Sredinom prošle godine hrvatska Vlada tiho je donijela zakon koji je malo tko primijetio: svi veći trgovački lanci moraju svakodnevno objavljivati cijene na svojim službenim stranicama.
Ali da bi taj zakon išta značio prosječnom kupcu koji stoji pred policom u dućanu i pita se je li cijena paste za zube u drugom trgovačkom lancu niža - netko mora te podatke pokupiti, složiti i staviti čovjeku pred oči.
E pa upravo to rade četiri studenta četvrte godine zagrebačkog RIT-a (Rochester Institute of Technology). Aplikacija se zove Supa Kuna, Supa dolazi od Supabasea, baze podataka koja je okosnica tehničke arhitekture projekta, a Kuna je referenca na valutu koja je otišla s ulaskom eura (uz nju je, nažalost, otišao i osjećaj da stvari ne koštaju mnogo). Aplikacija je besplatna, bez oglasa, dostupna je na Androidu i iPhoneu. Brend čak ima i maskotu superheroja.
"Svako jutro u osam sati, po zakonu, lanci moraju objaviti ažurirane cijene. Supa Kuna ih sve pokušava pohvatati. U praksi to znači da aplikacija svakodnevno procesira podatke 24 trgovačka lanca i prati 195 tisuća unikatnih proizvoda - što na kraju ispadne oko deset milijuna različitih cijena koje se konstantno osvježavaju. Zbog kašnjenja pojedinih lanaca, podaci su u našoj aplikaciji dostupni otprilike oko deset ujutro", objašnjava Franko Fišter, CEO projekta.
Ideja Supa Kune je jednostavna: otvorite aplikaciju, potražite proizvod i odmah vidite gdje je najjeftiniji, koliko košta u svakom dostupnom lancu i čak i kartu cijele Hrvatske s razlikama u cijenama po lokacijama.
Isti proizvod može koštati 1,69 eura na jednom kraju grada ili 1,79 na drugom. Nije dramatična razlika za jedan proizvod, ali to nije ni poanta.
Poanta je košarica. Jer ako spremate tjedni šoping - a tim se kupcima tvorci ove aplikacije najviše obraćaju, pogotovo obiteljima koje još nisu stigle do plaća koje bi svaku brigu oko cijena učinile suvišnom - u aplikaciji složite listu svega što trebate.
Puljani konstruirali plutaču koja detektira onečišćenje mora
"Kod Arene, primjerice, u radijusu od sto metara imate pet različitih dućana. Složite košaricu, kažete u koliko ste dućana voljni ući i aplikacija vam izbaci optimalnu kombinaciju - u ovaj odi po ovo, u onaj po ono. Ako imate malo više vremena, itekako se isplati", opisuje Fišter.
U timu ih je četvero: uz Franka, tu su još Denny Adrian Lulak kao COO, Samuel Spence kao CTO i Wisdom Anthony kao CPO ili Chief People Officer, svojevrsni glas korisnika unutar tima.
Anthony je, inače, došao studirati iz Nigerije i odlučio ostati u Hrvatskoj, a Spence je iz Kalifornije. Svi su se našli na faksu, svi završavaju četvrtu godinu kao programeri.
Ekipa je, dakle, visoko tehnička, što znači da im je marketing dosad bio - riječima osnivača - ograničen. Unatoč tome, aplikacija broji nešto više od 1300 korisnika, od kojih je 500-600 aktivno svaki mjesec. Sada im se pridružilo dvoje novih članova tima, pripravnika koji će se baviti upravo tim dijelom poslovanja.
No, to znači i da je aplikacija u visokom stupnju zrelosti, premda tim svakodnevno donosi nova poboljšanja. Što se tiče monetizacije, ne planiraju oglase, nego ostvaruju partnerstva s brendovima.
"Naši korisnici su doslovno ljudi koji su upravo u trenutku kada odlučuju što kupiti i kuda ići. To je publika kakvu si svaki brend želi. Ako sklopimo partnerstvo s, na primjer, Coca-Colom, njihova se bočica može pojaviti prva u rezultatima - i to nije reklama koju netko preskoči, nego proizvod koji čovjek vidi dok otvara svoju šoping-listu", objašnjava Fišter logiku modela.
Aplikacija nije ostala samo na namirnicama. Prati se i gorivo - sve benzinske u Hrvatskoj s cijenama po vrstama, sve uredno prikazano na karti.
Tu je i infrastruktura za električna vozila: punionice s brojem priključaka, snagom u kilovatima i lokacijom.
Ova komponenta upravo dobiva i AI sloj, koji još nije u javnoj verziji aplikacije. U pozadini radi Gemini - tim koristi Googleov model dijelom zbog cijene, a dijelom zato što su ga uvježbali da bolje razumije kontekst aplikacije.
AI asistent vidi koje gorivo koristite, gdje se nalazite i predlaže najbliže i najjeftinije punjenje.
Ekipa Supa Kune nije se bavila samo pisanjem koda. Bili su u kontaktu s Ministarstvom gospodarstva, koje ih je samo kontaktiralo jer su htjeli čuti perspektivu onih koji u praksi rade s podacima koje zakon generira.
I tu su im ukazali na priličnu rupu: naime, zakon obvezuje hipermarkete i supermarkete da izlistavaju cijene, ali ne i manje kvartovske trgovine, čak ni one podružnice velikih lanaca koje nemaju dovoljno kvadrata da ih zakon klasificira kao supermarket.
Problem je što su upravo to dućani u koje najčešće idu oni koji nemaju auto, koji ne mogu otići u veći centar, koji su stariji ili manje mobilni. I upravo su to, u pravilu, najskuplji dućani.
"To je u biti svojevrsni porez na mobilnost. Onaj tko nema auto i ne može otići u veći centar, plaća više - a mi im trenutačno ne možemo pomoći jer ti dućani nisu zakonski obvezni objavljivati cijene. To je bila jedna od stvari koje smo rekli Ministarstvu: zakon je dobar prvi korak, ali ne smije biti i zadnji", naglašava Fišter.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....