U poprilično dinamičnoj, a na trenutke čak i burnoj javnoj raspravi o setu zakonskih promjena koji bi trebao modelirati budućnost našeg mirovinskog sustava i dalje se premalo naglašava da jačanje individualne mirovinske štednje nema ozbiljnu alternativu jer je prvi mirovinski stup, koji se temelji na tobožnjoj međugeneracijskoj solidarnosti, ne samo bankrotirao nego je i logički neodrživ.
Nije problem prvog mirovinskog stupa samo trenutačna rupa od ogromnih 18 milijardi kuna godišnje koje se moraju nadomjestiti novcem poreznih obveznika umjesto da stižu iz džepa mirovinskih osiguranika. Treba reći da je sustav međugeneracijske solidarnosti šuplja priča koja je bila održiva samo u prošlom svršenom vremenu, dok je velik broj radnika uzdržavao vrlo mali broj umirovljenika. Tada...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....