Veterinar, stručnjak za Mozarta, unuk Hitlerovog poduzetnika... Svi se jednom godišnje okupljaju u neuglednom hotelu i imaju jednu stvar zajedničku
Svake godine u jednom neuglednom poslovnom hotelu okuplja se neobično društvo: veterinar, prodavač stubišnih dizala, stručnjak za Mozarta i još nekoliko naizgled sasvim običnih Nijemaca. Na prvi pogled ništa ih ne povezuje. No svi oni dijele vlasništvo nad jednom od najvažnijih europskih obrambenih kompanija.
Riječ je o takozvanim „dioničarima Wegmanna”, tajnovitim nasljednicima koji kontroliraju polovicu KNDS-a, francusko-njemačkog proizvođača tenkova Leopard i Leclerc, otkriva Financial Times. Većina njihovih kolega, susjeda, pa čak i prijatelja nema pojma da su suvlasnici kompanije koja se nalazi u samom središtu europskog naoružavanja i koja, zahvaljujući ratu u Ukrajini, danas vrijedi desetke milijardi eura.
No svi bi oni uskoro mogli dobro zaraditi. Naime, pripremaju prodaju dijela svojih udjela njemačkoj državi, istodobno s izlaskom KNDS-a na burzu, pri čemu se vrijednost kompanije procjenjuje na čak 20 milijardi eura.
Ovo stoga nije obična poslovna transakcija, već ona otvara neugodna pitanja o tome tko će profitirati od snažnog rasta europske vojne potrošnje nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Sebastian Schäfer, zastupnik Zelenih u Bundestagu specijaliziran za obrambenu potrošnju, primjerice, podržava ideju da njemačka država stekne udio u KNDS-u. Ipak, rekao je da mu je nelagodno zbog toga što se “njemačke obitelji bogate na način koji više pripada 19. nego 21. stoljeću”, osobito u trenutku kada se vlada zadužuje za stotine milijardi eura kako bi financirala nagli rast vojnog proračuna.
Dok se KNDS već ovoga tjedna priprema podnijeti dokumentaciju za inicijalnu javnu ponudu dionica, s ciljanom valuacijom od 15 do 20 milijardi eura, njemačka vlada nastoji steći 40 posto udjela u kompaniji kupnjom velikog dijela dionica koje drže nasljednici Wegmanna.
Prema okvirnom planu, Francuska, koja posjeduje drugu polovicu kompanije, smanjit će svoj udio kako bi Francuska i Njemačka ostale s jednakim vlasničkim udjelima, dok bi preostale dionice bile slobodno uvrštene na burzu. Pregovori su se vodili do posljednjeg trenutka. Francuska i njemačka vlada u ponedjeljak su postigle dogovor o upravljanju kompanijom i pravima veta, uključujući imenovanja izvršnih direktora i dijeljenje tehnologije. No njemačke obitelji sada traže da im Berlin plati više od tržišne cijene koja će biti određena IPO-om, što njemačka vlada, prema riječima triju osoba upoznatih s pregovorima, smatra nemogućim opravdati pred parlamentom.
Koji je glavni motiv?
Pojedinci koji čine skupinu Wegmann već su primili znatne isplate. U studenome su s francuskom vladom podijelili posebnu dividendu od milijardu eura, prema nedavno objavljenom godišnjem izvješću kompanije, dok bi druga tranša, čiji iznos nije objavljen, trebala biti isplaćena prije IPO-a. Njihova godišnja dividenda porasla je na 65 milijuna eura u 2024., gotovo dvostruko više nego 2021., prije ruske invazije na Ukrajinu, a KNDS je priopćio da je isplata od milijardu eura bila sastavni dio priprema za burzovno uvrštenje kako bi se “prilagodila bilanca”.
Sascha Haghani, savjetnik obitelji koja kontrolira KNDS, rekao je za Financial Times da prije izlaska na burzu nema smisla držati veliku količinu gotovine unutar kompanije te da je logično dio ranije ostvarene dobiti isplatiti dioničarima.
No kritičari smatraju da milijardske isplate dividendi dolaze u nezgodnom trenutku. Europske vlade od proizvođača oružja traže ubrzano povećanje proizvodnje i nova ulaganja u tvornice i kapacitete, pa im nije jasno zašto se istodobno toliki novac isplaćuje vlasnicima umjesto da ostane u kompaniji.
Schäfer kaže da proizvođači oružja stalno traže od dužnosnika i zastupnika predujmove kako bi financirali nova postrojenja. U takvim okolnostima, smatra, izvlačenje tolikog novca iz KNDS-a “ne djeluje ispravno”.
KNDS je na kraju 2025. godine raspolagao s čak 2,3 milijarde eura gotovine i novčanih ekvivalenata, dok je neto dobit dosegnula gotovo milijardu eura. Poslovanje kompanije posljednjih je godina snažno raslo – prihodi su porasli s 2,7 milijardi eura 2021. na 4,4 milijarde eura prošle godine.
