Jedan od osnivača HUB-a 385

Ne odlazimo iz Petračićeve, ali umjesto o režijama, brinut ćemo o širenju u druge gradove

Magzan, Ivana Šoljan i Ivica Mudrinić pokrenuli su ovaj projekt radnog prostora za mlade
Ante Magzan, jednom od osnivača coworking prostora za inovacije HUB-a 385
 Goran Mehkek / CROPIX

Bilo je to u Sarajevu, prije nešto više od tri godine. Ivana i Ante sjedili su u kavani sa svojim dugogodišnjim prijateljima i razgovarali o uobičajenim temama: djeci, poslu, stanju u državi.

- Oni su već neko vrijeme bili vlasnici HUB 387 Sarajevo, coworking prostora za mlade poduzetnike, i pitali su nas zašto nešto takvo ne postoji u Hrvatskoj. Pa ako može u BiH, zašto ne bi moglo i u Hrvatskoj. Shvatili smo to kao izazov – prisjeća se Ante Magzan, jedan od osnivača HUB-a 385.

Uhodana lokacija

Ivana Šoljan, Ivica Mudrinić i on kolege su iz Hrvatskog telekoma, gdje su zajedno radili prije 15-ak godina. Ante je bio zadužen za organizaciju i strategiju, a Ivana i Ivica bili su u Upravi. Mudrinić je kasnije otišao u Deutche Telekom, Ivana u turističke vode, a Magzan je pokrenuo svoju kreativnu agenciju i preuzeo funkciju izvršnog direktora glazbene nagrade Porin. Prije dvije i pol godine ponovo su se okupili, napustili dobro plaćene poslove i bacili se u nešto sasvim novo.

U potrazi za napuštenim poslovnim prostorom u koji bi uselili mlade poduzetnike jedini uvjet im je bio da bude što bliže centru jer su ciljali i na inozemne posjetitelje. Smjestili su se u Trešnjevci, u blizini Doma sportova. Njih troje su od nule uredili prostor koji je do zadnjeg mjesta ispunjen mladim nadama hrvatskog, ali i inozemnog poduzetništva. Definitivno su postali prepoznati i pomogli pri lansiranju brojnih karijera. Pa kako su se onda odrekli vlasništva nad HUB-om 385, o čemu su krajem prošlog tjedna naveliko izvijestili mediji?

- Zapravo i nismo prodali svoj projekt, mi i dalje ostajemo u vlasništvu i upravljamo lokalnim operacijama. To znači da je njemački Rent 24 preuzeo 70 posto udjela, a nama troje je ostalo 30, svakome po deset. Mi ćemo se baviti širenjem Rent 24 po Hrvatskoj i regiji, a kako je trenutna zagrebačka lokacija uhodana, nećemo toliko biti u operativnom vodstvu ovog prostora na Trešnjevci, više ćemo se posvetiti daljenjem razvoju poslovanja.

Sve se dogodilo dosta nenadano, jedan dan početkom ljeta zazvonio mi je mobitel. Bio je to nepoznati broj, javio sam se, a kad ono – Robert Bukvić, izvršni direktor i osnivač Rent 24. Sve smo dogovorili dosta brzo iako uopće nismo razmišljali o tome da bi nas netko mogao preuzeti, nama se svidjelo što i dalje ostajemo u svom projektu, samo nećemo imati brige oko preživljavanja jer su troškovi ovakvog projekta, pogotovo u počecima jako veliki - od uređenja, postavljanja tima, marketinga pa do najma i režija koje su, vjerujte, stvarno velike za prostor od 2500 kvadrata – ispričao je Magzan.

Već su bacili oko na veće hrvatske gradove, Split i Rijeku, gdje je veća koncentracija studenata i mladih ljudi, ali i dovoljan broj stranaca koji bi možda željeni malo živjeti i raditi u ugodnoj klimi na moru.

- Također, razmišljamo i o uvođenju “coliving” prostora u Hrvatsku – otkrio je Magzan.

Rentanje stola

Za one koji još nisu upoznati s pojmom “coworkinga”, riječ o zajedničkom prostoru u kojem radi puno različitih profesionalaca, a u Hrvatskoj ga najviše koriste oni iz tehnološkog sektora. Oni zapravo “rentaju” stol na mjesečnoj bazi, donesu svoja računala i rade okruženi ljudima iz drugih djelatnosti. “Coliving” uz zajednički radni prostor dodaje i mjesto života, nešto poput mješavine studentskog doma i luksuznog hotela u kojemu svi zajedno žive, rade, razmjenjuju ideje i dogovaraju projekte.

