E sad me već trakavica s Uljanikom počela živcirati. U mojoj glavi možda previše sklonoj simplifikaciji teško mogu shvatiti na osnovi čega naši sudovi odgađaju stečaj Uljanika. Svi uvjeti za otvaranje stečaja su tu. Premijer je rekao da ne mogu prihvatiti plan restrukturiranja. Priča je gotova. Zašto, ljudi moji, i dalje gubimo vrijeme traženjem nekih novih izgleda kad je stečaj, u konačnici, sasvim normalna stvar u životnom ciklusu poduzeća.
Zašto sam se počeo živcirati? Pa gubljenje vremena s Uljanikom ekstremno je skup sport. U pričama koje uspoređuju trošak restrukturiranja Uljanika i stečaja Uljanika potpuno se previđa potencijalni trošak proizišao iz propuštenih prilika. Umjesto mučenja s neprofitabilnim Uljanikom, mogli smo raditi nešto drugo, nešto isplativo. Ne...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....