Mirovinska štednja koja se mjeri s najboljima u svijetu

Dok se o mirovinama najčešće govori kroz prizmu izazova, u pozadini je zadnjih 25 godina nastajala jedna važna gospodarska priča, hrvatski drugi mirovinski stup. Danas u njemu štedi gotovo 2,4 milijuna građana, koji svaki mjesec izdvajaju 5 posto bruto plaće, a neto imovina obveznih mirovinskih fondova krajem travnja 2026. dosegnula je 27,7 milijardi eura, uz rast od gotovo 16 posto u godinu dana. To je oko 30 posto hrvatskog BDP-a, udio veći nego u nizu razvijenijih europskih gospodarstava koja se oslanjaju pretežno na međugeneracijski sustav. Riječ je o najvećim domaćim institucionalnim ulagačima i o stvarnoj ušteđevini koja se vodi na osobnom računu svakog člana.

A upravo je taj sustav danas važniji nego ikad prije. Hrvatska, kao i većina Europe, stari. Sve manje zaposlenih financira sve veći broj umirovljenika, a vrijeme provedeno u mirovini sve je dulje. Već danas na svakog umirovljenika dolazi tek nešto više od jednog zaposlenog, a taj se omjer dodatno pogoršava. U takvim okolnostima kapitalizirana štednja nije luksuz, nego nužan izvor financijske sigurnosti, neovisan o broju budućih uplatitelja jer počiva na vrijednosti koju je svaki član sam akumulirao kroz svoje uplate i ostvareni prinos. Pojedine zemlje koje su početkom 2000-ih uvele slične sustave kasnije su od njih odustale ili ih bitno oslabile. Hrvatska je svoj drugi stup zadržala i sustavno jačala, odluka čija se opravdanost danas sve jasnije potvrđuje.

Unutar tog sustava PBZ Croatia osiguranje već godinama drži poziciju predvodnika. Naš fond kategorije A u 2025. ostvario je prinos od 18,06 posto, najviši godišnji prinos ikad ostvaren među hrvatskim obveznim mirovinskim fondovima. To nije bila iznimka, nego nastavak dosljednosti. Hanfa je PBZ CO i za 2024. i za 2025. proglasila društvom s najvećim trogodišnjim prinosom prilagođenim riziku u kategoriji A. Solidne rezultate bilježi i kategorija B, u kojoj se nalazi tri četvrtine svih članova sustava. Imovina pod našim upravljanjem danas premašuje 5,5 milijardi eura, a kroz nju su naši članovi suvlasnici niza domaćih predvodnika, od Končara i Podravke do regionalnih i svjetskih kompanija poput Krke, Applea i Nvidije.

Vrijedi istaknuti i jednu posebnost. Na ljestvicama poput ove, tvrtke se mjere prihodima, no prava mjera uspjeha mirovinskog društva jest vrijednost i rast imovine fondova kojima upravlja. Ta će imovina jednoga dana postati mirovina njegovih članova. Održavanje visoke kvalitete upravljanja ne događa se samo od sebe, nego traži vrhunsku stručnost, kvalitetne zaposlenike i prilagodbu sve zahtjevnijim regulatornim i tehnološkim standardima.

Te brojke dobivaju pravu težinu tek u međunarodnoj usporedbi. Prema podacima OECD-a (OECD, Pensions at a Glance 2025), za posljednje razdoblje s krajem 2024., naš se fond kategorije A svrstava među najuspješnije u toj usporedbi, s desetogodišnjim nominalnim prinosom od 8,6 posto i realnim prinosom od 5,6 posto godišnje. Niti fond kategorije B ne zaostaje, jer ga nominalni prinos od 5,8 posto i realni od 2,9 posto smještaju u sam vrh ljestvice. Posebno se ističe usporedba s norveškim državnim fondom, jednim od najcjenjenijih institucionalnih ulagača na svijetu, koji je u istom razdoblju ostvario nominalni prinos od 7,25 posto. Naš fond kategorije A nadmašio je i njega. Navedene rezultate pritom ne postižemo najvećom izloženošću dionicama, što pokazuje da uspjeh nije plod preuzimanja najvećeg rizika, nego kvalitete upravljanja i promišljene strukture portfelja. Sustav koji se u domaćoj javnosti katkad podcjenjuje, izvana izgleda kao primjer dobre prakse.

Snaga dugoročne štednje pokazala se u različitim tržišnim i gospodarskim izazovima kroz koje je sustav prošao, od financijske krize i pandemije do inflacijskog šoka i niza geopolitičkih previranja. U svim tim ciklusima fondovi su nastavili stvarati vrijednost za članove, što je rezultat pažljivog upravljanja rizicima, diverzifikacije i strpljenja koje si dugoročni ulagač može priuštiti. Tome treba dodati i visoku transparentnost. Naime, član u svakom trenutku ima uvid u stanje računa, a vrijednosti udjela i sastav portfelja javno su dostupni.

Učinak se, međutim, ne mjeri samo prinosom za članove. Kao dugoročni vlasnici udjela u domaćim kompanijama, mirovinski fondovi sudjeluju u njihovu rastu, podižu standarde korporativnog upravljanja i usmjeravaju kapital u realno gospodarstvo, od tržišta kapitala i energetske tranzicije do alternativnih ulaganja. Kroz alternativne fondove sredstva članova sudjelovala su u rastu domaćih poduzetničkih priča, od Muzeja iluzija, zagrebačkog koncepta koji je prerastao u globalni brend, do projekata u tehnologiji, zdravstvu i uslugama. Svaka takva domaća investicija znači nova radna mjesta i razvoj, odnosno kapital građana koji radi i za hrvatsko gospodarstvo.

Pred nama su i prilike. Provedba Strategije razvoja tržišta kapitala do 2030., nove klase imovine i tehnološke promjene otvaraju prostor dugoročnim ulagačima kakvi su mirovinski fondovi. Naša je obveza jasna, ulagati ondje gdje je odnos prinosa i rizika najbolji za članove, neovisno o granicama. Što domaće tržište bude dublje i likvidnije, to će prirodno privući i veći dio tog kapitala, na korist i članova i gospodarstva. Tome treba dodati i višu razinu financijske pismenosti građana, jer razumijevanje vlastite štednje temelj je dobrih financijskih odluka. To su ciljevi koje dijelimo s regulatorom i nositeljima ekonomske politike. Kao čelnica društva, moj je cilj zato nedvosmislen, ostvarivati što veći prinos uz preuzimanje primjerenog rizika i povjerenu nam štednju čuvati jednako odgovorno u svim tržišnim ciklusima. Naime, iza svake od tih brojki stoji nečija buduća mirovina, a uspjeh mirovinskog fonda mjeri se životnim standardom koji će njegovi članovi imati nakon završetka radnog vijeka.