Kineski dugovi i globalna politika gurnuli Australiju u duboku recesiju: ‘Ovo je ogromni negativni šok‘

U kojoj mjeri se sve dublja kriza kineskih developera može proširiti na ostatak planeta? Već je očigledno da je zbog pada kineske potražnje Australija ušla u duboku recesiju u trećem kvartalu, ali je još nejasno može li insolventnost krupnih igrača u kineskom nekretninskom biznisu inficirati globalna tržišta kapitala i niz industrija.

Prvo treba reći kako procjenama iz Nomura Holdinga kineski developeri drže najveći iznos duga u nekretninskom poslovanju u povijesti koji je viši od 5 tisuća milijardi dolara. Taj dug otprilike je dvostruko viši nego što je bio u 2016. godini te je veći od cijelog ekonomskog outputa Japana. Najveći problem jest to što je vrlo veliki dio toga duga jako rizičan. Čak 24 od 59 kineskih developera uvrštenih u ICE BoFA indeks azijskih korporativnih dolarskih obveznica ima obveznička izdanja kojima se trguje uz prinose više od 20 posto. Drugim riječima, vrlo je visoka šansa da neće moći servisirati svoje dugove, prijeti im bankrot. Pri tome se poslovanje većine velikih kineskih developera naglo usporava: ukupna prodaja 100 najvećih developera u Kini u rujnu je bila 36 posto niža nego prije godinu dana. U najvećim problemima oni su najveći. Prema podacima e-House China Enterprise Holdingsa 100 je najvećih developera (među kojima je sada i već notorni Evergrande, ali i Country Garden Holdings te China Vanke) zabilježilo u godini dana pad prometa od 44 posto. To znači da je dosadašnji model rasta u nekretninskom biznisu u Kini, koji se temeljio na agresivnom zaduživanju, prešao točku s koje je moguć povratak te je nerealno očekivati povratak na staro.

Primjer Evergrandea: To je kompanija koja drži više od 300 milijardi duga i najzaduženija je na svijetu. Prema procjenama Goldman Sachsa od toga je čak 156 milijardi duga na izvanbilančnim pozicijama, uključujući garancije koje su pomagale kupcima da dobiju kredite. Tijekom ovih tjedna Evergrande je promašio rokove za isplatu obveza po više obvezničkih izdanja u iznosu većem od 180 milijardi dolara i čini se da definitivno klizi prema bankrotu.

Još je nekoliko ogromnih kineskih developera na istoj putanji kao i Evergrande.

Čak i ako se zanemari da je problem duga kineskih kompanija istodobno i problem koji će se vrlo vjerojatno odraziti na zapadna tržišta duga, posljedice krize modela kineskih developera osjetit će veliki broj njihovih globalnih partnera ili partnera kineskih kompanija koje rada poslove pod vodstvom developera.

Jedna od najviše pogođenih država sasvim sigurno će biti Australija, zemlja kojoj se sigurni gospodarski rast kroz cijeli niz godina temeljio na velikim volumenima izvoza raznih sirovina u Kinu. Primjerice, u 2020. godini izvoz željeza u Kinu činio je 40 posto ukupnog australskog izvoza.

U 2021. godini pad potražnje u Kini praktično je zaustavio australsku rudarsku industriju. Nakon što su ogromni developeri poput Evergrandea, Sinica ili Fantasia Landa usporili gradnju, drastično je pala kineska potražnja za željezom, čelikom, željeznom rudačom, ugljenom, bakrenom rudačom, olovom, aluminijem… Dodatni je problem što je u Kini izgrađeno puno previše stanova. Procjenjuje se da ih je 90 milijuna prazno. Mnoga naselja-duhovi počela su se rušiti te će se povećati biznis recikliranja građevinskih materijala. Ako izvučete puno čelika i bakra iz srušenih zgrada, past će i potražnja za ugljenom jer je reciklaža jeftinija i učinkovitija od inicijalne proizvodnje pa je potrebno manje australskog ugljena.

U 2012. godini Kina je uvozila 70 posto globalne proizvodnje željezne rudače što je iznosilo oko 680 milijuna metričkih tona, dok je sama proizvodila 280 milijuna metričkih tona. Oko 60 posto tog uvoza u Kinu je stizalo iz Australije. Danas je zapadna i centralna Afrika sama sposobna isporučiti oko 600 milijuna tona čelične rudače, a Kamerun i Kongo oko 70 posto svog financiranja rade preko Kineza, što znači da Australci i Britanci u rudarskim biznisima u tim dijelovima Afrike više nisu potrebni te su već počeli gubiti rudarske licence. Australska vlada neće moći naći način da nadomjesti izgubljeni izvoz.

U svemu ovome situaciju je Australcima dodatno zakompliciralo njihovo potpisivanje Aukus sporazuma sa Sjedinjenim državama za dobavu nuklearnih podmornica vrijednih 90 milijardi dolara. Osim što su naljutili Francuze, koji su izgubili taj posao, stavljanje naglaska na strateško vojno partnerstvo s Amerikancima radi kontrole Kine, nije se, naravno, svidjelo niti Kinezima, pa su iznenada prestali uvoziti australski ugljen. Pri tome treba znati da u Kini vlada nestašica ugljena. Zbog nestašice ugljena dolazi i do redukcija električne energije, pa i smanjenja proizvodnje u cijelom nizu tvornica. S obzirom na to da ne žele više australski ugljen, vlasti kineskih provincija koje su najveći domaći proizvođači ugljena dale su nalog rudnicima da povećaju mjesečnu proizvodnju za 30 posto. Cilj im je očigledno nanijeti bol australskoj ekonomiji. Nije toliko bitno, ali Kina je zaustavila i uvoz rakova iz Australije, dok australski bakar i željeznu rudaču vjerojatno više neće trebati zbog krize developera. Željeznu rudaču sada mogu dobavljati i iz Afrike.

Australija je izbjegla više recesija zahvaljujući snažnoj potražnji iz Kine, ali sada su zbog produženih lockdowna i odnosa s Kinom u recesiji za koju ekonomisti očekuju da će biti jedna od najvećih kontrakcija u povijesti. Procjenjuje se kako bi BDP Australije u trećem kvartalu mogao pasti 4,5 posto u odnosu na prethodni kvartal, i to dok veći dio planeta ide putem oživljavanja gospodarstva i oporavka.

Grafikon ispod pokazuje kako sve do trećeg kvartala tj. velikog pada kineske potražnje, Australija nije imala značajnih problema s održavanjem ekonomskih aktivnosti

I 1

„Zbog svih namjera i svrha australska ekonomija trenutačno je u proizvedenoj recesiji te prolazimo kroz ogromni negativni šok“, upozorio je Gareth Aird, šef Australske ekonomije pri CBA-u.

Kombinacija kineskog duga, globalne politike (Aukus) i pad potražnje za sirovinama već su gurnuli Australiju u duboku recesiju iz koje će se teško vaditi. Ostaje otvoreno pitanje može li se uz jačanje inflatornih trendova te pogoršanje zastoja u lancima u opskrbi, sve skupa zaplesti u nepredvidljivu globalnu recesiju.