Prošli tjedan pozornost su mi privukla dva vrlo zanimljiva čovjeka. Oba su negativci i pomalo nestvarni. Da se radnja scenarija o njihovu liku i djelu smjesti u neku uređenu zemlju, nitko živ ne bi pristao financirati produkciju filma uz obrazloženje da je priča nemoguća te, stoga, previše glupava. No, oba lika vrlo su stvarna, a njihove životne priče sasvim su istinite; neumoljiva empirija nam, nažalost, govori da nisu posljedica fantazmagorije nekih loših pisaca, inače vrlo čestih u hrvatskoj kinematografiji.
Prvi “heroj” koji mi je privukao pozornost vrgorački je profesionalni uhljeb, izvjesni Slobodan Granić, koji je izgubio spor protiv gradske uprave jer desetak godina nije radio ništa, nego je veći dio tog dugog razdoblja sjedio u kafiću i pio kavicu, kako kaže, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....