Smanjene razlike u razvijenosti, no neke je članice EU pandemija teže pogodila: Evo kako stoji Hrvatska

Novo izvješće Europske komisije pokazuje da je kohezijska politika EU-a pridonijela smanjenju razlika u razvijenosti između bogatih i siromašnih regija, ali i da je pandemija covida-19 teže pogodila siromašne.

“Pandemija je povećala rizik od nejednakosti u EU-u, a kohezijska politika jedan je od naših glavnih alata za borbu protiv tog trenda i ulaganje u ljude”, izjavio je povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit.

Schmit i povjerenica za koheziju i reforme Elisa Ferreira predstavili su u srijedu osmo izvješće o koheziji. Svake tri godine Komisija objavljuje Izvješće o koheziji koje daje sveobuhvatnu sliku stanja socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije u EU, koristeći se širokim rasponom pokazatelja, kao što su prosperitet, zaposlenost, razina obrazovanja, dostupnost i upravljanje.

U izvješću stoji da će se zahvaljujući sredstvima iz kohezijskih fondova, BDP po stanovniku u slabije razvijenim regijama do 2023. povećati za do 5 posto te da su za 3,5 posto smanjene razlike BDP-a po stanovniku između 10 posto najnerazvijenijih i 10 posto najrazvijenijih regija.

Međutim, pandemija covida-19 teže je pogodila slabije razvijene regije. Višak smrtnosti, to jest stopa smrtnosti iznad normalne, iznosio je 17 posto u manje razvijenim regijama između ožujka 2020. i srpnja 2021. U najbogatijim područjima ta je stopa iznosila 12 posto.

Učinci pandemije na gospodarstvo najveći su bili u južnim regijama koje ovise o turizmu. U odnosu na 2019., broj noćenja turista u mjesecima nakon ožujka 2020. smanjen je za 90 posto.

Velike su razlike u pristupu širokopojasnom internetu, koji je znatno manje dostupan u manje razvijenim i ruralnim područjima. U gradovima dvije od tri osobe imaju pristup brzom internetu, a u ruralnim područjima samo jedna od šest osoba.

U izvješću su zemlje članice podijeljene prema zemljopisnom kriteriju i prema stupnju razvijenosti.

U istočne članice spadaju Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka. Južne su članice Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Malta i Portugal, a sjeverozapadne Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Francuska, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Finska i Švedska.

Po stupnju razvijenosti, najmanje razvijene su Bugarska, Grčka, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska i sve one imaju bruto nacionalni dohodak ispod 75 posto prosjeka EU-a.

Umjereno razvijene zemlje s bruto nacionalnim dohotkom između 75 i 90 posto prosjeka EU-a su Češka, Estonija, Cipar, Malta, Portugal, Slovenija i Slovačka.

I visokorazvijene zemlje s bruto nacionalnim dohotkom od najmanje 90 posto prosjeka pa naviše su Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Finska i Švedska.

Od 2001. slabije razvijene regije istočne Europe sustižu ostatak EU-a. Međutim, mnoge su regije sa srednjim dohotkom i slabije razvijene regije, posebno u južnom i jugozapadnom dijelu EU-a, istodobno pretrpjele gospodarsku stagnaciju ili pad.

Iako se konvergencija među državama članicama ubrzala, istodobno su se povećale unutarnje regionalne razlike u brzorastućim državama članicama. Dok veća urbana središta brzo rastu, ruralna područja se prazne i zaostaju.

Izvješće pokazuje da zaposlenost raste, s tim da su regionalne razlike veće nego u razdoblju prije 2008.

Broj osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti smanjio se za 17 milijuna u razdoblju od 2012. do 2019.

Stanovništvo EU-a sve je starije i u narednim će se godinama broj stanovnika početi smanjivati. U 2020. je 34 posto stanovništva EU-a živjelo u regiji čiji se broj stanovnika smanjuje. Predviđa se da će u 2040. ta brojka dosegnuti 51 posto.

Kohezijska politika postala je važniji izvor ulaganja. Financijska sredstva iz kohezijskih fondova porasla su s 34 posto ukupnih javnih ulaganja u programskom razdoblju 2013.-2020. na 52 posto u programskom razdoblju 2014. – 2020.

“U izvješću su mapirana područja za koja države članice i regije moraju učiniti više i ostvariti bolje rezultate. To nam omogućuje da iz prošlosti izvučemo pouke kako bismo se bolje pripremili za buduće izazove. Moramo ubrzati donošenje i provedbu programa kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027. kako bismo mogli nastaviti podupirati regije u oporavku od pandemije, u potpunosti iskoristiti prelazak na zelenu i digitalnu Europu te ostvariti dugoročni rast”, izjavila je Ferreira.