Niti jedan izbjeglica ili migrant nije ukrao nečiji posao - oni žele pokrenuti svoje

“Ignoriranje golemih ekonomskih dobitaka koji dolaze s imigracijom bilo bi isto kao i da milijarde novčanica od stotinu dolara naprosto ostavimo na pločniku”, kaže Svjetska banka. Međutim, u zemlji koju tisuće i tisuće ljudi napušta u potrazi za boljim sutra, malo tko, čini se, razmišlja o onima koji, dobrovoljno ili ne, u nju dolaze živjeti i raditi.

Izdavanje dozvola za strane radnike traje po nekoliko mjeseci, ljudi koji su iz svojih domova morali pobjeći pa u Hrvatskoj zatražili međunarodnu zaštitu, rješenje svog statusa čekaju mjesecima, u tom periodu uglavnom ne mogu raditi zbog zakonskih ograničenja, a onaj mali broj (samo oko šest posto) koji zaštitu dobije i usput odluči ostati u Lijepoj našoj do posla dolazi iznimno teško. Često ipak čujemo krilatice poput one “došli su nam ukrasti naše poslove” pa se čovjek zapita otkud ta panika ako brojke pokazuju da ih u Hrvatskoj živi i radi vrlo malo. Još i važnije, čemu panika ako svjetski ekonomski igrači kao što je Svjetska banka pokazuju da migracije pridonose razvoju svjetskoga gospodarstva, a milijuni ljudi u svijetu se tako uspijevaju izvući iz siromaštva.

- Najbolje bi bilo promotriti tu krilaticu u kontekstu Hrvatske i konstatirati da niti jedan izbjeglica ili migrant nije ukrao posao nikome. Štoviše, njima se poslovi ne nude na pazaru ili burzi šakom i kapom, nego se uglavnom za dobivanje bilo kakvog posla uglavnom uvelike potrude - kaže Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije (CMS) i Inicijative Dobrodošli i dodaje kako u ukupnoj populaciji Hrvatske ima manje od jedan posto stranaca koji u njoj žive i rade.

Nehumani uvjeti

Pred koju godinu proveli su istraživanje o zapošljavanju izbjeglica u Hrvatskoj. Tek nekoliko njih radilo je povremene i privremene poslove, a nitko nije bio zaposlen u kontinuitetu više od tri godine. Danas, prema okvirnim podacima kojima raspolažu u CMS-u, od svih azilanata u Hrvatskoj zaposliti se uspjelo i danas radi njih manje od 10 posto.

Prema zadnjim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), u prvoj polovici ove godine iz evidencije nezaposlenih radi zapošljavanja odjavljeno je ukupno 483 strana državljana, od čega 73 azilanta, 6 stranaca pod supsidijarnom zaštitom te 105 stranaca s privremenom dozvolom. Krajem srpnja na burzi je bilo prijavljeno još 615 nezaposlenih stranih državljana.

- Iako se posljednjih godina vidi napredak u otvorenosti poslodavaca prema zapošljavanju stranaca, vidi se i opasnost zbog poslodavaca koji traže vrlo jeftinu radnu snagu, a plaća ne odgovara ni radu ni životnim potrebama - upozorava Sara Kekuš iz CMS-a.

Često, zbog okolnosti u kojima su napuštali svoje domove, nemaju sa sobom sve dokumente pa ne mogu nastaviti obrazovanje ili dobiti priznavanje svojih kvalifikacija i dosadašnjeg radnog iskustva. Prisiljeni su tako raditi poslove za koje su prekvalificirani i slabije plaćeni. Tu je i vječna bitka s kompliciranom birokracijom koja ih često blokira u legalnom zapošljavanju pa su izloženi i radu na crno.

Međutim, pogrešno je smatra Kekuš, dijeliti radnike na strane i domaće. Potrebno je općenito poboljšati poziciju radnika da ne bi morali prihvaćati nehumane uvjete rada samo da bi izgurali do kraja mjeseca.

Dozvole

Osim toga, problema pri zapošljavanju imaju i druge skupine stranaca. Početkom srpnja Udruženje ugostitelja Zagreb apeliralo je na državne institucije da pojednostave i skrate postupak izdavanja dozvola za boravak i rad stranih radnika. U svojem su priopćenju ogorčeno istaknuli kako period čekanja zna biti dulji od tri mjeseca, što je, kažu, apsurdno, posebice ako radnike trebaju za sezonu.

