Imperativ uspjeha

Jedna od najuglednijih ekonomistica otkriva koliko nas je COVID promijenio

To je novi virus. Velika je zasluga javnog zdravstva da smo od 1918. zaboravili što je pandemija, istaknula je
Vedrana Pribičević i Gojko Drljača
 Hanza Media

U seriji video-intervjua za jutarnji.hr pod nazivom Imperativ uspjeha razgovarali smo i s jednom od najuglednijih domaćih ekonomistica Vedranom Pribičević, s kojom smo se, između ostalog, dotakli i pandemije koronavirusa. S obzirom na svoje socijalne kontakte s ljudima iz inozemstva, ona je uvjerena da se zarazila među prvima u Hrvatskoj, iako se nikad nije testirala. Upitali smo je kako je to iskustvo utjecalo na nju, te što misli o hrvatskim epidemiološkim rješenjima.

„Mislim da je virus počeo cirkulirati Europom puno prije, nego što se to uspjelo primijetiti. Imala sam vrlo slične simptome, blaži oblik, ali definitivno sam se osjećala vrlo čudno; nešto poput bronhitisa ali bez ičega za iskašljati uz otečena pluća. Oboje roditelja su mi bili srčani bolesnici. Samo mi je padalo na pamet samo nemoj leći u krevet, samo nemoj leći u krevet jer sam mislila da će mi se tako skupljati voda u plućima. I onda si gotov. Spavala sam uspravna u krevetu. Čovjek treba slušati što mu tijelo govori“, ispričala nam je Pribičević. Pitali smo je što nakon svog iskustva misli o našim mjerama za obuzdavanje pandemije. Jesmo li trebali uvoditi mjere kao što je zabrana putovanja iz općine u općinu?

„To je novi virus. Velika je zasluga javnog zdravstva da smo od 1918. zaboravili što je pandemija. Imamo u sjećanju tek 1972. godinu kad je bio outbreak velikih boginja u Srbiji pa je vojska izašla na ceste. Uvijek u takvim situacijama imamo pretjeranu reakciju jer epidemiolozi trenirani na pandemijama koje se ne sjećamo jer se nisu dogodili za našega života“, pričala nam je Pribičević.

„To sa zabranom putovanja iz općine u općinu pokazalo je svu apsurdnost općina. Ljudima se trgovina našla u drugoj općini. No, mene je kao ekonomista više brinula visoka razina neizvjesnosti. Panično sam pokušavala saznati kako se virus širi. Recite mi: da li se širi kapljično ili zrakom? Da li maska pomaže ili ne pomaže? Nije mi teško hodati uokolo s maskom jer može pomoći, ali sam se trudila naći neutralne izvore informacija koji će me upozoriti na moguće načine prevencije. Teško je bilo u histeriji dobiti jasnu i nedvosmislenu informaciju kojem sam riziku izložena kad odem nešto kupiti u supermarket. S jedne strane neki su podcjenjivali a s druge strane neki pretjerano reagirali. Što se sada događa? Ako odem u trgovinu, hoću li s onim što sam donijela doma zaraziti svoju baku? Naši studenti su bili jako zabrinuti za svoje bake. To je jednostavno bilo tako. Do sada nismo dobivali informacije o tome kolika je zapravo smrtnost“, podijelila je svoje iskustvo V. Pribičević koja je bez obzira na paniku zbog nepoznatog pomalo skeptična prema epidemiološkim rješenjima:

