‘Proizvodnja hranu u Hrvatskoj je čisti ekonomski gubitak‘

Povodom prvih 100 dana na čelu Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), predsjednik krovnog udruženja hrvatskih poljoprivrednika Željko Mihelić održao je konferenciju za novinare na kojoj je govorio o aktivnostima i potezima u svom dosadašnjem mandatu te otvorio raspravu o brojnim problemima na terenu.

„Moja poruka javnosti je kratka i jasna: ovako više ne ide. Radimo, ulažemo sve što imamo, a proizvodimo gubitak. To ekonomski više nije održivo“, izjavio je Mihelić.

Dodao je kako želi potpuno ukloniti političke spinove jer nikada nije bio član nijedne stranke – živi od svog rada u realnom sektoru, pod vedrim nebom.

„Ne gradim političku karijeru i ne tražim mandat u Saboru. Upravo zato imam potpunu slobodu reći surovu istinu koju drugi prešućuju. Poljoprivrednici su privatni poduzetnici koji riskiraju vlastiti kapital. Nismo socijalni slučajevi, ali nas sustav tako tretira“, kazao je Mihelić.

Iz HPK ističu kako je sadašnja tržišna cijena za otkup pšenice sramotnih 150 eura po toni. Navode primjer kako u Vojvodini, uz trošak od 1.270 eura po hektaru, ratari s tom cijenom drže glavu iznad vode; u Mađarskoj, gdje država sufinancira modernizaciju s 80 posto, točka pokrića je na 160 eura. S druge strane, u Hrvatskoj, zbog preskupog gnojiva, goriva i nameta, trošak po hektaru divlja do 1.500 eura. Prema procjeni HPK, hrvatskom rataru treba minimalno 220 do 250 eura po toni samo da pokrije troškove. To znači da po svakoj proizvedenoj toni svjesno stvara gubitak od 70 do 100 eura, što je ekonomski neodrživo.

Iz HPK ističu kako se ne može stalno okrivljavati druge te vječno upirati prstom u otkupljivače žitarica, ministre ili Zajedničku poljoprivrednu politiku Europske unije.

„Moramo imati hrabrosti pogledati se u ogledalo i priznati si surovu istinu: proizvodnja žitarica na ovako usitnjenim površinama i rascjepkanim parcelama u Hrvatskoj jednostavno nije, niti može biti, isplativa na globalnom tržištu. Hrvatska proizvodi pšenicu na oko 160 tisuća hektara. Samo susjedna Vojvodina je proizvodi na više od 300 tisuća hektara, a Mađarska pšenicom pokriva više od milijun hektara“, kazao je Mihelić.

Ilustrirao je to podatkom da u Hrvatskoj prosječno obiteljsko gospodarstvo koje sije pšenicu to radi na svega 10 do 12 hektara, rascjepkanih u nekoliko malih njiva. U Vojvodini je prosjek komercijalnih ratara između 30 i 50 hektara, a u Mađarskoj više od 80 hektara u jednom komadu.

„Stroj koji pali mađarski ili vojvođanski ratar na tabli od stotinu hektara ima nemjerljivo manji trošak goriva, amortizacije i vremena nego naš traktor koji se mora okretati na deset ili petnaest malih, rascjepkanih parcela. Mi se s našim usitnjenim posjedima ne možemo boriti protiv takve ekonomije obujma golim rukama i čistom pšenicom u zrnu. To je matematički nemoguće. I upravo zbog tih naših strukturnih mana danas smo dovedeni u poziciju da budemo sirovinska kolonija. Izvozimo jeftinu sirovinu, a uvozimo skup gotov proizvod“, naglasio je Mihelić.

Iz HPK ističu kako je porazno da je samo uvoz brašna iz Srbije skočio na više od 22 tisuće tona, što je više od cjelokupnog hrvatskog izvoza brašna u cijeli svijet. Pritom hrvatski mlinovi propadaju jer ne mogu pratiti te cijene pod teretom domaćih nameta i skupih energenata. Nemamo izgrađenu preradu koja donosi dodanu vrijednost i koja bi kompenzirala to što su nam parcele male. Mihelić se osvrnuo i na rad administracije na terenu – naglasio je kako je potpuno neprihvatljivo da se kroz kontrole Agencije oduzimaju sredstva i za najmanji, nenamjerni propust kako bi se na taj način pokušalo uštedjeti u proračunu.

