Kontrolna točka

Marić gradonačelnik? Šapat sa zlom namjerom

Zagreb je financijski ozbiljno oštećen grad, nakon Bandićeva silaska trebat će mu netko s iskustvom kriznog upravljanja financijama
Zdravko Marić
 Damjan Tadic / CROPIX

HDZ odustao od Beroša, žele Zdravka Marića, piše na naslovnici Večernjeg lista od subote. Više neimenovanih HDZ-ovih dužnosnika potvrdilo je da u HDZ-u Zdravka Marića smatraju idealnim kandidatom za gradonačelnika Zagreba. Službena stranačka tijela navodno zasad o tome nisu raspravljala, ali sugovornici Večernjeg uvjereni su da bi Marić mogao dobiti izbore u Zagrebu. Možda su u pravu, ali…

Marić je, navodno, jednom već odbio takav scenarij svoje sudbine. Odbit će ga sigurno još jednom, a tko god da se nalazi među “dužnosnicima” koji su odlučili proširiti stranački šapat do medija, u tu akciju nije krenuo s dobrom namjerom.

Nagovoriti Zdravka Marića na prihvaćanje funkcije zagrebačkog gradonačelnika možda i nije nemoguće, da ima velike osobne ambicije pokazao je u trenutku kada je načelno prihvatio preuzeti premijersku poziciju, u vrijeme kad se raspadala vlada Orešković - Karamarko. Tko je zaboravio, tada je riječ bila o izvanrednoj situaciji u kojoj je trebalo zadržati smjer političkog raspada. Marić je već bio započeo proces financijskog restrukturiranja državnih financija, trebalo je spriječiti da neki novi premijer taj proces zaustavi.

Sada je, međutim, gotovo sve drugačije. Vlada je stabilna, Marić je prepoznat kao njen najbolji i najučinkovitiji ministar, štoviše, kao vjerojatno dosad najbolji hrvatski ministar financija. Njegova suradnja s premijerom je neupitna, a u Borisu Vujčiću, guverneru Hrvatske narodne banke, ima pouzdanog suradnika na hrvatskom putu prema eurozoni. Najvažnije od svega, njegov posao je daleko od dovršenog. On sam može biti profesionalno zadovoljan, zasad nema razloga da traži novi izazov.

Marić je pokazao da zna i može upravljati državnim financijama u teškim uvjetima i da je otporan na političke pritiske. U situaciji kada je kriza sve države, pa i Hrvatsku, natjerala na značajno, neplanirano, dodatno zaduživanje, bilo bi neodgovorno mijenjati dosad jedinog ministra financija koji je pokazao da mu mehanizmi upravljanja dugom nisu nepoznati (Martina Dalić vodila je državne financije prekratko). Andrej Plenković do danas nijednom riječju nije dao signal da razmišlja o smjeni ministra financija. Zašto bi?

Točno je da Zagrebu nakon 20 godina treba novi gradonačelnik i da u bitki za preuzimanje te funkcije od Milana Bandića šanse ima samo netko tko zna osvojiti povjerenje javnosti, a istovremeno je prepoznat i po svojoj učinkovitosti. Beroš i Marić danas su u tom kontekstu najčešće spominjani političari. Još važnije, njihov je rezultat mjerljiv na dnevnoj razini.

Koronavirus i povremena politizacija kriznog Stožera prilično su zagrizli u početnu karizmu ministra zdravstva Vilija Beroša, koja je danas vezana uz porast broja ljudi na respiratorima. Prosvjedni skupovi, poput subotnjeg zagrebačkog, pritom pokazuju da je javnost, kada je riječ o načinima borbe s pandemijom, već sada prilično podijeljena. Ne uspije li Hrvatska, ovaj put bez zatvaranja ekonomije, virus zadržati unutar granica izdrživosti zdravstvenog sustava, Beroševa popularnost bit će uništena. Zato Beroš, koji je svojedobno načelno i pristao biti HDZ-ov kandidat na zagrebačkim izborima (“napravit ću što stranka od mene zatraži”), danas više nije idealan sudionik te utrke.

Marić nije nesmjenjiv i sigurno nije jedini u Hrvatskoj koji razumije mehanizam državnih financija. Činjenica je, međutim, da politika u ovom trenutku nema stručnijeg i boljeg kandidata za ministra financija. S druge strane, Zagrebu će nesumnjivo nakon Bandićeva, danas već od većine očekivanog, silaska trebati netko s iskustvom kriznog upravljanja gradskim financijama, jer Zagreb je i prije pandemije i potresa bio financijski ozbiljno oštećen grad. Pitanje je je li Marić doista čovjek koji treba razmišljati o vodovodu, cestama, urbanizmu i vrtićima, baviti se gradskim festivalima, obilaziti požarišta i usput još razmišljati kako vratiti život u devastiranu Ilicu.

Zagrebu ne treba vrstan financijaš za gradonačelnika, jer to je druga vrsta posla, ali novom gradonačelniku trebat će “čovjek poput Marića” na mjestu šefa gradskih financija. Taj izuzetno zahtjevan posao danas je već ispod Marićeve razine, između ostaloga i zato što pretpostavlja druženje s ljudima koje ne želite imati u susjedstvu.

Usto, HDZ-u kao najjačoj stranci u državi treba čovjek na vrhu Zagreba, grada u kojemu je koncentrirana trećina hrvatske ekonomije. Marić nije i nikada neće biti stranački čovjek. Čak i da se učlani u HDZ, a odbio je kada su to od njega zatražili, on nije taj koji će reći “napravit ću što stranka od mene zatraži”. Iako je pokazao da je spreman i na političke kompromise, pa i na to da bude kandidat s HDZ-ove liste na prošlim izborima, bio je jasan i kad je rekao da je spreman otići ako se od njega zatraži da napravi nešto što smatra pogrešnim.

Upravo ovo zadnje, čini se, bilo je motiv za guranje šapta o “HDZ-ovu kandidatu Mariću”. Svojim načinom vođenja hrvatske financijske politike, kojim je državnu blagajnu zatvorio velikom broju ovisnika o proračunskim infuzijama, Marić se za mnoge pokazao prekrutim, kao što je prekruta dosad bila i “njegova” porezna politika koja je, unatoč polaganom smanjivanju poreznih stopa, često zaobilazila zahtjeve biznisa i dijela politike. Teško ga je smijeniti, zato treba pokušati s prekomandom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 23:51