U Sloveniji su izračunali da će, ako ne uvedu mjere, u tri godine izgubiti 3000 radnih mjesta. Što čeka Hrvatska?

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) upozorila je u utorak da hrvatske tvrtke posluju u nepovoljnijem položaju u odnosu na konkurente u brojnim državama članicama Europske unije jer nemaju na raspolaganju instrumente koji industriji omogućuju veću predvidljivost i niže troškove električne energije. Stoga, kao jedno od ključnih rješenja poslodavci predlažu uspostavu nacionalnog programa temeljenog na europskom okviru CISAF (Clean Industrial Deal State Aid Framework), koji državama članicama omogućuje privremenu državnu potporu energetski intenzivnim industrijama.

Naglasili su da se ne radi o klasičnoj subvenciji računa za električnu energiju, nego o vremenski ograničenoj i strogo ciljanoj potpori, pri čemu bi najmanje polovica dodijeljenih sredstava morala biti reinvestirana u projekte energetske učinkovitosti, elektrifikacije proizvodnje, obnovljivih izvora energije i sustava za pohranu energije.

HUP: Porezna politika ne smije kažnjavati izvrsnost i ulaganja u produktivnost

Glavna direktorica HUP-a Irena Weber i direktorica HUP-ove Udruge energetike Petra Sentić istaknule su da je Sloveniji odobren taj mehanizam od 1. lipnja ove godine. Budući da je on dostupan do 2030. godine, konstatirale su da Hrvatska nema puno vremena da bi ga mogla iskoristiti.

Pritom, upozorile su, u Hrvatskoj veliki industrijski potrošači energije i dalje plaćaju punu tržišnu cijenu struje, koja se kreće oko 120 eura po kilovatsatu. To je znatno više nego u mnogim drugim zemljama te iznad prosjeka EU, a pogotovo je iznad cijena koje plaćaju proizvođači u SAD-u, Kini i Indiji, što sve ugrožava konkurentnost hrvatske i europske industrije.

- U Sloveniji su utvrdili da bi bez toga u svojoj industriji, koja je jača nego u Hrvatskoj, izgubili u tri godine oko tri tisuće radnih mjesta, a u Hrvatskoj bi to moglo biti i više. Zato je CISAF za nas važan, jer daje dozvolu državi članici da smije dati potpore za energetski intenzivne industrije i time umanjiti trošak energije, koji u prosjeku u tim industrijama iznosi 25 do 30 posto ukupnih troškova, slično kao i za trošak rada. To je u sadašnjim okolnostima stalnog rasta cijena i nestabilnosti zbog geopolitike neodrživo za razvoj - smatra Sentić.

Prema izračunu HUP-a, ako bi Hrvatska, po uzoru na Sloveniju, osigurala godišnji okvir od 30 milijuna eura, to bi uz obvezu reinvestiranja značilo trenutačnu mobilizaciju 15 milijuna eura privatnog kapitala godišnje u projekte energetske trazicije i ostvarenje ciljeva NECP-a bez dodatnog opterećenja poreznih prihoda.

CISAF- poslodavci

Hup/

Marin Bekavac, voditelj za procese i energiju u Cemexu, rekao je kako su za energetski intenzivnu industriju visoki i nepredvidljivi troškovi električne energije ozbiljna prepreka za ulaganja i dugoročnu održivost proizvodnje.

- Ako hrvatske tvrtke imaju znatno više, a istovremeno manje predvidljive troškove električne energije od svojih konkurenata u drugim državama članicama Europske unije, tada je sve teže opravdati nova ulaganja i zadržati postojeće proizvodne kapacitete u Hrvatskoj. Bez instrumenata poput CISAF-a postoji realan rizik smanjenja proizvodnje, a dugoročno i gašenja pojedinih proizvodnih kapaciteta - upozorio je Bekavac.

Među prijedlozima HUP-a su i kombiniranje CISAF-a s kompenzacijama za neizravne troškove ETS-a, osnivanje međuresorne radne skupine Ministarstva gospodarstva, Ministarstva financija i HUP-a, ubrzanje izdavanja dozvola za projekte industrijske elektrifikacije i obnovljivih izvora energije te reforma mrežarina i razvoj dugoročnih ugovora o kupnji električne energije (PPA).

Iz HUP-a upozoravaju da bi izostanak takvih mjera mogao dovesti do slabljenja konkurentnosti domaće industrije i usmjeravanja novih ulaganja prema državama koje su svojim gospodarstvima već osigurale stabilnije i predvidljivije uvjete poslovanja. Cilj predloženih mjera, zaključuju, nije administrativno snižavanje cijene energije, nego stvaranje okruženja u kojem hrvatska industrija može dugoročno planirati poslovanje, ulagati i provoditi zelenu tranziciju.

Svoja su iskustva iznijeli i predstavnici nekoliko kompanija - sisačke čeličane (koja ne radi od 2024. najviše zbog porasta troškova energije), ABS-a, Bauwerk Grupe, Cemexa i drugi - te su se složili da bi za njih, kao i za svu industriju, a posebno metalsku, takvo rješenje bilo spasonosno za zadržavanje i povećanje konkurentnosti i broja radnih mjesta.