Megla je bila tak gusta da zabiješ u nju čavel i obesiš si kaput.” Tako to kažu u Ivancu, gradiću kojim smo vrludali sredinom siječnja tražeći sugovornike zavijene u zagorsku maglu, prvu tako neprozirnu ove zime. Jedini ivanečki semafor bio nam je tamo najpouzdaniji orijentir, a lokalna prometna zanimljivost pružni prijelaz gdje je noću brklja uvijek podignuta jer iza 21.15 sati nema nikoga da njome upravlja. Rijetki noćni vlakovi tu stoga stanu, propuste automobile ako ih ima, pa tek onda voze dalje. Jedan od njih je putnički, kreće iz Varaždina u 22.25 sati, prolazi Ivancem u 22.50 sati. Najviše ga koristi druga smjena, zovu ga radnički. Mi smo tuda prolazili na putu do Oriona, malog (i jedinog) lokalnog hotela u selu Horvatsko.
...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....