Kao studenti

Pitanje kako su hrvatski domaći poduzetnici prihvatili ovakav način rada potpuno je nepotrebno jer su sva tri kata ureda na Trešnjevci potpuno puna. U prizemlju se održavaju konferencije, eventi i radionice, a na prvom katu su “friškiji” poduzetnici, priča Magzan. Dijele velike stolove, open-space model, a atmosfera je slična studentskoj knjižnici, osim što oni ne gledaju u knjige već u računala. Tu se nalaze i udobne, šarene fotelje, odvojene prostorije za sastanke, a umjesto malih stolova imaju panjeve hrasta. Dosta njih surađuje s kompanijama preko oceana pa nerijetko prespavaju na poslu. Na drugom katu su već odraslije tvrtke i start-upovi, uglavnom imaju svoje odvojene urede za koje je nešto skuplji najam. Inače, cijena se formira prema btoju stolova ili veličini ureda, svaki novi stanar poduzetnik bira što mu odgovara, no prosjek je oko 1000 kuna mjesečno, što osim samog radnog mjesta uključuje i sve režijske troškove, superbrzi internet, recepciju, korištenje dvorana za sastanke, kuhinje, tuševe..

- Ivica, Ivana i ja smo stvarno emotivno vezani uz sve njih sve i uživamo gledati ih kako napreduju. Trenutno ih je ovdje 200-tinjak, svi se znamo i svi se družimo. Mi imamo puno iskustva i savjeta kojima smo spremni pomoći im u svakom trenutku. Pomagali smo Ivanu Mrvošu od ideje s pametnim klupama pa sve do trenutka kada je njegova tvrtka toliko narasla da su svi znali za nju. Albert Gajšak je naš često i rado viđen gost ali i domaćin tj. voditelj radionica za odrasle i klince . A upravo su radionice za klince na kojima oni uče osnove robotike, elektoronike ili programiranja, najzabavniji dio onog što radimo u HUBu 385. Za prošli Brave New World smo pozvali sve prve i druge razrede iz osnovne škole Izidora Kršnjavoga. To je jedan od prizora koji nikada neću zaboraviti, ulazim u HUB, a u predvorju stotinu djece urla, skače, viče. Pomislio sam: “Ajme meni, jel nam ovo stvarno trebalo”. No, naša Diana, Dragana i Luka su ih sve doveli u red i do kraja dana su stvarno naučili svašta zanimljivoga. – priča Magzan uz smijeh.

Vrijeme promjene

U prostoru na Trešnjevci stasao je i startup Smart Lumies, iza kojeg stoje Martina Grgić i Filip Kovačić Popov. Riječ je o didaktičnim igračkama koje su svaki dan drugačije, a osim opće dječje populacije, imaju velikog potencijala i za rad s djecom s poteškoćama u razvoju. Klinci, kako ih zove Magzan, su upravo krenuli u suradnju s moćnim Appleom.

- Mi smo u sve ovo krenuli jer smo osjećali da nam treba vrijeme za promjenu, odnosno da trebamo pokrenuti nešto svoje. Uloženi novac je bio isključivo naš, nitko nam nije pomogao, nitko nam nije dao kredit. Projekt je nadmašio sva naša očekivanja, napokon smo osjećali da imamo svrhu – kaže Magzan. No, tu svrhu nije prepoznala država. Osnivači su se nadali kako će dobiti neku novčanu potporu ili barem promociju, no potpuno su ih izignorirali.

- Svima su puna usta STEM-a, ali pričanje je zapravo jedino što se radi. Ima institucija, poput FER-a, RIT-a, Croatian Makersa i Algebre, koje stvarno rade genijalne stvari, ali država je još uvijek prilično loš partner. Ali, mislim da je dobro da se barem priča o mogućim promjenama, valjda će kad tad doći do kritične mase koja će promijeniti stvari nabolje. Do tad, ako imate mogućnosti usavršavati se vani, idite. Ali se i vratite – poručuje Magzan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 07:17