„Agencija za plaćanja drakonski kažnjava ljude umjesto da im pruži ruku. To unosi strah i uništava povjerenje. Zato tražimo dva mjesta u Upravnom vijeću Agencije. Ne za fotelje, nego da kao korisnici otklonimo te operativne blokade koje nam guše poslovanje“, izjavio je predsjednik HPK.

U HPK ističu kako poljoprivreda u Hrvatskoj i u starim članicama Europske unije nije ista priča. Tamo potpore služe kao nadomjestak dohotku jer su sustave davno izgradili, dok kod nas potpore moraju služiti za tehničku obnovu i osnovnu produktivnost. A to je nemoguće bez ozbiljnog ubrizgavanja nacionalnog novca. Mađarska je to shvatila pa je podigla nacionalno sufinanciranje za projekte ruralnog razvoja na maksimalnih 80 posto. Na svaki euro iz EU fondova, Mađarska daje još 4 eura iz državnog proračuna kako bi podigla konkurentnost svojih poljoprivrednika. Hrvatska se drži minimalnih stopa od 15 do 20 posto te ostavlja naše poljoprivrednike da sami financiraju generacijski zaostatak od 50 godina.

Predsjednik HPK Mihelić osvrnuo se i na izmjene Pravilnika o Arkodu.

„Dajemo punu podršku ministru da iznađe rješenje za privatno poljoprivredno zemljište koje se sada koristi bez ugovora. HPK aktivno sudjeluje u rješavanju tog problema te smo u kontaktu s DG Agri – Glavnom upravom za poljoprivredu EU te s njima pokušavamo dogovoriti model prihvatljiv hrvatskim poljoprivrednicima“, izjavio je Mihelić.

Kada je riječ o državnom poljoprivrednom zemljištu, HPK smatra da je potrebno po hitnom postupku naći rješenje za ponovni upis zemljišta u Arkod. Iz tog razloga HPK je, kao aktivni sudionik cijelog procesa te zaštite poljoprivrednika i proizvodnje, već angažirala odvjetnički ured koji će napraviti prijedlog utemeljen na zakonu. Taj prijedlog omogućio bi da se državno poljoprivredno zemljište, koje se sada koristi bez ugovora, moglo upisati u Arkod i koristiti do raspisivanja natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta.

HPK također zahtijeva da se pod hitno donese novi Zakon o nasljeđivanju kako bi se onemogućilo daljnje usitnjavanje poljoprivrednih gospodarstava, po uzoru na Austriju i Sloveniju.

Iz HPK su uputili jasan apel onima koji kroje gospodarsku politiku ove zemlje da ne smiju više poljoprivredu gledati kroz administrativne papire, nego kroz ekonomsku održivost. Pozvali su državu da povuče poteze kao što je to učinila Mađarska.

Krovno udruženje hrvatskih poljoprivrednika smatra kako treba podići nacionalno sufinanciranje na maksimum te ubrizgati državni novac u hladnjače, preradu i tehnologiju kako bi se preskočio problem usitnjenosti i kako bi se stvorila dodana vrijednost na zemlji.

„Omogućite nam tržišne uvjete u kojima se rad isplati. Jer, pod ovakvim uvjetima, proizvoditi hranu u Hrvatskoj postalo je čisti ekonomski gubitak. Zbog ovog neodrživog stanja donio sam odluku da ću u studenome, na prvoj redovitoj sjednici Skupštine HPK, svoj mandat staviti na raspolaganje onima koji su me izabrali“, izjavio je Mihelić.

Objasnio je kako ta njegova odluka nije bježanje, nego preuzimanje odgovornosti.

„Sljedećih pet mjeseci za mene nisu tehnički mandat, već razdoblje jasnog ultimatuma. Iskoristit ću svaki dan da ogolim sve blokade i prisilim odgovorne da polože račune. Do prosinca neka članstvo odluči želi li fikus koji klima glavom ili nekoga tko poljoprivredu vidi kao biznis koji mora biti profitabilan da bi opstao“, zaključio je Mihelić.