U nastavku donosimo:
- političku pozadinu proračuna i zbog čega je ministar financija Tomislav Ćorić ostavio fiskalni okvir unutar Maastrichta
- što konkretno najviše puni rashodnu stranu i kako to mijenja manevarski prostor za razvojne poteze
- usporedbu službenih planova i rebalansa kroz projekcije te gdje se vidi najveći zaokret
- što dugoročno znači automatizam u mirovinskom i plaćama te koje su implikacije za buduće reforme
- prioritete obrane u odnosu na ostale potrebe proračuna i zašto je došlo do nijansiranih promjena u planu
Najnoviji prijedlog proračuna Vlade RH posljedica je nesmiljene političke utakmice u kojoj se vlast pod kontinuiranim žestokim pritiskom oporbe izrazito trudila agresivno dizati plaće i mirovine, što je, sasvim očekivano, čistim automatizmom ministru financija Tomislavu Ćoriću suzilo prostor za kreiranje ambicioznije fiskalne politike, ali ga je ipak - prema projekcijama - uspio zadržati u okvirima Maastrichta, što je vrlo bitno za malu i otvorenu zemlju poput Hrvatske, i to ne samo zbog zajedničkih pravila EU.
U novom proračunu tako se sada vidi da samo mirovine te plaće u javnom sektoru uz socijalne naknade gutaju više od polovice rashoda, dok je porezni prihod među najbrže rastućima u EU. Sada ostaje pitanje hoćemo li, unatoč popriličnom rastu poreza i doprinosa, ostati u ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....