Ima li rješenja? Organizacije kao što je CMS mogući put do zaposlenja migranata vide u migrantskom poduzetništvu. U većini zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) migranti su nešto skloniji poduzetništvu i pokretanju vlastitog posla nego lokalno stanovništvo. Migrantsko poduzetništvo je, piše Sara Kekuš u tekstu “Ekonomski rast i migrantsko poduzetništvo”, potaknulo ukupan rast zaposlenosti u Španjolskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj. U većini zemalja članica OECD-a ti su poduzetnici obuhvaćali između 1,5 i tri posto ukupno zaposlene radne snage. Međutim, u nekim je zemljama taj udio i mnogo značajniji, pa je tako u Švicarskoj od ukupno zaposlenih, 9,4 posto pripalo njima. Ipak, iako skloniji poduzetništvu od lokalnog stanovništva, stopa preživljavanja njihovih obrta niža je nego kod biznisa koje pokreće lokalno stanovništvo.

- Primjera migrantskog poduzetništva ili socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj nemamo mnogo, a kada pogledamo državne strategije i slično, posve nam je jasno da se za takav razvoj nisu stvorili kvalitetni uvjeti - objašnjava Emina Bužinkić.

Birokracija

Migrante koji se odluče okušati u poduzetništvu, osim visokih poreza i davanja koji muče sve male poduzetnike u Hrvatskoj, dodatno pritišću i druge birokratske zavrzlame kojima se ‘’lokalci’’ ne moraju zamarati. Neke od takvih su i prekomplicirana procedura izdavanja OIB-a ili poteškoće s otvaranjem računa u banci.

Velike su to komplikacije i ograničenja unutar sustava, pogotovo ako se u obzir uzmu analize OECD-a ili Svjetske banke koje ukazuju na važnost migracija u razvitku gospodarstva. Recimo, upravo su migranti pridonijeli porastu radne snage od čak 70 posto u Europi te 47 posto u SAD-u u posljednjih desetak godina, kaže analiza OECD-a iz 2014. godine. U istom je izvještaju navedeno i da imigranti predstavljaju oko četvrtine radnika zaposlenih u deficitarnim zanimanjima u Europi i SAD-u, odnosno rade one poslove koje domaće stanovništvo smatra neatraktivnim i neperspektivnim. U Europi su to uglavnom obrtnička, trgovačka i industrijska zanimanja.

Solidarnost

Dakle, prema podacima relevantnih svjetskih ekonomskih aktera, imigranti nisu uteg državnoj blagajni, a u većini zemalja više pridonose porezima i drugim društvenim davanjima nego što imaju osobne koristi i benefita od zemlje u koju su se doselili. Ipak, bilo bi naivno analizu Svjetske banke promatrati samo kroz altruistične naočale i misliti da je u pozadini ovakvih analiza samo želja za solidarnosti i otvorenim granicama. Nema, naravno, sumnje da su podaci OECD-a i Svjetske banke važni i da je prijeko potrebno da se tako jaki gospodarski igrači glasno i s konkretnim brojčanim argumentima protive neracionalnoj panici koja se kao stalna sumaglica vrti oko mita migranata koji “kradu” poslove domaćem stanovništvu.

- Doživimo li migrante samo kao novu radnu snagu, u tom slučaju oni ne proizvode radi kvalitete vlastita života, nego života onih ‘pravih’ Europljana - upozorava Bužinkić.

Iako je činjenica da migranti često pokrivaju neka deficitarna zanimanja i mogu značajno pridonijeti ponudi poslova i usluga, “ne smijemo na osobe gledati samo kao na potencijalni benefit. Politika otvorenih vrata treba se temeljiti prije svega na solidarnosti”, dodaje Kekuš.

Hrvatska je daleko od prepoznavanja društvenog, kulturnog i ekonomskog potencijala otvaranja granica, a još uvijek se nije sustavno pozabavila ni integracijom migranata. Zato slaba statistika zaposlenih stranaca u Hrvatskoj nisu iznenađenje.