Stručnjakinja za elektroničko nasilje: ‘Kada su u pitanju nove tehnologije, roditeljima je potrebna pomoć u zaštiti djece‘

30 godina interneta u Hrvatskoj

Internet je više nego ijedan medij prije približio znanje svakom čovjeku. U Hrvatsku je internet došao prije 30 godina i njegov je utjecaj vrlo širok. Promijenio je čak i akademsku i znanstvenu zajednicu, a ne samo gospodarstvo i javni sektor.

Jutarnji list u suradnji s CARNET-om, Srcem i Središnjim državnim uredom za razvoj digitalnog društva radi specijal posvećen obljetnici aktiviranja interneta u Hrvatskoj.

Kroz specijal istaknut ćemo i proučiti neke od ključnih vještina za digitalnu transformaciju. U njenom je središtu čovjek, a za njegov napredak nužno je obrazovanje. Stoga ćemo se pozabaviti primjerima utjecaja interneta na obrazovanje, online obrazovanje, e-učenje, virtualno učenje, mogućnosti samostalnog obrazovanja i usavršavanja. Posebnu pažnju posvetit ćemo i sve važnijem pitanju, ICT sigurnosti.

Ako se pitate koliki je put prevaljen u tih 30 godina, odgovor je iznimno velik. Za primjer možemo uzeti godinu 1993. kada je u Hrvatskoj tek krenulo izdavanje ".HR" domena. Danas ih je više od 119 tisuća. Prije 30 godina pričali smo o newsgrupama, a danas govorimo o Redditu i Discordu. Nekad smo imali slobodan internet, a danas je sve više uvezan na blockchain. Na početku je najveći izazov bio kako koristiti Netscape, a danas kako spriječiti da se širi Dark web. Na internet smo se prije trideset godina spajali preko dial-upa, a danas sve više je prisutna optika. Internet je u tom smislu izmijenio dobar dio naših života.

Posljednjih trideset godina internet je donio mnoge novine u ljudske živote – od brojnih informacija koje su dostupne jednim klikom miša do edukativnih i zabavnih sadržaja te jednostavnog načina komuniciranja s članovima obitelji neovisno o geografskoj udaljenosti pa do nikad veće izloženosti privatnih života pojedinaca, međusobnog uspoređivanja sa životima drugih ljudi, ali i elektroničkog nasilja kao jednog od najvećih problema kad su u pitanju djeca, mladi i digitalne tehnologije. Podaci prema kojima je svako deseto dijete u Hrvatskoj u dobi od 15 do 17 godina bilo žrtva elektroničkog nasilja, a svako drugo dijete je komuniciralo na internetu s osobom koju do tada nije poznavalo uživo pri čemu se svako četvrto dijete tog uzrasta našlo i uživo s tom osobom, dovoljno govore o izazovima s kojima se gotovo svakodnevno susreću djeca na internetu te opasnostima koje vrebaju u virtualnom svijetu.

O elektroničkom nasilju razgovarali smo s doc. dr. sc. Lanom Ciboci Periša, profesoricom na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i potpredsjednicom Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, udruge civilnog društva koja je posvećena neformalnom medijskom obrazovanju djece, roditelja, nastavnika i stručnih suradnika.

Što sve obuhvaća elektroničko nasilje?

- Elektroničko nasilje jedan je od sve češćih oblika nasilja među djecom i mladima pri čemu se pod tim oblikom nasilja podrazumijeva slanje ili javno objavljivanje povrjeđujućih i/ili neprimjerenih poruka, a čiji je cilj nekome naštetiti. Pritom treba naglasiti da djeca koja su žrtve elektroničkog nasilja, gotovo podjednako doživljavaju nasilje uživo licem u lice.

Sve češće svjedočimo novim oblicima nasilja poput snimanja i objavljivanja fizičkih napada, vrijeđanja ili objavljivanja intimnih sadržaja bez dozvole. Koje su vrste elektroničkog nasilja najraširenije i gdje se one događaju?

- Najčešći oblici elektroničkog nasilja podrazumijevaju primanje povrjeđujućih ili neprimjerenih poruka, zatim isključivanje ili izostavljanje iz grupe ili aktivnosti (osobito među djecom u nižim razredima osnovne škole), dok djeca u višim razredima osnovne škole i srednjoškolci povrjeđujuće poruke često objavljuju tamo gdje ih drugi mogu vidjeti kako bi javno osramotili osobu protiv koje su takvi sadržaji usmjereni tako da oni često takve sadržaje objavljuju na različitim društvenim mrežama. U tom su kontekstu među djecom osobito popularni TikTok, Instagram, Snapchat i YouTube, dok se ponižavanje i izostavljanje iz grupa među učenicima razredne nastave najčešće događa na aplikacijama za dopisivanje kao što su WhatsApp i Viber.

Koje su skupine najviše izložene elektroničkom nasilju?