KNDS je za Financial Times naveo da u sljedeće dvije godine planira uložiti 1,5 milijardi eura u industrijske kapitalne investicije.
Iako je nekoliko ljudi uključenih u burzovno uvrštenje reklo Financial Timesu da obitelji žele unovčiti udjele kako bi iskoristile visoke valuacije u obrambenom sektoru, Haghani tvrdi da ih ne pokreću financijski motivi, nego potrebe KNDS-a.
“Izvana se možda čini kako je novac glavni motiv, ali to nije tako. Glavna motivacija je pitanje: jesmo li mi, kao privatni dioničari, sposobni upravljati svim izazovima koji ovu kompaniju čekaju u sljedećem desetljeću? I, iskreno, jasan odgovor je ne. Kompaniji je potrebna nova kapitalna struktura”, poručuje Haghani.
Nacistička povijest
Dioničari Wegmanna svoj udio drže preko kompanije Wegmann Holding, čiji korijeni sežu u 1882. godinu, kada je u njemačkom gradu Kasselu tvrtka proizvodila željezničke vagone.
Tvrtku, tada poznatu kao Wegmann & Co., djelomično je 1912. preuzeo industrijalac August Bode, čiji potomci i danas čine jednu od najvećih obiteljskih skupina među dioničarima KNDS-a.
Tijekom Prvog svjetskog rata Wegmann je započeo proizvodnju tenkova, a tijekom Drugog svjetskog rata postao je dio nacističke ratne industrije, koristeći radnike pod prisilom za proizvodnju tenkova i kupola za oklopna vozila.
Bode, koji je 1937. pristupio Nacističkoj stranci, kasnije je od Adolfa Hitlera dobio titulu jednog od 400 „vođa ratnog gospodarstva“. Wegmann Holding, čija internetska stranica ne spominje taj dio povijesti kompanije, odbija komentirati tu temu.
Nakon rata tvrtka se vratila proizvodnji željezničkih vagona i tramvaja. No nakon što je Zapadna Njemačka 1955. počela ponovno graditi svoje oružane snage, Wegmann je postao ključan u razvoju tenka Leopard 1, preteče današnjeg Leoparda 2 koji koriste vojske 18 europskih država.
Spajanje s francuskim Nexterom
Desetljećima je središnja osoba kompanije bio Bodeov unuk Manfred Bode. On je vodio ključne poslovne poteze, uključujući spajanje Wegmannove tenkovske divizije s obrambenim odjelom njemačkog konglomerata Krauss-Maffei 1999. godine te povezivanje s francuskom državnom obrambenom grupacijom Nexter 2015., čime je nastao današnji KNDS.
Jedan veteran obrambene industrije opisao je spajanje s Nexterom kao „očajnički potez” kojim se pokušalo spasiti poslovanje i istodobno spriječiti preuzimanje od strane konkurentskog proizvođača tenkova Rheinmetalla, koji je godinama pokazivao interes za kompaniju.
Najmanje 12 potomaka Augusta Bodea danas kontrolira više od trećine dionica Wegmann Holdinga.
Najistaknutiji među njima je Felix Bode, jedini dioničar Wegmanna koji sjedi u upravnom odboru KNDS-a te direktor Wegmannove divizije za automobilske dijelove. Njegov brat Stephan Bode vodi drugu poslovnu jedinicu koja proizvodi dijelove za tenkovske kupole, dok treća divizija upravlja vlasničkim udjelom u KNDS-u.
„U svakoj obitelji uvijek postoji vođa, bez obzira ima li deset, petnaest ili dvadeset članova”, rekao je jedan izvor upoznat s unutarnjim odnosima u KNDS-u nakon spajanja s Francuzima. „Nekad je to bio Manfred Bode, a danas je to njegov sin Felix Bode.”
Isti izvor dodao je da Felix, kao i mnogi drugi članovi obitelji, više nije zainteresiran za dugoročno zadržavanje kompanije u obiteljskom vlasništvu. Braća Bode drže ukupno oko 12 posto kapitala Wegmanna, što znači da bi u slučaju valuacije KNDS-a od 20 milijardi eura mogli podijeliti oko 1,2 milijarde eura.
Intelektualna obitelj
Drugu veliku skupinu dioničara čini obitelj von Braunbehrens, intelektualna obitelj među čijim se članovima nalaze stručnjak za Mozartovu glazbu te znanstvenik koji se bavi proučavanjem jezika i tekstova. Prema Andreasu Bornefeldu, istraživaču njemačkih bogatih obitelji, oni potječu od braće Theodora Springmanna i Juliusa Springmanna, koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća kupili udjele u Wegmann & Co. i jednoj od njegovih prethodnica.
