Domaća brzorastuća kompanija Pontis Technology od kolovoza se može pohvaliti velikim pojačanjem. Iz prvog hrvatskog jednoroga Infobipa stigao je Aleksandar Raić, jedan od najpriznatijih i najiskusnijih hrvatskih stručnjaka za razvoj i primjenu umjetne inteligencije. Plan je ambiciozan – Pontis staviti na globalnu kartu tvrtki koje uspješno razvijaju najnaprednija IT rješenja na polju umjetne inteligencije s lokalnim stručnjacima i znanjem. S Raićem smo razgovarali o primjenama AI-a i regulativama koje ih trebaju pratiti, objasnio kako će funkcionirati Pontisov Centar izvrsnosti, ali i otkrio detalje od AI-u koji će starijim generacijama olakšati učenje. Kada ne radi, sa svojih pet pasa voli šetati prirodom i obrađivati masline. Iako je rođen u Somboru, u srcu ravnice, posebnu ljubav gaji prema Istri pa u blizini Labina ima skromnu kamenu kući i 300 maslina o kojima se brine sa suprugom i dvoje djece. Obožava istarsku kuhinju i pjesme, a posebno cijeni labinsku rudarsku tradiciju pa, ističe, s ponosom kaže „Kova je naša”.
Jedan ste od najiskusnijih hrvatskih stručnjaka za razvoj i primjenu umjetne inteligencije. Nakon mjesta potpredsjednika za AI domaćeg jednoroga Infobip, i vaša nova pozicija u upravi Pontisa vezana je uz umjetnu inteligenciju. Zbog čega vam je AI posebno zanimljiv?
Kada sam ja davne 1985. upisivao fakultet jedino se u bivšoj državi mogla studirati Računalna znanost na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu, a obavezni predmet je bila i umjetna inteligencija. Još tada smo trenirali neuromreže, ali mogućnost računala da brzo procesiraju informacije nije bila ni blizu današnjoj, niti smo imali dovoljnu količinu digitalnih podataka na kojoj bismo ju dobro istrenirali. Sličnu tehnologiju neuromreža imamo i danas, samo što one zbog velike procesorske snage i mnoštva podataka mogu učiti slično kao što uči čovjek. Naravno, došlo je i do značajnog razvoja znanosti i tehnika, a posebno su transformerske strukture dovele do razvoja LLM-ova (Large Language Modela) pa je cijelo područje strojnog učenja u zadnjih nekoliko godina doživjelo pravi bum. To područje mi je uvijek bilo atraktivno, a kada sam prije dvije godine gledao razvoj ChatGPT-a 3.0 postalo mi je jasno je da je stigao trenutak kada ćemo tu tehnologiju moći iskoristiti na korist ljudi, biznisa i produktivnosti. Bridgewest grupa i Pontis mi sada daju priliku da stvari i time posložim ispočetka. Naš je cilj postati globalni lider u području umjetne inteligencije.
Jedan od planova Pontisa, koji će pomoći da se taj cilj ostvari, stvaranje je globalnog centra izvrsnosti za AI za cijelu Bridgewest grupaciju. O čemu se točno radi?
Bridgewest grupacija u svom portfelju ima preko 40 firmi - od farmaceutike, biotehnologije, proizvodnje poluvodiča do informatičkih tvrtki - pa smo prepoznali potrebu da unaprijedimo njihova poslovanja. Strateška odluka je bila da za to bude zadužen upravo Pontis. Svaki tjedan nastaju tisuće novih AI rješenja, tvrtki i startupa pa je za klijenta teško procijeniti koji je najbolji izbor za određenu primjenu, ili kako kažemo za „use case“. Ideja je pozicionirati se kao „AI Solution Provider“ širokog obuhvata, gdje nam naši klijenti kažu svoje potrebe i budžet kako bismo im sugerirali koja je kombinacija tehnologija najbolja za njih, odnosno koja će im donijeti najbolji povrat investicije. Neka rješenja razvit će Pontis, dok dio njih već imaju Meta, Google, Microsoft ili manji igrači pa ih samo treba integrirati u cjelinu.