„Epidemiologija je možda čak, rekla bih i gora znanost nego ekonomija“, našalila se Pribičević te pojasnila: „ Za podatke u epidemiologiji određeni se broj ljudi mora zaraziti pa umrijeti kako bi znali gdje smo. Postojala je svađa i kakofonija između znanstvenika. Samo sam pokušavala naći neki smisao. Gledala sam projekcije i modele. Bilo tko se bavi modeliranjem zna da epidemiolozi nisu tome previše vični. Oni su više doktori nego matematičari. U epidemiologiji uglavnom modeliraju fizičari. Pogotovo na mjestima gdje imate nepotpune podatke, ne znate koliko je ljudi zaraženo ili imate puno asimptomatičnih“, zaključila je V. Pribičević te poručila kako epidemiolozi zapravo i nisu plaćeni da brinu o ekonomskim posljedicama svojih preporuka: „Često zaboravljamo da epidemiolozi imaju mandat zaustaviti sve kako bi zaustavili virus. Pogledajte zapadnu Afriku i ebolu. Kako se to tamo rješava? Zalijevanjem varikinom i paljenjem kuća. Ljudi trebaju shvatiti kako su epidemiolozi trenirani.“

V. Pribičević zamolili smo da prokomentira 22 milijarde eura koje će Hrvatska dobiti od EU iz fonda za oporavak te kroz sedmogodišnji financijski okvir.

„To je svakako puno i jedan je razlog zašto smo ušli u EU. EU ima sredstva za nošenje s krizama egzogenog karaktera, koje nisu krize financijskog sustava koje se prelijevaju s na realni sektor. Ovo je nešto što nismo mogli predvidjeti, u rangu Paula Krugmana i njegovih izvanzemaljaca. To je nuklearni arsenal europske politike koji sad možemo koristiti“, rekla je V. Pribičević koja smatra kako su reformski uvjeti koji dolaze u paketu s novcem EU zapravo vrlo dobra vijest: „Mi ekonomisti volimo reći kako nema such thing as a free lunch (nema besplatnog ručka), pa tako nema i ovdje. To je dobra prilika političarima koji žele biti i državnici da provedu reforme. Inicijalni prijedlog imao je puno više redistributivni karakter nego adresiranje Covid-19 krize. U inicijalnom prijedlogu Hrvatska je bila jedna od onih zemalja koja je dobila najviše po glavi stanovnika. Ok, turizam nam je pao, ali taj redistributivni 'šnjof' inicijalnog prijedloga u drugoj je iteraciji kondicioniran je reformama. U konačnici će EU projekt opstati samo ako bude konvergencije između zemalja. Ne možete konstantno imati zajednicu zemalja gdje ljudi žele skupa, nego ljude na neki način potkupiti za zajedništvo. Zvuči ružno, ali zašto bi jedan Hrvat bio u zajednici s Austrijancem ili Nizozemcem, Šveđaninom, Španjolcem? I standardi moraju rasti, morate imati konvergenciju.“

Što se tiče prioriteta reformi V. Pribičević kaže kako se slaže „…s Vukom Vukovićem kako Hrvatska prije svega ima problem političke ekonomije a to je nedovršena trodioba vlasti. Pravosudni sustav treba reformirati. Tu stojimo najlošije. Pravosudni sustav treba potpuno odvojiti od politike pa ga automatizirati i digitalizirati što je više moguće. Čim imate nešto digitalizirano te dokumente predajete umjetnoj inteligenciji, puno je manje šanse za korupciju. To je najbitnija reforma, ali i ona koja će najduže trajati pa je treba početi prvu“, kaže V. Pribičević te upozorava:

„Hrvatska nažalost ima nesreću da je mala zemlja. Ako ste mala zemlja imate i male mreže. Svi smo jedni o drugima udaljeni samo par korak. Da li je moguće da tvrtka u Hrvatskoj raste a ne radi s državom? Koliko je doista tvrtki na čistom tržištu koje opstaju bez uvezanosti s državom? Nekoliko istraživanja Svjetske banke pokazalo je da je tzv. kreativna destrukcija u Hrvatskoj negativnog predznaka. Tvrtke koje su efikasne nestaju s tržišta, a one neefikasne opstaju, što je prilično zabrinjavajuće. Hrvatska ima izrazito nizak potencijalni rast BDP-a i visimo o uvezenom rastu“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 11:35