Posljednjih godina troje starijih članova obitelji von Braunbehrens, koji su i dalje posjedovali dionice KNDS-a, prenijeli su ih na holding povezan s malo poznatom dobrotvornom zakladom iz Heidelberga.
Među projektima navedenima na internetskoj stranici Zaklade Theodor Springmann nalaze se bibliografija povijesnih njemačkih almanaha te platforma za objavljivanje članaka o znanosti koja proučava tepihe i tkane sagove.
Prema posljednjem popisu dioničara objavljenom 2023. godine, upravo je ta zaklada bila krajnji vlasnik najvećeg pojedinačnog udjela u Wegmann Holdingu, s 24 posto dionica. Ako KNDS na burzi dosegne procijenjenu vrijednost od 20 milijardi eura, taj bi udio vrijedio oko 2,4 milijarde eura. Zaklada nije odgovorila na upite Financial Timesa, a zaposlenik koji se javio na telefonski poziv prekinuo je razgovor.
Četvrti član obitelji, 85-godišnji ljevičarski umjetnik Burkhart von Braunbehrens, napustio je kompaniju prije više od deset godina nakon što je javno kritizirao planiranu prodaju tenkova Saudijskoj Arabiji. Iako mu u početku nije bilo dopušteno izaći iz vlasničke strukture, nakon arbitraže za svoj je udio dobio oko četiri milijuna eura. Taj je novac iskoristio za osnivanje zaklade koja pomaže migrantima.
„Sada sam običan građanin”, rekao je za Financial Times.
Među ostalim dioničarima nalaze se potomci njemačkog industrijalca Eduarda Sethea, kao i djeca nekadašnjeg direktora kompanije.
Psihoanalitičar, veterinar i djeca
Wegmann je od Financial Timesa zatražio da ne objavljuje imena dioničara koja već nisu javno poznata, pozivajući se na sigurnosne razloge u vrijeme kada Rusija sve češće cilja osobe povezane s europskom obrambenom industrijom.
Čak i bez objave njihovih imena, riječ je o vrlo neobičnoj skupini suvlasnika. Među njima su odvjetnik specijaliziran za prometno pravo, porezni savjetnik, psihoanalitičar, vlasnik trgovine pomagalima za osobe smanjene pokretljivosti, veterinar, krajobrazni arhitekt koji živi u SAD-u te najmanje šestero djece.
Savjetnik obitelji, Haghani, rekao je da su vlasnici Wegmanna više od stoljeća bili pažljivi i odgovorni čuvari kompanije, razvijajući i štiteći njemačku vojnu tehnologiju čak i u razdobljima kada gotovo nije bilo državnih narudžbi.
„Stabilnost i dugoročno planiranje zaštitni su znak njemačkih obiteljskih tvrtki. Upravo to izdvaja i dioničare Wegmanna”, rekao je.
Ipak, planirana prodaja udjela njemačkoj državi izaziva nelagodu kod dijela promatrača.
Moritz Schularick, direktor Instituta za svjetsku ekonomiju iz Kiela, strahuje da bi Berlin mogao preplatiti kupnju udjela.
„Bizarno je da prvo najavljuju sve te ugovore s proizvođačima tenkova, a zatim odluče kupiti udio nakon što su sami podigli vrijednost kompanije. To je kao obrnuta verzija poznate sheme ‘pump and dump’ – ovo je ‘pump and buy’”, rekao je.
Zastupnik Zelenih, Schäfer, smatra da pojedinačne članove obitelji ne treba kriviti zbog zarade koju će ostvariti prodajom udjela.
„Ali moramo razgovarati o strukturnom problemu, a to je način na koji se bogatstvo nasljeđuje”, dodao je.
Godinama se tim naslijeđenim vlasništvom upravljalo bez većih sukoba. Prema riječima osoba upoznatih sa sastancima, na godišnjim okupljanjima dioničara sudionici sjede za stolovima postavljenima u obliku slova U, postavljaju pitanja o poslovanju, odlaze na zajednički buffet-ručak, dok se osjetljivija pitanja rješavaju izvan očiju javnosti.
Nekoliko osoba upoznatih s poslovanjem kompanije reklo je da je usklađivanje interesa brojnih članova obitelji ponekad bilo komplicirano, no Haghani tvrdi da su sada svi složni oko odluke o prodaji.
Za Erica Brunea, dugogodišnjeg zaposlenika KNDS-a i sindikalnog predstavnika u Francuskoj, prodaja označava završetak procesa tijekom kojeg su se nasljednici Wegmanna postupno udaljavali od kompanije koju su naslijedili.
„Kao i u mnogim obiteljima, postoje oni koji sebe vide kao nasljednike obiteljske povijesti, a zatim dolazi generacija koja se više ne doživljava na taj način”, zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....