‘U Hrvatskoj se javna nabava temelji na pogodovanju i klijentelizmu: 31% natječaja samo s jednim ponuditeljem‘

U Hrvatskoj se nepravilnosti u javnoj nabavi temelje na pogodovanju i klijentelizmu u javnim natječajima, pokazala je analiza Instituta za javne financije, u kojoj se uz ostalo navodi da je od 2013. do 2020. čak 31 posto natječaja bilo sa samo jednim ponuditeljem.

U novom broju Osvrta Instituta za javne financije (IJF), Vjekoslav Bratić, Martina Pezer i Branko Stanić analizirali su nedostatke u sustavu javne nabave i energetskom sektoru s ciljem povećanja odgovornosti institucija i jačanja vladavine zakona. Analizom su obuhvatili Bugarsku, Hrvatsku, Mađarsku, Rumunjsku, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju.

Izdvojila su se dva oblika ranjivosti upravljanja u jugoistočnoj Europi - integritet javne nabave i upravljanje državnim poduzećima u energetskom sektoru.

"Iako se korupcija u javnoj nabavi javlja u različitim oblicima, zemljama jugoistočne Europe zajedničko je favoriziranje i klijentelizam, precijenjena vrijednost ugovora, prilagođeni uvjeti natječaja koji odgovaraju obilježjima određenog poduzeća, sukob interesa u postupku javne nabave, visoki udio zatvorenih postupaka te izmjena ugovora u fazi provedbe", zaključili su analitičari.

Ključni rizici upravljanja u energetskome sektoru u poduzećima u državnome vlasništvu u tim zemljama su neusklađenost zakonskog okvira sa smjernicama o upravljanju poduzećima u državnome vlasništvu OECD-a, ograničena financijska transparentnost, financijska ranjivost te politička imenovanja.

U Hrvatskoj se nepravilnosti javne nabave temelje na pogodovanju i klijentelizmu u javnim natječajima. Tako, pokazala je analiza, u razdoblju od 2013. do 2020. čak je 31 posto natječaja bilo sa samo jednim ponuditeljem, a kod određenih natječaja objava i trajanje razdoblja za donošenje odluke ukazuju na rizik od korupcije.

Rizik od korupcije dodatno je pojačan u pandemijskom razdoblju. U energetskom sektoru izdvaja se zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju te pranje novca (Ina), primanje i davanje mita te nezakonito pogodovanje i dogovoreni natječaji zbog čega se poslovi preplaćuju (Janaf). U aferama su često upleteni direktori sa snažnim političkim vezama, što još jednom ukazuje na duboko ukorijenjeni problem povlaštenog tretmana poduzeća zbog političkih veza i predstavlja nepresušni izvor za korupciju, istaknuto je.

U Hrvatskoj su u razdoblju 2013.-2020. oko polovine ukupne vrijednosti ugovora osvojili ponuđači koji nisu bili privatni subjekti, već poduzeća u djelomičnome ili potpunome vlasništvu države, i upravo tu je "plodno tlo" za određene zlouporabe, piše u analizi.

Kako pojašnjavaju istraživači, javnu nabavu u Hrvatskoj općenito karakterizira česta primjena jednostavnih nabava to jest bez obveze raspisivanja javnog natječaja za određene vrijednosti roba, usluga i radova. Budući da podliježe samo internim aktima i kontrolama, jednostavna nabava često se ne provodi prema propisima što u konačnici dovodi do problema izravnog ugovaranja.

Iz IJF-a su zaključno poručili da je izuzetno važno transparentno upravljati državnim poduzećima, posebice u energetskom sektoru koja su suočena s brojnim izazovima, pogotovo u pogledu upravljačkih nedostataka u javnoj nabavi.