Europski programi i socijalna situacija u zemlji, a među ostalim i odlazak mladih te nestašica radne snage, kao i što se oko toga može učiniti na europskoj razini, teme su oko kojih se vrtio posjet povjerenika Europske komisije za zapošljavanje i socijalna prava Nicolasa Schmita Hrvatskoj ovoga tjedna, a među sastancima i oni sa sindikatima i poslodavcima.
Schmit je nadležan za Europski socijalni program plus (ESF+) kroz koji je od 2021. do 2027. Hrvatskoj na raspolaganju 1,9 milijardi eura, iz čega se financiraju socijalne usluge, poput one za njegu starijih u ruralnim područjima "Zaželi", socijalna inkluzija, politike zapošljavanja, stjecanje vještina, edukacije, garancije za mlade i slično. Na pitanje kakvi su pak rezultati sličnog programa provođenog od 2014., a koji upravo završava, kaže da inicijalne analize pokazuju da ima mjesta za poboljšanja, što je uzeto u obzir kad se pregovaralo o novom programu, primjerice više ulaganja u unapređenje vještina na tržištu rada. Podsjeća i da je zbog krize izazvane Covidom Hrvatska bila među 19 članica koje su koristile i zajmove europskog instrumenta Sure u iznosu 1,2 milijarda eura za potporu plaća. Zahvaljujući tome su se, dodaje, održala radna mjesta i spasile kompanije koje bi inače zatvorile vrata.
Sada je u Hrvatskoj vruće pitanje nestašica radnika, a lani ih je uvezeno oko 120 tisuća, dok se hrvatski građani iseljavaju radi boljih plaća. Kako to komentirate?
- Svjestan sam toga. Sloboda kretanja ljudi je esencijalni princip EU-a, ali s druge strane, cilj je da se postigne ekonomska i socijalna konvergencija. Nitko nije na dobitku ako oni s najboljim vještinama i najviše obrazovani odlaze s jednog mjesta u EU na drugo te se bogatstvo koncentrira na nekim područjima Europe dok su druga u teškoćama i ne mogu se razvijati. To treba uravnotežiti. Kako? Kroz kohezijsku politiku i bolju redistribuciju bogatstva unutar EU, što se odnosi na ekonomski razvoj, a tome pomažu europski fondovi, investiranje u ekonomsku infrastrukturu i aktivnosti koje će ljudima omogućiti da ostanu u Hrvatskoj i imaju bolje plaće, dobre socijalne usluge i uvjete stanovanja. Mladi to traže, zato ih privlači da odu drugdje. No to nije situacija samo u Hrvatskoj nego i u Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, pa i Portugalu. Poštene plaće nisu samo fer u socijalnom smislu, nego su i ekonomski relevantne. Velike su razlike unutar EU i taj jaz u plaćama treba smanjiti.
Jasno je da Hrvatska ima dobar ekonomski potencijal i mora prilagođavati plaće, ne samo minimalnu, a za to su važni i dobri kolektivni ugovori. Koje si kompanije mogu priuštiti bolje plaće? Pa imate velike europske kompanije koje, primjerice, daju dobre plaće u Njemačkoj zbog visoke produktivnosti i tehnološkog progresa, a kad dođu u Hrvatsku, Slovačku ili Češku plaće koje isplaćuju su tri ili četiri puta niže iako je produktivnost skoro ista. Bio sam u tvornicama automobila u nekim zemljama, da ih sad ne navodim, i u pitanju je posve ista oprema, isti roboti, tvornice su nove, radnici su kvalificirani i rade dobro kao i oni drugi, a zarađuju nekoliko puta manje.
Kompanije se moraju prilagoditi i imati kolektivne ugovore koji su bliži onome što pružaju radnicima u vlastitim zemljama. Ako su troškovi života više ili manje sada svuda na istoj razini, onda se i plaće trebaju adaptirati tim troškovima života i produktivnosti koja je narasla. To je stvar i kolektivnog pregovaranja.
Hrvatska je među prvima u EU regulirala platformski rad. Jeste li s time upoznati? I kad će europska direktiva po tom pitanju?
- Pozdravljam to što je platformski rad donekle reguliran i radnici bolje zaštićeni. U nekim zemljama nisu, nego su proglašeni samozaposlenima iako zapravo nisu samozaposleni. Koliko znam, hrvatski zakon nije posve jednak onome što se predlaže u europskoj direktivi, koja bi trebala biti donijeta do kraja ove godine, ali pozitivno je da su poduzeti koraci za regulaciju. Što će na kraju biti u europskoj direktivi, vidjet ćemo, a u njoj trenutno nije razrađen sustav koji uključuje posrednike (agregatore, op.a.), kao što je to u Hrvatskoj, ali smatram da to ne bi trebalo isključiti.
Znate li za pravosudnu dramu u Zambiji koju prolazi osmero Hrvata zbog posvajanja djece iz DR Konga? Postoji li nešto što Komisija tu može učiniti ili savjetovati?
- Kad sam došao u Hrvatsku, upoznali su me s tim slučajem, ali to nije u kompetencijama Komisije. No, to je vrlo ozbiljna stvar i Hrvatska treba dobiti svaku potporu ili od Komisije, gdje je to moguće, ili od drugih članica EU kako bi se to pitanje riješilo. Primjerice, Hrvatska nema veleposlanstvo u Zambiji, a Komisija ima predstavništvo i siguran sam da će taj ured pružiti podršku koju može.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....