- Istraživanja, među kojima bih osobito istaknula istraživanje provedeno 2017. godine na reprezentativnom uzorku djece u dobi od 9 do 17 godina, a koje je nastalo kao dio velike međunarodne istraživačke mreže EU Kids Online, pokazuju da su elektroničkom nasilju češće izložena starija djeca i da izloženost nasilju zapravo raste s uzrastom djece. Tako je, primjerice, svako deseto dijete u Hrvatskoj u dobi od 15 do 17 godina bilo žrtva elektroničkog nasilja. No, elektroničko je nasilje zastupljeno među svim dobnim skupinama, a ono što se mijenja su oblici i sadržaji koji se šalju, odnosno proslijeđuju s ciljem povrede drugog djeteta. Tako će kod djece razredne nastave češće biti zastupljeni različiti oblici ismijavanja, osobito na temelju fizičkog izgleda, dok se kod djece u predmetnoj nastavi i djece u srednjoj školi, uz navedeno, sve češće objavljuju i posljedice sekstinga, odnosno razmjene fotografija, videa i tekstualnih sadržaja koji prikazuju intimne dijelove tijela ili dopisivanja sa seksualnom konotacijom.

Koje su posljedice elektroničkog nasilja za žrtve? Kako ono utječe na njihovo mentalno zdravlje?

- Posljedice elektroničkog nasilja ovise i o obliku nasilja kojem je dijete izloženo, psihološkim osobinama žrtve, podršci okoline, trajanju nasilja… brojni su zapravo čimbenici te je stoga nemoguće generalizirati. Ono što se svi zajedno moramo potruditi je naučiti prepoznati žrtve elektroničkog nasilja i pomoći im. Tu osobito važnu ulogu imaju upravo roditelji, ali i nastavnici i stručni suradnici u školama. Među simptomima osobito treba istaknuti emocionalnu uznemirenost za vrijeme ili poslije korištenja interneta, izbjegavanje prijatelja, škole i grupnih okupljanja, lošije ocjene, nagle promjene raspoloženja i ponašanja, osjećaj ljutnje i depresivnost.

Kako se zaštititi?

- Najvažniji način zaštite je isključivo pravovremena edukacija. To prije svega znači da s digitalnim opismenjavanjem treba krenuti onoga trenutka kada dijete počne koristiti digitalne medije – ako je to s dvije godine, onda s dvije godine treba krenuti i s edukativnim pristupom koji će, naravno, biti primjeren djetetovom uzrastu. Itekako kasnimo ako s edukacijom čekamo da djeca krenu u školu jer će ona do polaska u školu već provesti na tisuće sati uz nove medije i medijske sadržaje.

Što škole i institucije mogu napraviti kako bi se spriječilo ili barem smanjilo elektroničko nasilje?

- Odgovor se nameće sam po sebi, a to je preventivnim programima i edukacijama koje istovremeno trebaju biti usmjerene na djecu, ali i na njihove roditelje kojima intenzivno nedostaje znanja u tom području. Edukacijama koje provodimo nakon što do nasilja već dođe zapravo samo gasimo požar kada je vatra već nastala te je stoga važno raditi na preventivnim programima kako bi se djecu osvijestilo o oblicima i posljedicama elektroničkog nasilja i neprimjerenog načina komuniciranja na internetu.

Što roditelji mogu napraviti kako bi zaštitili svoje dijete od elektroničkog nasilja?

- Danas je roditeljima, više nego ikad ranije, potrebna pomoć u odgajanju i zaštiti djece, osobito kada su u pitanju novi mediji i tehnologije. Naime, mnogi su roditelji svjesni brzog razvoja tehnologije te sam priznaju da teško prate taj razvoj i sam odnos novih medija i djece. Dok roditelji saznaju za brojne aplikacije i društvene mreže koje djeca koriste, mlađi ih naraštaju često već polako napuštaju. Kako je pokazalo već ranije spomenuto istraživanje EU Kids Online, čak 2/3 roditelja smatra da djeca bolje koriste nove tehnologije od njih samih. Stoga je prije svega važno da se roditelji educiraju, da prate digitalni razvoj i nastoje ići ukorak sa svime onime što taj napredak donosi, osobito kada su u pitanju djeca i potencijalno negativni utjecaji tehnologije na dječji razvoj i dobrobit. Kada govorimo o edukaciji, važno je da se roditelji upoznaju s oblicima elektroničkog nasilja te da svakodnevno s djecom razgovaraju o svim opasnostima koje prijete u virtualnom svijetu i da nauče djecu ne samo da se zaštite i kritički odnose prema virtualnim sadržajima, već i da kod djece odmalena stvaraju odnos povjerenja koji je, upravo u slučajevima elektroničkog nasilja, osobito onog koje je nastalo kao posljedica sekstinga, izrazito važan, ako ne i najvažniji.