Centar izvrsnosti najprije će raditi interno za potrebe kompanija u grupaciji, a kasnije i za tržište, na komercijalnoj osnovi. Ta niša u Hrvatskoj još ne postoji, a globalno se tek razvija. S dva internacionalna klijenta u okviru grupacije - jedan se bavi softverom, drugi farmaceutikom - već je postignut ugovor o suradnji.
Hoće li Centar biti sastavni dio Pontisa?
Da, ideja je napraviti regionalni centar izvrsnosti koji će inženjerske usluge pružati iz Europe. Fokus je trenutno na Hrvatskoj, ali i regiji Centralnoistočnoj Europi, u kojoj bi bila većina AI inženjera. U fazi smo sastavljanja tima koji će u sljedeće dvije do tri godine značajno narasti. Natječaj je nedavno zatvoren, a za 20 otvorenih pozicija stiglo je 250 prijava. Zanimljivo je da su se javili ljudi iz cijelog svijeta - Armenije, Pakistana, Turske, Indije, Izraela... Svijet je zaista postao globalno selo, a Hrvatska je u tom smislu puno atraktivnija nego prije 10 ili 20 godina.
Može li upravo umjetna inteligencija biti ta koja će u Hrvatsku privući visokoobrazovanu stranu radnu snagu?
Zašto i mi ne bismo razmišljali o tome kako privući stručnjake i doktore znanosti koji imaju iskustva rada s umjetnom inteligencijom umjesto da dolaze samo radnici za turizam ili građevinu? Hrvatska treba biti otvorenija i početi se promovirati kao mjesto sigurnog, ugodnog života, lijepe prirode i dragih ljudi, ali i mogućnosti za dobar biznis i razvoj stručne karijere. Naš cilj ne bi trebao biti samo privući turiste na tjedan dana, nego kvalitetnu radnu snagu koja će se ovdje i zadržati i ostati živjeti. To bi trebalo vrijediti i za naše iseljenike po cijelom svijetu, ali i za strance. Razvojni centri poput Pontisovog te umjetna inteligencija kao jedna atraktivna tehnologija mogla bi pomoći u tom pozicioniranju Hrvatske.
Pontis planira razvoj vlastitog proizvoda koji će olakšati učenje građanima starije životne dobi. Kako je nastala ta ideja? Kako će pomoći starijim generacijama?
Ljudi žive sve duže, a kako se rađa sve manje djece, udio starijih je sve veći. Taj je problem potrebe cjeloživotnog učenja prepoznala i Europska unija pa postoje razni fondovi, asocijacije i nevladine organizacije koje se bave tim pitanjem. Mi nismo otkrili taj problem, on kao takav postoji i iz godine godinu je sve veći. Želimo iskoristiti AI kako bismo pomogli napravili inteligentne tutore koji bi ljudima starije životne dobi olakšali učenje. Primjerice, zašto netko ne bi mogao savladati nova znanja, pa čak i doktorirati u domu za starije osobe s 80 godina u području koje ga zanima? Sposobnost učenja se s godinama smanjuje pa je važno da se nove informacije povežu s znanjem i iskustvima iz prošlosti kako bi se lakše pretvorili u dugoročno pamćenje. Kada danas želite nešto naučiti, na YouTube-u pronađete video u kojem se o tome govori, ali dio stvari koje čujete već znate, a dio uopće ne razumijete jer je to univerzalan sadržaj koji nije namijenjen isključivo vama. Personalizirano učenje znači da bi edukacijski materijal bio povezan s vašim postojećim znanjem, hobijima i iskustvima, te tako olakšao učenje i usvajanje novog gradiva.
Znanje i iskustva osobe, posebno one starije dobi, sastoje se od mnogo podataka, informacija, događaja, iskustva. Riječ je o, recimo to tako, velikoj bazi podataka. Kako ćete ih prikupljati?
