Zbog ekstremnih vrućina i poljoprivrednici rade drugačije: ‘Prije 20 ili 30 godina, to bi bilo nezamislivo‘

Unatoč svim naporima koje svijet ulaže kako bismo živjeli održivo, smanjili količinu stakleničkih plinova u zraku i smeća u oceanima, neke su štetne posljedice klimatskih promjena postale neizbježne. Najbolje su toga svjesni poljoprivrednici, kojima nema druge nego prilagoditi se novim uvjetima, u kojima moraju češće zalijevati nasade, dobro gnojiti tlo, pronalaziti sorte biljaka čijoj vegetaciji pogoduju novi vremenski uvjeti - i o svemu se tome brinuti na vrućinama na kojima se teško diše, a kamoli radi.

Marijo Puškarić, vlasnik poljoprivrednog obrta Agro Puškarić u Kaniškoj Ivi pokraj Garešnice, kaže da su se okolnosti za proizvodnju u proteklih 40-ak godina do te mjere promijenile da se čini da danas živimo u nekoj drugoj zemlji, a ne u onoj u kojoj je kao dijete s ocem radio na obiteljskoj zemlji.

Ljetni su mjeseci s vrlo visokim temperaturama i bez padalina dulji, a količina padalina koja je nekad bila godišnji prosjek sada padne u znatno kraćem razdoblju, i to baš izvan vegetacijskog razdoblja. Nekad su najkišovitiji ljetni mjeseci bili svibanj i lipanj, a ovaj potonji danas je obilježen sušom. Količina vode po svakom zalijevanju ostala je ista, ali zalijeva se češće - krumpir se umjesto svakih šest ili sedam dana zalijeva svaki treći, a luk baš svakodnevno umjesto svakog drugog dana.

- Ako biljka dulje ostane bez vode, vegetacija se prekine i više ju nije moguće pokrenuti. Zbog toga je izrazito važno nasadima osigurati dovoljne količine vode, koja sada zbog visokih temperatura brže isparava, a i biljke je koriste više - objašnjava Puškarić.

Na svojem imanju uzgaja industrijski krumpir za proizvodnju čipsa, luk, češnjak, soju, žitarice, pivski ječam te žitarice i kukuruz za silažu. Sve je počelo sa žitaricama, a kako je s otvaranjem hrvatskog tržišta drugim zemljama Europske unije njihove otkupna cijena pala, proizvodnju je odlučio proširiti kulturama koje rastu cijelu godinu. Luk i češnjak se, primjerice, trgovačkim lancima isporučuju tijekom svih 12 mjeseci, pa svojim radnicima može ponuditi stalni posao.

Poljoprivredni obrt Agro Puškarić zapošljava 30 ljudi u stalnom radnom odnosu. U ljetnim mjesecima ekipa se pojača sezoncima jer plodove tada treba ubrati i pripremiti ih za prodaju, a velik dio poslova i dalje se mora obavljati ručno. Tako, recimo, nema stroja koji čisti vanjske ljuske češnjaka i reže korijenje, pa svaki plod mora proći kroz ljudske ruke.

Njiva bijelog luka

Vlado Kos/cropix/Cropix

Zbog toga Marijo Puškarić ističe da vrućine dodatno otežavaju ionako teške i zahtjevne fizičke poslove.

- Teško je izdržati dan na polju po ovim vrućinama, pa se trudimo biti vani minimalno, onoliko koliko moramo, i da to bude rano ujutro ili predvečer kako bismo izbjegli najtoplija razdoblja u danu - objašnjava vlasnik poljoprivrednog obrta Agro, koji i sam u polju provede oko 12 sati dnevno.

Zbog klimatskih promjena izmijenio se način na koji se brinu za biljke. Gotovo sve kulture sade se ili siju oko 20 do 25 dana ranije nego prije nekoliko desetljeća. S druge strane, takvi su uvjeti omogućili da se na istoj površini u jednoj godini mogu proizvesti dvije kulture, što je jedna od rijetkih pozitivnih strana klimatskih promjena. Nakon žetve žitarica i berbe luka, češnjaka i ranog krumpira, na isto se mjesto sadi kukuruz, koji se pokazao kao najstabilniji kad je riječ o prinosu.

- Prije 20 ili 30 godina, to bi bilo nezamislivo, ali je danas moguće jer kulture dozrijevaju deset do 20 dana ranije, pa se ranije i ubiru. Zbog ranije sjetve postrnih kultura uslijed više dnevne temperature postrni usjevi uspijevaju dozoriti i dati dobar urod - govori.

Najbolji primjer toga je krumpir, koji je, objašnjava ovaj poljoprivrednik, podrijetlom s Anda, pa ne voli vrućine. Kada temperature prijeđu 30 Celzijevih stupnjeva, on se ne može normalno razvijati. Zbog toga se u posljednje vrijeme izabiru ranije sorte, koje imaju stabilnije prinose, iako su se prije ovih klimatskih promjena sadile kasnije sorte koje zbog dulje vegetacije daju veći prinos.

Ostaje činjenica da ništa neće uroditi plodom ako se u ljetnim mjesecima ne osigura dovoljno vode, pa je Marijo Puškarić na svojem imanju razvio sustav navodnjavanja vrijedan tri milijuna eura. Taj iznos pokriva cijenu vodovoda, infrastrukture, akumulaciju i svu opremu koja je potrebna za adekvatno zalijevanje biljaka. Kada se uloži trud i odrade adekvatna gnojidba i zalijevanje, kaže, onda ne izostaju ni dobri rezultati.

Kako se očekuje da će temperature svake godine biti sve više, dodatno će im pomoći to što se u njihovoj blizini gradi novi veliki sustav za akumulaciju i distribuciju vode. Puškarić je zadovoljan ovim projektom, za koji vjeruje da će omogućiti dugoročnu stabilnost, no takvih je inicijativa na razini Hrvatske i dalje premalo.

- Država bi trebala staviti naglasak na gradnju infrastrukture za navodnjavanje jer oborina je dovoljno tijekom kalendarske godine, samo ih treba zadržati (akumulirati) uz površine kojima se gospodari pa, kada je potrebno, distribuirati poljoprivrednim kulturama. To je najprirodniji i najjednostavniji način, koji ujedno omogućava da se voda za piće ne troši - predlaže Puškarić.

Dodaje kako je važno podržati gospodarstvenike koji sami razvijaju infrastrukturu za navodnjavanje jer to omogućava održivost njihove proizvodnje, što koristi cijelom društvu.

- Navodnjavanje osigurava stabilnost proizvodnje hrane, ali i ekonomsku održivost proizvođača. Dugoročno, poljoprivredna proizvodnja bez navodnjavanja neće biti izvediva jer suše mogu smanjiti prinos i do 80 posto - zaključuje Puškarić.