Što pad cijena prirodnog plina znači za hrvatske potrošače i zaštitu okoliša?

Europa se guši u prirodnom plinu. Ali, to gušenje nije štetno, već blagotvorno. Zbog niza razloga cijene prirodnog plina na europskom tržištu tijekom proteklog ljeta dosegnule su iznimno nisku cijenu, najnižu u proteklih deset godina.

Tijekom proteklih tjedana cijena ovog energenta na nizozemskom TTF-u - najlikvidnijoj europskoj burzi - pala je ispod razine od 8 eura za megavatsat. U isto vrijeme prošle godine cijena istog proizvoda bila je tri puta viša, oko 26 eura za megavatsat.

Radi se o cijenama na takozvanom “day ahead tržištu”, gdje se kupuje plin za isporuku sljedećeg dana, a koje zbog toga najbolje reflektira aktualno stanje likvidnosti na tržištu. Iz PPD-a, najvećeg domaćeg distributera prirodnog plina, tvrde kako je takva cijena posljedica niza kratkoročnih utjecaja i kroz smanjenu potrošnju plina i kroz povećanu ponudu.

Stanje skladišta

“Rekordno stanje popunjenosti podzemnih skladišta plina u cijeloj EU te povećana proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, posebice vjetra, smanjila je trenutnu potražnju za plinom. Uz to, dobava plina iz Norveške i Rusije je na visokom nivou te su na terminal Gate u Rotterdamu pristigla dva broda s LNG-om. Sve navedeno uzrokovalo je višak plina u sustavu, što je smanjilo cijenu na TTF-u, koja je početkom ovog mjeseca bila najniža u posljednjih 10 godina. Ipak, treba znati i da je ta cijena vrlo volatilna. Samo tijekom rujna kretala se u rasponu od 7,5 eura do 12,25 eura po megavatsatu. Također, dugoročniji proizvodi imaju više cijene - za listopad je na razini od 13,4 eura po megavatsatu. A trenutna cijena prirodnog plina za buduću isporuku plina u prvom kvartalu 2020. na TTF-u trenutno je 51 posto skuplja od cijene plina za “day-ahead proizvod” i na nivou je od 19,4 eura po megavatsatu”, objašnjavaju iz PPD-a.

Objašnjenje ove diskrepancije krije se u različitim metodama formiranja cijene ovih proizvoda. Dok “day ahead” proizvodi reflektiraju odnos fizičke dostupne količine plina na tržištu i potražnje za njim u danom trenutku, na cijene plina za dugoročnije proizvode (mjesec, kvartal, sezona ljeto, sezona zima, plinska ili kalendarska godina), a koje su referentne opskrbljivačima za nabavne ugovore, utjecaj imaju prvenstveno kretanja cijena nafte, ugljena i emisije CO2, odnosa tečaja dolara i eura, doba godine (ljeto ili zima) te geopolitičke okolnosti.

A ta diskrepancija još je izraženija ako se analiziraju cijene na austrijskoj burzi plina u Baumgartenu (VTP) koja je zbog zemljopisne blizine i infrastrukturne povezanosti referentnija za određivanje cijene plina u Hrvatskoj. A cijene u Baumgartenu su znatno više nego u Nizozemskoj.

“To tržište je trenutno skuplje u odnosu na nizozemsko za oko 25 posto ako promatramo kratkoročni proizvod. Naime, on je trenutačno 11,45 eura po megavatsatu. No i na ovom tržištu je cijena niža u odnosu na prošlu godinu. Trend snižavanja cijena DA proizvoda na austrijskom tržištu uzrokovan je povećanim dotokom plina iz Slovačke na interkonekciji Baumgarten te očekivanjem porasta uvoza iz Njemačke. No, pad cijene kratkoročnih proizvoda u Austriji daleko je manji u odnosu na Nizozemsku jer su kratkoročni uzroci pada cijene značajno manji. Cijena za listopad na tom je tržištu veća za 19 posto, dok cijena plina isporučenog u prvom kvartalu 2020. košta čak 73 posto više”, kažu u PPD-u.

Kod razmatranja mogućih faktora koji bi mogli dovesti do povećanja cijena na europskom tržištu u PPD-u ističu nekoliko faktora.

Prvi razlog takvog povećanog rizika se u znatnoj mjeri krije u strahovima kako bi prvim danom 2020. mogla biti prekinuta opskrba ruskog plina u Europu.

Kriza u Ukrajini

Naime, zadnjim danom ove godine prestaje vrijediti i desetogodišnji ugovor o transportu plina koji je 2009. sklopljen između ruskog Gazproma i ukrajinskog Naftogaza, a temeljem kojeg je okončana velika plinska kriza iz 2009.

