U Italiji 100.000 farmi pred gašenjem, ispitali smo stanje u Hrvatskoj: ‘Neki već rasprodaju stoku...‘

Oko sto tisuća talijanskih poljoprivrednih gospodarstva ili svaka deseta farma u toj zemlji je pred prestankom proizvodnje zbog eksplozije troškova rada, tvrdi tamošnje udruženje farmera Coldiretti pozivajući se na istraživanje agencije za istraživanje poljoprivrede Crea.

Talijanski farmeri, navodi Coldiretti, najviše su na udaru rasta cijena umjetnog gnojiva, 194 posto, goriva (129 posto) te hrane za uzgoj stoke (90 posto).

- Rast troškova proizvodnje hrane i stoke svugdje je u Europskoj uniji otprilike isti, a ključno je da EU subvencionira u okviru jedinstvene poljoprivredne politike proizvodnju na hektaru poljoprivrednih površina s oko 2500 kuna, a stvarni ekonomski trošak je oko 10 tisuća kuna po hektaru - rekao nam je član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić povukavši, na naš zahtjev, paralelu između trenutnih uvjeta za proizvodnju hrane u Hrvatskoj i Italiji. U Hrvatskoj je, navodi Brlošić, sjetva ove godine skuplja za dvije milijarde kuna u odnosu na lani. Popisu roba koje su poskupile potpredsjednik HPK dodaje i dijelove i opremu za održavanje strojeva, kao i same nove strojeve.

Jesen kao pokazatelj

- Kada govorimo o održivosti domaće proizvodnje pod ovim uvjetima, pravi pokazatelj će biti jesen ove godine jer sada se dijelom koriste zalihe repromaterijala nabavljene po starim cijenama, radi se s gubitkom, investira se ono što se ima, ali to ima svoje granice - napominje Brlošić. Na pitanje ima li u nas gašenja proizvodnje, odgovorio je kako dio vlasnika farmi rasprodaje stoku i prestaje s uzgojem zato što im se više ne isplati. U ratarskoj proizvodnji, prema Brlošićevim informacijama, zasad nema gašenja poljoprivrednih gospodarstava zbog naraslih troškova rada.

Iz udruge za tov junadi 'Baby Beef' potvrdili su nam da u ovakvim uvjetima proizvodnje velika većina njihovih članica neće moći održavati svoj uzgoj.

- Ne da većina hrvatskih proizvođača junadi razmišlja o prestanku proizvodnje jer je ista neisplativa, oni to moraju napraviti jer će ovakvim trendom škara cijena uzrokovati totalni bankrot i gubitak imovine. To nije trend od početka ove godine, već skoro dvije godine unatrag. No, koja je alternativa? Moguće je rasprodati stoku i nastaviti se baviti ratarstvom koje je nadrealno isplativo, no nije lako odustati od proizvodnje junadi u koju su mnogi naši članovi i njihove obitelji uložili cijeli život - kazao nam je Zvonimir Širjan iz 'Baby Beefa'.

Govoreći o naraslim troškovima uzgoja junadi, Širjan je, među ostalim, istaknuo da su još 2020. porasle cijene stočne hrane za više od 180 posto, rasle su cijene energenata, a kukuruz, ističe, koji je osnova za tov junadi, prije godinu i pol je bio 90 lipa, a danas mu je cijena oko 2,5 kuna za kilogram.

Sve manje teladi

- Teladi ima sve manje, jer je i cijena mlijeka kao osnovnog prihoda farmerima koji uzgajaju krave jako niska. Otuda, kontinuirano se smanjuje broj krava. Imajući u vidu povećanje cijene kod naših kupaca junadi od četiri do pet kuna po kilogramu, nedostatak prihoda od prodaje je nepodnošljivih šest do sedam kuna po kilogramu juneta, što je kumulativno tri do četiri tisuće kuna po grlu - upozorava Širjan. On ukazuje na pomalo paradoksalnu situaciju na tržištu gdje je, navodi, potražnja jako velika, a junad nikad u relativnom omjeru nije bila jeftinija.

- Danas za jedno june od 550 kilograma možete kupiti manje od četiri tisuće kilograma kukuruza, što to isto june i pojede. Za troškove energije, rada, amortizacije i samog teleta koje nam je potrebno za tov ne ostaje gotovo ništa - zaključuje naš sugovornik iz udruge 'Baby Beef'.

Da su uzroci problema naših i talijanskih proizvođača hrane slični ukazuje i navod iz spomenutog izvješća Coldirettija o smanjenju proizvodnje kukuruza u Italiji za trećinu u posljednjih deset godina. Smanjenje usjeva, upozoravaju iz Coldirettija, uzrokovanog povećanjem troškova, riskira povećanje ovisnosti iz inozemstva za isporuku poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Otuda, prema istome izvoru, Italija je već obvezna uvoziti 64 posto pšenice za kruh, 44 posto potreba za tjesteninu, 16 posto mlijeka, 49 posto goveđeg i 38 posto svinjskog mesa. I Hrvatska značajan dio spomenutih prehrambenih proizvoda uvozi.