Korisnici će moći sami AI tutoru reći koje su struke, koju su školu i fakultet završili, koji su njihovi hobiji i slično te botu dati pristup njihovim profilima na društvenim mrežama. AI tutor će sam, ako mu date dopuštenje, prikupiti mnogo podataka o tome što radite, što već znate, gdje ste do sada bili, putovali i slično, te vam generirati personalizirani sadržaj učenja analogno povezan i prilagođen vama. Naravno, bit će moguće i eksplicitno unošenje podataka i davanja instrukcija govorom bez da se mora tipkati. Ideja je da taj asistent čovjeka prati kroz vrijeme pa se i njegova baza podataka širi kako se povećava čovjekovo osobno znanje. Na kraju bi vam mogao, sukladno interesu, i sugerirati na kojem bi znanju još mogli poraditi.
Koliko će biti izazovno umjetnu inteligenciju približiti upravo dobnoj skupini koja se najteže snalazi s novom tehnologijom i pametnim uređajima?
Najveća prednost umjetne inteligencije je to što je “hakirala” operativni sustav ljudi, a to je jezik. Zbog toga ljudi danas mogu komunicirati s njom isto kao što mogu i međusobno na svojem maternjem jeziku. Umjetna inteligencija može prepoznati i što govori gluhonijema osoba na znakovnom jeziku. To znači da stariji ljudi neće imati problem u radu s njom jer će botu jednostavno reći što žele, pokazati mu fotografiju ili pak od njega tražiti da nešto učini. Ako im nešto ne bude jasno, umjetnoj inteligenciji uvijek mogu reći: “Pojasni mi!”. Neće se morati snalaziti na kompleksnom ekranu mobitela i klikati, a upravo ta navigacija starijima stvara najveći problem u ovladavanju novim znanjima. Reći će što im treba, dozvoliti pristup svojim osobnim podacima - koji će, naravno, bi zaštićeni visokom razinom privatnosti - i AI će se pobrinuti za sve drugo. Tu su i druge primjene koje mogu znatno olakšati život starijim i nemoćnim osobama tako da im botovi i roboti budu fizički asistenti. U Infobipu smo, na primjer, napravili bota koji pomaže ljudima koji zbog bolesti imaju velikih problema s govorom pa nerazgovijetno ili tiho pričaju. On je njihov govor učinio razumljivim tako da je amplitudinalno podigao izgovoren riječi, a utišao sve šumove, tako da ga svatko može razumjeti.
Osim što može ljudima olakšati svakodnevicu, umjetna inteligencija ima veliki potencijal za primjenu u poslovanju. Koliko je on prepoznat?
Kao i uvijek kad se pojavi nešto novo, investicije su ogromne i stvara se percepcija da je sve moguće. Naravno, u praksi to nije tako, bar ne u ovom trenutku, ali primjene su već sada posvuda. Kad koristite Google Maps, pomaže umjetna inteligencija. Na Netflixu AI prati vaše preferencije, na Facebooku pomaže da dobijete personalizirane reklame. Tu su i neka specifična korištenja u gotovo svakoj industriji, posebno medicini, koja povećavaju efikasnost, odnosno kvalitetu života čovjeka. Kompanije koje žele biti dugoročno globalno konkurentne, ozbiljno rade na primjeni umjetne inteligencije. Ne treba čekati, nego upoznati novu tehnologiju i krenuti u implementaciju koja će dodati vrijednost u neko jasno definirano uže područje. Kako se tehnologija bude dalje razvijala, dodavat će sve više značajki i širiti primjena. Mnoge kompanije ne žele objaviti na koji način se koriste umjetnom inteligencijom jer žele sačuvati konkurentsku prednost, a neke pak na svemu tome rade isključivo zbog PR-a bez jasno definiranog benefita pa izostaju ukupni efekti, odnosno takvi projekti brzo propadnu.
Kako ljudi koji nisu stručnjaci za umjetnu inteligenciju mogu prepoznati da neka kompanija AI uvodi samo zbog dobre slike u javnosti?
