pitao me može li puniti mobitel. Dopustila sam mu, a on je na sav glas raspalio neku glazbu. Pokušala sam mu na lijep način ukazati da je stiša. Rekao mi je: ‘Vaše je da vozite, a ne da komentirate. Boli me...’ Stala sam i rekla mu: ‘Gospodine, ako ste bolesni, možemo u Vinogradsku da se liječite. Ovo je moje radno mjesto i ne želim da se na mom radnom mjestu ponašate nepristojno. Ako želite da nastavimo vožnju, molim vas da isključite mobitel. Ovako se ponašajte sa svojim prijateljima.’ Mladić je na kraju ugasio mobitel, ali se nije ispričao. Morate se znati postaviti. Ako ne znate, onda će vas maltretirati.” Kaže da je nikad nije bilo strah. Isprva je vozila i noću, a sad taksira samo danju. “Nije mi potrebno loviti termine kad su skuplje vožnje.” Na pitanje dokad će taksirati nema jasan odgovor. Kaže da je dobra zdravlja i da joj je vid jako dobar. Pa, dok može, gospođa Berisha će uživati u onom u čemu uživa već 40 godina.