Hrvatska uvozi trećinu struje, Zmajlović: ‘3,5 GW domaće, jeftinije energije tri godine čekalo jednu odluku‘

Dok Hrvatska uvozi čak trećinu potrebne električne energije i plaća je po diktatu europskog tržišta, 3,5 gigavata domaćih, jeftinijih projekata obnovljivih izvora čami na čekanju. A razlog je ovaj: Agencija za regulaciju energetskih djelatnosti (HERA) punih je tri godine – od jeseni 2022. do 27. travnja ove godine – otezala s donošenjem odluke o naknadi za priključenje na mrežu.

Da su ti projekti priključeni, prosječna cijena struje pala bi sa 101,7 na 72,96 eura po megavatsatu, odnosno za oko 28 posto, pokazala je studija FER-a i Instituta Hrvoje Požar. Umjesto toga, uvoz struje skočio je za 16 posto te je dosegnuo 5.869 GWh, što čini 30,7 posto ukupne potrošnje.

„Trećinu struje uvozimo i plaćamo je po cijeni koju ne određujemo mi, nego europsko tržište. Ta cijena ulazi u račune, a kako je energija 15,65 posto potrošačke košarice, odatle se prelijeva u sve ostale cijene. Zato nam inflaciju drži energija, a ne hrana. Istodobno je 3,5 GW domaće, jeftinije energije stajalo tri godine i čekalo jednu regulatornu odluku“, upozorava SDP-ov saborski zastupnik Mihael Zmajlović.

SDP je zbog toga podnio osam amandmana na izmjene Zakona o tržištu električne energije. Njima traže postavljanje jasnih rokova HERA-i za donošenje pravilnika bez kojeg dijeljenje energije ne može početi, podizanje granice instalirane snage za višestambene zgrade s 50 na 200 kW te potpuno ukidanje dozvole za osnivanje energetskih zajednica.

Upravo su energetske zajednice – preko kojih bi građani sami proizvodili i dijelili struju – primjer birokratske blokade. Europska strategija predviđala je da do 2025. svaka sredina s više od 10.000 stanovnika ima barem jednu takvu zajednicu. U Hrvatskoj je 58 takvih gradova, no dosad su registrirane svega tri energetske zajednice građana (prva u ožujku 2024. sa skromnih 4 kW), dok nije registrirana nijedna zajednica obnovljive energije. Austrija, koja je zakon donijela iste 2021. godine, krajem prošle godine imala je 5.590 takvih zajednica.

„Razlika nije u suncu. Po hrvatskom zakonu, zajednica obnovljive energije je energetska djelatnost, pa za njezino osnivanje treba dozvola Agencije. A onda otvorite Pravilnik o dozvolama i vidite da te djelatnosti u njemu nema – ni u jednom članku ni u jednom prilogu. Nema propisanog postupka, nema uvjeta, nema obrasca. To je dozvola koju je pravno nemoguće ishoditi. Zato ih je nula“, objašnjava Zmajlović.

Amandmanima se pokušava riješiti i problem zaštite najranjivijih. Zakon formalno zabranjuje isključenje struje za dvije skupine: ugrožene kupce i kupce pogođene energetskim siromaštvom. Za prvu skupinu postoji procedura i taj status ima oko 130.000 ljudi. Za drugu, međutim, ne postoje ni kriteriji, ni registar, ni nadležno tijelo.

Mihael Zmajlović

Lana Durdek/Cropix

„Zabranu isključenja podržavamo i tražimo je godinama. Ali zakon štiti dvije skupine kupaca, a samo se za jednu zna tko u nju ulazi. Za drugu ne postoji nijedno tijelo koje bi to utvrdilo, pa opskrbljivač dobiva zabranu da isključi kupca za kojega nema načina ni saznati da je zaštićen. Za tu skupinu zabrana ostaje na papiru. Naš amandman zato traži rok od šest mjeseci da Vlada donese kriterije“, ističe Zmajlović.

SDP upozorava i na sporu proceduru: rok za prenošenje europske direktive istekao je još 17. siječnja 2025., zbog čega je Europska komisija 29. travnja poslala Hrvatskoj posljednje upozorenje pred tužbu Sudu EU-a. SDP je još u ožujku prošle godine ponudio dva zakonska prijedloga, no Vlada ih je odbila. U javnom savjetovanju za Vladin prijedlog pristiglo je 185 primjedbi, od kojih je 147 odbijeno, a od 12 prihvaćenih pet je bilo običnih pravopisnih ispravaka.

„Naša dva zakona su na ovom dnevnom redu točke 47. i 48., a Vladin, od prije mjesec dana, druga je točka. Stariji su 18 mjeseci, a stoje 45 mjesta niže. Ako je hitno, neka bude hitno za sve“, poručuje Zmajlović.

Čitav spor oko zakona prelijeva se i na pitanje državnih subvencija. Vlada je 10. rujna predstavila 11. paket mjera vrijedan 260 milijuna eura (od čega 87 posto odlazi na struju, plin i grijanje), čime se ukupan trošak svih paketa popeo na 9,26 milijardi eura. Mjere prosječnom kućanstvu smanjuju račun s 58,25 na 43,33 eura, odnosno za 14,92 eura mjesečno.

„Jedanaest paketa mjera stajalo je 9,26 milijardi eura, a cijena je nakon svega ostala ista. Taj je novac potrošen. Da je uložen u mrežu i u solarne panele na krovovima, danas bi se vraćao kroz niže račune, i to idućih 20 godina“, navodi Zmajlović, pozivajući se na podatke Europske komisije prema kojima vlastita solarna proizvodnja kućanstvu štedi 260 do 550 eura godišnje, a dijeljenje energije u zajednici od 440 do 930 eura godišnje.

„To je 2,5 do pet puta više nego što kućanstvu donosi paket mjera, i traje 20 godina umjesto šest mjeseci. Paket snižava račun tako da razliku plati proračun, pa kad mjere prestanu, račun se vrati na staro. Vlastita proizvodnja snižava račun zato što kućanstvo tu struju više ne mora kupiti. Tu uštedu nitko ne mora plaćati i ona ne prestaje“, zaključuje Zmajlović.