U pravilu se to najbolje vidi po stupnju korištenju sustava koji je uveden. Ako se on nakon puštanja u rad stalno smanjuje i nakon nekoliko tjedana ga više nitko ne koristi, onda je Ai uvedena zbog PR-a. Ako sustavu nakon stavljanja u funkciju raste broj korištenja, traži se nove funkcionalnosti te integracija i povezivanje s drugim sustavima, to znači da će se AI stvarno koristiti jer je to zapravo evolucijski put stvaranja održivih sustava.
Koliki su troškovi uvođenja umjetne inteligencije u kompanije?
Ako u svoje poslovanje želite uvesti nekakvog chatbota koji će odgovarati na najčešće postavljana pitanja na webu ili preko WhatsApp-a, to su investicije od desetak tisuća eura. Integracija bota s drugim sustavima pa da se, primjerice, na istoj stranici može nešto i naručiti, povećavaju cijenu. Osim toga, za postojeća rješenja plaćaju se licence, dok neka kompleksna jedinstvena rješenja koja zahtijevaju puno dodatnog razvoja mogu biti milijunske investicije.
U kojoj je industriji uvođenje umjetne inteligencije najzahtjevnije?
Farmaceutika je posebno zanimljiva zbog toga što je ima vlastitu striktnu regulativu, a primjena AI-a je moguća od rada s pacijentima, generiranja sadržaja, analize podataka do nadgledanja proizvodnog procesa, što se recimo i dalje često radi ručno. S druge strane, osim puno regulative, farmaceutika ima puno podataka koji su "hrana" za AI, koje možete analizirati te donositi odluke ili sugerirati optimizaciju procesa. Budući da postoji rizik za pacijente i zdravlje ljudi, ta je industrija je vrlo konzervativna pa su mnoge inovativne ideje još u fazi čekanja. Kada prođe hype, kad rješenja postaju robusnija i predvidljivija vjerujem da će brže krenuti u njenu primjenu.
Koji su globalni izazovi vezani uz razvoj umjetne inteligencije?
Nekoliko je izazova. Jedan je, naravno mogućnost da se objasni kako točno funkcionira umjetna inteligencija i kako donosi/predlaže odluke. Ne možemo očekivati da bude 100 posto reverzibilna, da možemo objasniti korake koje radi jer je jedan njezin element i kreativnost. Važno je da ipak pokušamo, a ondje gdje to nije moguće imamo čovjeka koji mora odobriti njezine odluke.
Drugi problem je velika količina energije koja je trenutno potrebna za treniranje umjetne inteligencije. Da bi se istrenirao veliki jezični model, potrebno je da deset tisuća računala radi četiri do šest tjedana. To bi se moglo riješiti kroz ekološki prihvatljivu energiju, koja bi recimo nastala fuzijom, te stvaranjem novih računalima kao što je quantum computing koji bi mogao zamijeniti deset tisuća grafičkih procesora (GPU). Vjerujem da će takve tehnologije prvo ići u vojne svrhe, ali ćemo još morati pričekati na komercijalizaciju.
Treći izazov je hype koji se stvorio. Mnogo investitora je uložilo ogromnu količinu novaca, iako neki projekti nisu utemeljeni. Znate kako se kaže: ako znate raditi samo s čekićem onda vam svaki problem izgleda kao čavao, iako to objektivno nije tako. Zato u Pontisu želimo biti što bliže kupcu kako bismo shvatili koje su njegove potrebe jer umjetna inteligencija nije uvijek najbolji izbor, već treba kombinirati tehnologije i naći optimalno rješenja za problem koji se rješava.
Kakva je pozicija Hrvatske u globalnom natjecanju u razvoju AI rješenja?
Imamo obrazovane stručnjake i tu leži naš najveći potencijal. Pontis je održao nekoliko radionica na FER-u koje su bile povezane s umjetnom inteligencijom i strojnim učenjem u sklopu natjecanja Lumen. Pokazalo se da studenti već sada rade na takvim projektima jer su im zanimljivi. Vidimo da i firme napreduju pa dolazi sve više zahtjeva za novim projektima. Budućnost je više svijetla nego tamna i vjerujem da ćemo se kao društvo nastaviti razvijati u dobrom smjeru.
