Ovaj model obrane preskup je za ponavljanje

Vijest od četvrtka: Vlada RH u ovoj godini očekuje pad BDP-a od 9,4 posto na što će najviše utjecati pad vrijednosti izvoza roba i usluga, u čijoj su strukturi prihodi od turističkih usluga činili oko 70 posto. Do snažnog će pada doći i kod domaće potražnje, točnije osobne potrošnje i bruto investicija, dok bi državna potrošnja, definirana mjerama koje se provode za zaštitu gospodarstva, trebala biti jedina kategorija potražnje koja će i dalje bilježiti rast. Prema procjeni Vlade, takav bi pad gospodarstva trebao biti kratkotrajan, u 2021. bi BDP trebao porasti 6,1 posto.

E sad, točna ili okvirna, optimistična ili pesimistična, zavodljiva ili namjerno pogrešna, procjena je samo procjena, a BDP je, da ne zaboravimo, samo orijentacijska brojka koja pokazuje okvirnu dijagnozu pojedine ekonomije. Jedini realan pokazatelj uspješnosti pojedine vlade u ovoj izvanrednoj kriznoj godini zato je usporedba duljine i dubine pada među pojedinim zemljama na regionalnoj, kontinentalnoj, a onda i globalnoj razini.

Hoće li do kraja godine hrvatski BDP pasti više ili manje od slovenskog, slovačkog ili mađarskog? Kakav je u usporedbi s prosjekom EU? Kakav je prosjek EU u usporedbi s prosjekom SAD-a? Kakav je prosjek Zapada u usporedbi s Azijom? A onda još (i važnije) koliko je porasla nezaposlenost, jesu li troškovi života rasli ili su se smanjili? Sad neizbježno slijedi gomila brojki, ali brojke su jednostavne, a ujedno i jedini danas opipljiv materijal za usporedbu.

Međunarodni monetarni fond, u svojoj nakon izbijanja pandemije revidiranoj i protukriznim mjerama pojedinih država prilagođenoj prognozi, eurozoni najavljuje pad od 7,5 posto (SAD-u 5,9 posto, Japanu 3,2 posto, Australiji 7,2, a Južnoj Koreji 1,3 posto), pri čemu bi najoštećenija bila Grčka s padom od 10 posto (čemu je uzrok i spori oporavak od krize 2008.). Slijedi virusom najteže pogođena Italija s padom od 9,1 posto i Španjolska s osam, pa Njemačka i Francuska sa sedam, odnosno 7,2 posto, Austrija sa sedam posto... Ujedinjeno Kraljevstvo prema toj procjeni ove će godine izgubiti 6,5 posto BDP-a, a Švedska, unatoč svojem specifičnom pristupu krizi, 6,8 posto (uz 263 od Covida-19 umrla na milijun stanovnika, za razliku od njemačkih 80 ili hrvatskih 18).

S Hrvatskom usporediva Slovenija izgubit će, prema MMF-ovoj procjeni, osam posto BDP-a, Češka 6,5 posto, Slovačka 6,2 posto, Poljska 4,6 posto, Mađarska 3,1 posto, Bugarska četiri posto... Pad ekonomije europskih zemalja u razvoju (a u toj su grupi i Hrvatska, Mađarska, Poljska i Bugarska) sveo bi se na prosjek od 5,2 posto.

Prema toj MMF-ovoj procjeni, ritam oporavka bio bi uglavnom, uz rijetke iznimke, u skladu s pretkriznim stanjem ekonomije. Nestabilnu Grčku u 2021. čeka rast od 5,1 posto, ali najbogatija Njemačka na scenu bi se 2021. vratila najbrže od svih ekonomski zdravih država, s rastom od 5,2 posto. Italija, koja tone najdublje, podigla bi se za 4,8 posto, Francuska 4,5 posto, Španjolska 4,3 posto, Slovenija 5,4 posto... Europa u razvoju oporavljala bi se u ritmu zajedničkih prosječnih 4,2 posto (Češka 7,5 posto, Slovačka pet posto, Mađarska i Poljska 4,2 posto, Bugarska šest posto). MMF Hrvatskoj predviđa nešto manji pad od Vlade (devet posto), ali i 1,2 postotna boda sporiji 4,9-postotni rast sljedeće godine. I to su, naravno, samo procjene koje će do kraja godine doživjeti barem još jednu reviziju.

MMF-ova procjena nije, naravno, jedina, niti je zajamčeno najbolja. Analiza bankarske grupe UniCredit (vlasnice Zagrebačke banke) Španjolskoj i Italiji ove godine predviđa pad ekonomije od 15 posto, Francuskoj 13,8 posto, Njemačkoj 10 posto, Austriji 9,1 posto, a Grčkoj čak 18,6 posto. Eurozona bi izgubila 13 posto BDP-a, što je 5,5 postotnih bodova više od MMF-ove procjene. Tko je pogodio? Vidjet ćemo na kraju godine, iako vjerojatno ni tada brojke neće biti identične.

Kada je riječ o zaposlenosti, bojim se da krizom teško pogođen, a radno intenzivan turizam u Hrvatskoj, zbrojimo li sve povezane biznise, donosi BDP-u i više od često spominjanih 20 posto, a ne optimističnih 12 posto koje navodi ravnateljica Ekonomskog instituta Maruška Vizek (N1 u petak). Tih 12 posto poravnalo bi ga sa španjolskom statistikom, a španjolska je ekonomija čak i u krizi daleko raznolikija od hrvatske. Broj zaposlenih u hrvatskom turizmu prošle se godine približio 150.000, što je gotovo deset posto ukupno zaposlenih. Koliko će ih trebati ove godine? Koliko dana će raditi? I gdje će raditi ako ih Covidom-19 umrtvljeni turistički biznisi ne zaposle?

I što bi se, ne bude li lijeka ili cjepiva protiv koronavirusa, trebalo dogoditi da hrvatska ekonomija ne dočeka 2021. ponovno zaključana?

Možda smo ipak nešto naučili na zbroju različitih iskustava. Možda ćemo, ponovi li se val pandemije (španjolska gripa vraćala se dvaput), znati upravljati krizom bez zaustavljanja ekonomije. Iskustvo “španjolke” s početka prošlog stoljeća naučilo je zdravstvene sustave da zemlje koje interveniraju ranije i agresivnije brže kreću s oporavkom. Hrvatska se prema Covidu-19 postavila na vrijeme i vrlo oštro, ali takav model obrane preskup je za ponavljanje. S druge strane, švedski, relaksirani i za ekonomiju možda manje štetan model pretpostavlja skandinavsku disciplinu i visoko razvijenu svijest o zajedništvu, dva ključna sastojka koji nam nedostaju.