Ako taj ugovor ne bude produžen ili novi ne bude potpisan, ruski plin bi prestao teći kroz ukrajinske plinovode.

Realizira li se taj, još uvijek neizvjestan, ali posve moguć scenariji, cijeli niz država središnje i istočne Europe - među kojima je i Hrvatska - mogao bi opet biti prisiljen na neugodne i vrlo skupe redukcije prirodnog plina.

Dakako, mogućnost takvog scenarija povećava i rizik opskrbe, pa samim time i diže cijenu po kojoj se danas može kupiti plin koji će biti isporučen tada.

Upravo radi tog razloga europski potrošači plina zadnjih su mjeseci koristili nisku cijenu kako bi punili plinska skladišta diljem Europe i na taj način smanjili rizik u slučaju prekida isporuka u siječnju.

Već početkom ovog mjeseca, otprilike mjesec dana prije nego što obično započinju ciklusi povlačenja plina iz skladišta, europski kapaciteti bili su napunjeni 95 posto.

Faktori rasta

Ipak, kako posljednji izvještaji sugeriraju da su Rusija i Ukrajina ostvarile osjetan napredak u pregovorima oko novog transportnog režima, jača optimizam kako prekida neće biti.

U tome slučaju, s obzirom na puna skladišta, a dogode li se i pogodne klimatske okolnosti (topla zima) cijena plina mogla bi ostati niska i tijekom sezone grijanja. No, postoje još neki faktori koji bi mogli rezultirati rastom cijene.

Iščekuje se odluka Europske unije o ograničavanju pristupa Gazpromu korištenju OPAL plinovoda koji povezuje Sjeverni tok s njemačkim i ostalim srednjoeuropskim tržištima.

Bude li ta odluka negativna po Gazprom, smanjit će se količine plina dostupne u srednjoj Europi, pa bi cijena mogla rasti.

Još jedan mogući rizik je kretanje cijene nafte. S obzirom na to da još uvijek znatan broj ugovora za dobavu plina u Europi u svojoj cjenovnoj formuli ima uključen i element cijene nafte, njezin rast temeljem događaja poput napada na postrojenja u Saudijskoj Arabiji mogao bi dovesti do poskupljenja plina.

Na koncu, tu su i rizici vezani za anomalije koje su otkrivene u reaktorima francuskih nuklearnih elektrana, a koji bi mogli dovesti do smanjenog intenziteta njihova rada. U tom slučaju je za očekivati da će zbog zadovoljenja potreba za električnom energijom rasti proizvodnja plinskih elektrana. A to bi, pak, povećalo potražnju za tim energentom i, konzekventno, njegovu cijenu.

Mali potrošači

Ipak, kako god se kretala cijena plina na regionalnim tržištima, mali hrvatski potrošači nemaju razloga za brigu. Naime, segment opskrbe kućanstva još uvijek je djelomično regulirana djelatnost u Hrvatskoj, a cijena se određuje formulom koja se temelji na cijenama iz prošle godine.

Kako su generalno cijene plina u 2019. godini niže u odnosu na 2018. godinu, cijene plina za kućanstva od 1. travnja 2020. godine sigurno neće rasti.

“Prošle je godine zbog visokih cijena plina u Europi, plin hrvatskim kućanstvima trebao poskupjeti 19 posto, no formulom za izračun referentne cijene plina dozvoljeno je povećanje nabavne cijene za maksimalno 10 posto. Referentna cijena plina za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2020. godine iznosi 0,1985 kuna po kilovatsatu, pri čemu cijena nabave plina iznosi 0,1548 kuna po kilovatsatu, a premija, odnosno fiksni dio referentne cijene plina, iznosi 0,0437 kuna po kilovatsatu. Dakle, poznata je formula za izračun cijene plina za kućanstva za iduću sezonu grijanja. Raspolažući stvarnim podacima za 8 od 12 mjeseci ove godine, a koji ulaze u izračun referentne cijene plina za iduću sezonu te trenutnim cijenama dugoročnih proizvoda, nabavna cijena plina za kućanstva od 1. travnja 2020. niža je od trenutačne za 2,18 posto”, objašnjavaju iz PPD-a.

Sljedeće ogrjevne sezone, dakle, građani će kupovati nešto jeftiniji plin, a veći, poslovni, kupci već sad mogu iskoristiti povoljne okolnosti na ovom tržištu. Potraje li ovo razdoblje povoljnog plina, mogao bi to biti i konačni kraj energetskog korištenja ugljena u Europi, što je važan trenutak u borbi za zaustavljanje klimatskih promjena.