No što je s infrastrukturom? Kvalitetni stručnjaci bez nje nisu dovoljni.
Infrastruktura i općenito način razmišljanja u Europskoj uniji bi mogao biti i bolji. Kada se uspoređujemo sa SAD-om, nismo dovoljno otvoreni inovacijama, ali je sada EU pokrenula natječaje i ulaže značajne napore i sredstva kako bi se to promijenilo. Bilo bi važno da se u sklopu implementacije Akta o umjetnoj inteligenciji potakne stvaranje inovativnih i regulatornih hubove po državama članicama. Zakup opreme plaća se oko 2000 eura pa si mladi ljudi i startupi, iako imaju dobre ideje, ne mogu priuštiti eksperimentiranje. Država bi trebala stvoriti hubove s potrebnom opremom i predinstaliranim open source rješenjima, velikim jezičnim modelima i slično. Bilo bi to pogonsko gorivo cijelom gospodarstvu jer bi povećalo i količinu startupa. Hub bi istovremeno trebao biti i regulatoran kako se ne bi dogodilo da se ljudi udruže, ulože novac i vrijeme u razvoj nekog rješenja koje se na kraju ne može koristiti jer, primjerice, krši neke politike o umjetnoj inteligenciji ili privatnosti. To se treba unaprijed spriječiti.
Ima li u Hrvatskoj sluha za takve potrebe?
Nedavno sam, dok sam bio potpredsjednik HUP-a za ICT sektor, o tome u nekoliko navrata razgovarao s javnom upravom. Sluh postoji, ali sad osim sluha treba nešto i brzo napraviti. Postoji mogućnost da se takav projekt financira iz sredstava Europske unije, što bi bilo idealno. Nije realno očekivati da će neka velika kompanija u Hrvatskoj otvoriti inovacijski kampus jer nema šanse da ovdje pronađe tisuću inženjera, mala smo zemlja, a i količina stručnjaka koji izlaze godišnje iz sustava visokog školstava je premala. Osim što nas je malo iz Hrvatske stručnjaci često i odlaze. Velike kompanije će radije otići u Indiju, Poljsku i druge države s velikom radnom snagom i tamo otvarati velike centre. Zbog toga bi bilo dobro kada bi se promovirali u Hrvatskoj kao startup nacija – mali broj visoko kvalitetnih ljudi s dobrim idejama moga bi stvoriti dodatnu vrijednost, a nekih od tih startupa bi sigurno postali globalne uspješne kompanije
S Europskom komisijom ste surađivali pri izradi Akta o umjetnoj inteligenciji, sada i na njegovoj implementaciji. Koliki problem stvara to što je razvoj inovacija puno brži od birokracije pa regulativa uvijek kasni za realnošću?
Inovacija je uvijek brža od regulatora koji uvijek nastoji urediti stvari post mortem, no veći je problem što je Europa regulatorni lider ali trenutno nije dovoljno inovativna. Na primjer, broj AI patenata u EU je mali - samo oko 4 posto u svijetu, dok je kontribucija Europske unije u svjetskom BDP-u preko 15 posto. To bi značilo da smo četiri puta manje inovativni nego bi trebali biti! Regulativa sama po sebi nije problem, čak smatram da je izvor konkurentske prednosti u budućnosti. Kada se europski softver prodaje u svijetu, kupac zna da je napravljen prema visokim standardima i nema skrivenih značajki niti prikuplja podatke koje ne smije prikupljati. No, problem je taj balans s potrebnom razinom inovativnosti, a tu problem stvara pretjerana birokratiziranost koja se u praksi nije pokazala korisnom. Da biste dobili odobrenje morate proći kroz previše slojeva birokracije - od općina, gradova, županije, države pa do Brisela. Uz svu čast i zahvalnost prema pojedincima koji nastoje pomoći, općenito se stječe dojam da birokracija samo opravdava svoje pozicije i plaće, te istovremeno guši inovacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....